Kako se nositi sa porodičnim problemima

LastGentleman

Primećen član
Poruka
905
Ne pričam o nevažnim prepirkama ili sitnicama već ozbiljnim problemima.
Želeo bih da čujem mišljenje forumaša. Nadam se da nije nekorektno sa moje strane što ću
izneti porodične zavrzlame na javni forum ali nemam drugog izbora.

Moj brat se nedavno oženio i živi u drugom mestu gde je i zaposlen. Snajka je pomalo čudna
međutim i on je. Moji matorci se stalno svađaju sa njima i svoje nezadovoljstvo i frustracije
nakon svađe prenose na mene. Dok ja samo želim da budem "van te priče". Ja nikoga ne mrzim niti
bilo kome šta zameram samo želim da me ostave na miru, ali to je nemoguće. Na kraju uvek ispadnem da
ja držim stranu onom drugome iako sam uvek neutralan. Ako kojim slučajem kažem da ne ne upliću u to i to mirnim glasom,
staloženo, optužen sam da iniciram svađu. Uvek dođe do suza i preteranih emocija a stvarno ne želim. Stara je u ranim pedesetim
i trenutno u menopauzi, stari ima nekakvu vrstu "tinejdžerskog sindroma". Tako da imam razumevanja i strpljenja ali je ono
na izmaku. Po ko zna koji put sam prinuđen da izađem iz kuće dok se situacija ne smiri. Da li mislite da je iseljavanje rešenje?
Samo želim miran, tih život bez preterano trzavica.
 
Ja kad sam imao 17/18 godina moji se svadjali sa mnom i mislili da se drogiram a ja evo imam 33 godine i nikad nisam probao drogu cak ni marihuanu a mogao sam 1000x.
Kad napravim neki problem sa drugovima tuca,cak smo jednom polomili stakla na auto od profesora...Moji su roditelji stalno govorili kako trebam da se maknem od tog drustva kako oni mene kvare i posle mi zabrane da se druzim...A ustvari ja sam za sve kriv to je sve bila moja ideja...
Cak su me mrzeli roditelji od devojke..

Svi govore kako treba lepo razgovarati ali ne mozes ti sa roditeljima lepo ,odmah neka svadja.
Sta ces rodititelji su stalno u sistemu.Samo govore uci,uci,uci,skola,skola...
A ustvari ispravljaju svoje greske preko dece.
 
Poslednja izmena:
Kako izgleda da si ti najstabilnija licnost u tom krugu.tesko je boriti se izmedju dve strane,a obe su ti drage.Najlakse je otici iz kuce i to ostaviti za sobom,ali kako pomoci da ne dodje do vecih problema izmedju brata i snajke i oca i majke.Mozda bi te to mucilo u daljem zivotu.Ali ako tebe gladaju kao krivca i misle da im ti smetas,onda je bolje napustiti tu sredinu,pa sta bude.Ako imas uslova.Mislim na posao i gde da prebivas.Tesko je to tako doneti odluku.Bio sam u slicnoj situaciji,samo sam ja najmladje dete,a brat i sestra su otisli.Brat se oyenio,sestra se udala,a ja ostao kao meta u kuci,pa pucaj po meni.Morao sam napustiti ti okruzenje,jer nije bilo drugog izlaza,a bio sam veoma mlad i tek zavrsio srednju skolu.Ti moras dobro razmisliti kako ces i dokle mozes to trpeti.Nije svejadno odvojiti se odjednom.Probaj malo razgovaraj sa caletom i kevom kada su malo raspolozeniji.Ima valjda i takvih dana.Sto kaze Mr No samo ostani stabilan i pribran.Mozda ce se jednog dana smiriti ta situacija.
 
Ne pričam o nevažnim prepirkama ili sitnicama već ozbiljnim problemima.
Želeo bih da čujem mišljenje forumaša. Nadam se da nije nekorektno sa moje strane što ću
izneti porodične zavrzlame na javni forum ali nemam drugog izbora.

Moj brat se nedavno oženio i živi u drugom mestu gde je i zaposlen. Snajka je pomalo čudna
međutim i on je. Moji matorci se stalno svađaju sa njima i svoje nezadovoljstvo i frustracije
nakon svađe prenose na mene. Dok ja samo želim da budem "van te priče". Ja nikoga ne mrzim niti
bilo kome šta zameram samo želim da me ostave na miru, ali to je nemoguće. Na kraju uvek ispadnem da
ja držim stranu onom drugome iako sam uvek neutralan. Ako kojim slučajem kažem da ne ne upliću u to i to mirnim glasom,
staloženo, optužen sam da iniciram svađu. Uvek dođe do suza i preteranih emocija a stvarno ne želim. Stara je u ranim pedesetim
i trenutno u menopauzi, stari ima nekakvu vrstu "tinejdžerskog sindroma". Tako da imam razumevanja i strpljenja ali je ono
na izmaku. Po ko zna koji put sam prinuđen da izađem iz kuće dok se situacija ne smiri. Da li mislite da je iseljavanje rešenje?
Samo želim miran, tih život bez preterano trzavica.
проблем је ако није решено.
боли тебе за било кога.
иди својим путем што даље од породице.
 
Kao klinka sam imala slican problem,ne pricam mnogo o tome pa necu ni sad ali dobro su mi poznate svadje izmedju roditelja
Razumem to da stalno izlazis iz kuce dok se situacija ne smiri,i ja sam to radila jer bolje to nego da u besu uradim ili kazem stvari zbog kojih cu se kajati,ali jedno je izlazak iz kuce na par sati,ponekad ceo dan a drugo je iseljenje
Mislim da to nije resenje jer je razgovor bolji odgovor na to,razgovaraj sa roditeljima o svojim osecanjima i jasno im stavi do znanja da ti smeta da te mesaju u stvari u koje ne zelis da se uplices,ako to ne uspe pokusaj nesto drugo,ali ipak iseljenje ostavi kao poslednju opciju kada znas da nista drugo ne moze da pomogne
 
Ne pričam o nevažnim prepirkama ili sitnicama već ozbiljnim problemima.
Želeo bih da čujem mišljenje forumaša. Nadam se da nije nekorektno sa moje strane što ću
izneti porodične zavrzlame na javni forum ali nemam drugog izbora.

Moj brat se nedavno oženio i živi u drugom mestu gde je i zaposlen. Snajka je pomalo čudna
međutim i on je. Moji matorci se stalno svađaju sa njima
i svoje nezadovoljstvo i frustracije
nakon svađe prenose na mene. Dok ja samo želim da budem "van te priče". Ja nikoga ne mrzim niti
bilo kome šta zameram samo želim da me ostave na miru, ali to je nemoguće. Na kraju uvek ispadnem da
ja držim stranu onom drugome iako sam uvek neutralan. Ako kojim slučajem kažem da ne ne upliću u to i to mirnim glasom,
staloženo, optužen sam da iniciram svađu. Uvek dođe do suza i preteranih emocija a stvarno ne želim. Stara je u ranim pedesetim
i trenutno u menopauzi, stari ima nekakvu vrstu "tinejdžerskog sindroma". Tako da imam razumevanja i strpljenja ali je ono
na izmaku. Po ko zna koji put sam prinuđen da izađem iz kuće dok se situacija ne smiri. Da li mislite da je iseljavanje rešenje?
Samo želim miran, tih život bez preterano trzavica.


Како се то стално свађају са њима ако они живе у другом месту?
 
Zavisi od stepena stresa koji dozivljavas. Ja sam rast'o u porodici ludaka. Oca alkosa i keve histerika koja se kljukala sa kilo kafe, kilo bensedina i tri pakle pljuga na dan (Kao i danas) plus stres koji sam preziveo lececi se od raka, mislim na hemo terapije, zracenje, posledice toga dvoje itd. Bio sam tada mlad. Neke stvari nisam mogao da spoznam kao sto ih sada uvidjam. Nemoj sebi da dozvolis da te oteraju u depresiju i anksioznost kao mene pa da zavrsis dozivotno na lekovima kao ja. Iseljenje je prava stvar (Ako mozes). Nece ti vredeti cak ni da ih gazis od batina oboje. Ja sam "Shtemao" caleta kad se napije i samo sam ja stradao psihicki, njega boli K. On posle legne i spava dva dana. Kevu kao malo dete povucem za uvo ako urla i vristi da se cuje na osmi sprat solitera. Mora da oseti bol i dominaciju glasom da bi prestala, ali sve to lose utice na tvoj nervni sistem na duze staze. Cale je umro pre 11 godina ali dzaba kad sam ja ostao na lekovima. Voleo bih da me je Bog postedeo nekih stvari u zivotu. Jebbem ti duh radnicke kolonije i "Hruscovke" i duh radnicke sirotinje !
 
Ne pričam o nevažnim prepirkama ili sitnicama već ozbiljnim problemima.
Želeo bih da čujem mišljenje forumaša. Nadam se da nije nekorektno sa moje strane što ću
izneti porodične zavrzlame na javni forum ali nemam drugog izbora.

Moj brat se nedavno oženio i živi u drugom mestu gde je i zaposlen. Snajka je pomalo čudna
međutim i on je. Moji matorci se stalno svađaju sa njima i svoje nezadovoljstvo i frustracije
nakon svađe prenose na mene. Dok ja samo želim da budem "van te priče". Ja nikoga ne mrzim niti
bilo kome šta zameram samo želim da me ostave na miru, ali to je nemoguće. Na kraju uvek ispadnem da
ja držim stranu onom drugome iako sam uvek neutralan. Ako kojim slučajem kažem da ne ne upliću u to i to mirnim glasom,
staloženo, optužen sam da iniciram svađu. Uvek dođe do suza i preteranih emocija a stvarno ne želim. Stara je u ranim pedesetim
i trenutno u menopauzi, stari ima nekakvu vrstu "tinejdžerskog sindroma". Tako da imam razumevanja i strpljenja ali je ono
na izmaku. Po ko zna koji put sam prinuđen da izađem iz kuće dok se situacija ne smiri. Da li mislite da je iseljavanje rešenje?
Samo želim miran, tih život bez preterano trzavica.

izadji iz kuce i ne vracaj se
 
Ne pričam o nevažnim prepirkama ili sitnicama već ozbiljnim problemima.
Želeo bih da čujem mišljenje forumaša. Nadam se da nije nekorektno sa moje strane što ću
izneti porodične zavrzlame na javni forum ali nemam drugog izbora.

Moj brat se nedavno oženio i živi u drugom mestu gde je i zaposlen. Snajka je pomalo čudna
međutim i on je. Moji matorci se stalno svađaju sa njima i svoje nezadovoljstvo i frustracije
nakon svađe prenose na mene. Dok ja samo želim da budem "van te priče". Ja nikoga ne mrzim niti
bilo kome šta zameram samo želim da me ostave na miru, ali to je nemoguće. Na kraju uvek ispadnem da
ja držim stranu onom drugome iako sam uvek neutralan. Ako kojim slučajem kažem da ne ne upliću u to i to mirnim glasom,
staloženo, optužen sam da iniciram svađu. Uvek dođe do suza i preteranih emocija a stvarno ne želim. Stara je u ranim pedesetim
i trenutno u menopauzi, stari ima nekakvu vrstu "tinejdžerskog sindroma". Tako da imam razumevanja i strpljenja ali je ono
na izmaku. Po ko zna koji put sam prinuđen da izađem iz kuće dok se situacija ne smiri. Da li mislite da je iseljavanje rešenje?
Samo želim miran, tih život bez preterano trzavica.


1. Koliko imaš godina ?
2. Imaš li posao ?
3. Zašto još uvek živiš sa roditeljima?

Dok razmišljaš o svemu tome, NIKADA ne zaboravi koliko je tvoja majka bdela nad tobom dok si bio beba, pa mališan... koliko njenih neprospavanih noći, briga, stresova ...itd...itd...
Tvojoj majci sigurno nije bilo lako sa 3 muškarca u kući....mislim da je njoj potrebno najviše pažnje od svih vas.

Svako vreme ima svoje breme, nemoj da praviš žrtvu od sebe, nego učini nešto konkretno.
 
Ne znam koliko imaš godina. Ako si u srednjoj školi moraš da izdržiš dok ne završiš školovanje, ako si završio treba da se iseliš. Neće ti biti lako, treba zaraditi novac za samostalan život itd. ali bar će problemi koje rešavaš biti tvoji problemi, a život koji živiš tvoj život, a ne nešto što ti nameću sa strane.
 
1. Koliko imaš godina ?
2. Imaš li posao ?
3. Zašto još uvek živiš sa roditeljima?

Dok razmišljaš o svemu tome, NIKADA ne zaboravi koliko je tvoja majka bdela nad tobom dok si bio beba, pa mališan... koliko njenih neprospavanih noći, briga, stresova ...itd...itd...
Tvojoj majci sigurno nije bilo lako sa 3 muškarca u kući....mislim da je njoj potrebno najviše pažnje od svih vas.

Svako vreme ima svoje breme, nemoj da praviš žrtvu od sebe, nego učini nešto konkretno.

Najlaske je reci sto jos zivis sa roditeljima.JBG nema se...

A roditelji su u duznosti da brinu o tebi do 18 godine,sto su te onda napravili?
Oni prave decu iz namere i oni su odgovorni za tebe...
I posle dete ode negde dalje i dolazi svake godine jednom.
Sto je zeni tesko kad je sa tri muskarca u kuci?
Najteze je majkama koji ostanu sa decom bez muza a jos ako su mala deca...
Eto da ima cerku,cerka bi joj pomagala?Vidis kakve su zene danas,sve vise i vise lice na muskarca.. .
Kakva paznja,ja kad sam imao 18 godina nisan imao paznju.
Kupis kera i imaces paznju...

- - - - - - - - - -

Ne znam koliko imaš godina. Ako si u srednjoj školi moraš da izdržiš dok ne završiš školovanje, ako si završio treba da se iseliš. Neće ti biti lako, treba zaraditi novac za samostalan život itd. ali bar će problemi koje rešavaš biti tvoji problemi, a život koji živiš tvoj život, a ne nešto što ti nameću sa strane.

Ljudi misle da sa platom od 350000 dinara mozes da placas stan,struju,hranu,interne,ako vozis auto gorivo,a takodje moras negde izaci baciti na gluposti pare.Jos ako bude teo da ide na fakultet sve pada u vodu...
Nije lak zivot u Srbiji...
 
- - - - - - - - - -



Ljudi misle da sa platom od 350000 dinara mozes da placas stan,struju,hranu,interne,ako vozis auto gorivo,a takodje moras negde izaci baciti na gluposti pare.Jos ako bude teo da ide na fakultet sve pada u vodu...
Nije lak zivot u Srbiji...

Život nigde nije lak. Ljudi, tj. ti takođe misle da mlad čovek treba da ima svoj stan i kola - :lol: - umesto da deli stan sa pet mladih osoba i koristi gradski prevoz. Nikada nije lako studirati i raditi, ali radno vreme se nekada i završi, a porodična frka je 24/7.
 
Zavisi od stepena stresa koji dozivljavas. Ja sam rast'o u porodici ludaka. Oca alkosa i keve histerika koja se kljukala sa kilo kafe, kilo bensedina i tri pakle pljuga na dan (Kao i danas) plus stres koji sam preziveo lececi se od raka, mislim na hemo terapije, zracenje, posledice toga dvoje itd. Bio sam tada mlad. Neke stvari nisam mogao da spoznam kao sto ih sada uvidjam. Nemoj sebi da dozvolis da te oteraju u depresiju i anksioznost kao mene pa da zavrsis dozivotno na lekovima kao ja. Iseljenje je prava stvar (Ako mozes). Nece ti vredeti cak ni da ih gazis od batina oboje. Ja sam "Shtemao" caleta kad se napije i samo sam ja stradao psihicki, njega boli K. On posle legne i spava dva dana. Kevu kao malo dete povucem za uvo ako urla i vristi da se cuje na osmi sprat solitera. Mora da oseti bol i dominaciju glasom da bi prestala, ali sve to lose utice na tvoj nervni sistem na duze staze. Cale je umro pre 11 godina ali dzaba kad sam ja ostao na lekovima. Voleo bih da me je Bog postedeo nekih stvari u zivotu. Jebbem ti duh radnicke kolonije i "Hruscovke" i duh radnicke sirotinje !

i kad neko pomisli da ima tezak zivot...uf.
 
Ne pričam o nevažnim prepirkama ili sitnicama već ozbiljnim problemima.
Želeo bih da čujem mišljenje forumaša. Nadam se da nije nekorektno sa moje strane što ću
izneti porodične zavrzlame na javni forum ali nemam drugog izbora.

Moj brat se nedavno oženio i živi u drugom mestu gde je i zaposlen. Snajka je pomalo čudna
međutim i on je. Moji matorci se stalno svađaju sa njima i svoje nezadovoljstvo i frustracije
nakon svađe prenose na mene. Dok ja samo želim da budem "van te priče". Ja nikoga ne mrzim niti
bilo kome šta zameram samo želim da me ostave na miru, ali to je nemoguće. Na kraju uvek ispadnem da
ja držim stranu onom drugome iako sam uvek neutralan. Ako kojim slučajem kažem da ne ne upliću u to i to mirnim glasom,
staloženo, optužen sam da iniciram svađu. Uvek dođe do suza i preteranih emocija a stvarno ne želim. Stara je u ranim pedesetim
i trenutno u menopauzi, stari ima nekakvu vrstu "tinejdžerskog sindroma". Tako da imam razumevanja i strpljenja ali je ono
na izmaku. Po ko zna koji put sam prinuđen da izađem iz kuće dok se situacija ne smiri. Da li mislite da je iseljavanje rešenje?
Samo želim miran, tih život bez preterano trzavica.

otera to u pm.upropastice ti mladost.naravno da treba da odeš
 
Život nigde nije lak. Ljudi, tj. ti takođe misle da mlad čovek treba da ima svoj stan i kola - :lol: - umesto da deli stan sa pet mladih osoba i koristi gradski prevoz. Nikada nije lako studirati i raditi, ali radno vreme se nekada i završi, a porodična frka je 24/7.

kod nas je vrlo nemoguće studirati i raditi, tj nije nemoguće ali ne kao na zapadu
tj zavisi, da on ima neke ortake već bi to išlo i mislim da ne bi pitao na forumu nego bi se selio
tj može te nešto stići i ako odeš od roditelja jer nosiš nešto sa sobom
 
Ne pričam o nevažnim prepirkama ili sitnicama već ozbiljnim problemima.
Želeo bih da čujem mišljenje forumaša. Nadam se da nije nekorektno sa moje strane što ću
izneti porodične zavrzlame na javni forum ali nemam drugog izbora.

Moj brat se nedavno oženio i živi u drugom mestu gde je i zaposlen. Snajka je pomalo čudna
međutim i on je. Moji matorci se stalno svađaju sa njima i svoje nezadovoljstvo i frustracije
nakon svađe prenose na mene. Dok ja samo želim da budem "van te priče". Ja nikoga ne mrzim niti
bilo kome šta zameram samo želim da me ostave na miru, ali to je nemoguće. Na kraju uvek ispadnem da
ja držim stranu onom drugome iako sam uvek neutralan. Ako kojim slučajem kažem da ne ne upliću u to i to mirnim glasom,
staloženo, optužen sam da iniciram svađu. Uvek dođe do suza i preteranih emocija a stvarno ne želim. Stara je u ranim pedesetim
i trenutno u menopauzi, stari ima nekakvu vrstu "tinejdžerskog sindroma". Tako da imam razumevanja i strpljenja ali je ono
na izmaku. Po ko zna koji put sam prinuđen da izađem iz kuće dok se situacija ne smiri. Da li mislite da je iseljavanje rešenje?
Samo želim miran, tih život bez preterano trzavica.
Ovo i nije veliki životni problem,očigledno da ih nisi imao-i drago mi je da je tako.
Ali...svakom je svoj problem najveći.

Ovde su neka nerealna očekivanja od tvojih roditelja prema tvom bratu i njegovoj ženi.
A šta konkretno oni žele od njih ?
Svako ima svoj život i neka ga živi.Pazi,oni se svadjaju na daljinu,šta bi bilo da živite svi pod istim krovom ? Pa letele bi stolice od prilike.

Mislim da treba da -ako je to moguće otvoriš oči roditeljima,da to gledaju iz drugačijih uglova i iz različite perspektive.Zašto su oni nezadovoljni ? I šta oni hoće od brata i snaje ?


U stvari,tebe to ne treba da se tiče,te njihove svadje i što je najbitnije ne treba da ih doživljavaš lično niti da izlaziš iz kuće niti da se seliš,jedino baš ako nisu preglasni i ako se ne psuje i ne vredja,jer je to užas.Oni verovatno (roditelji) nemaju drugu zabavu,nego su preokupirani svojim detetom koji živi sa "čudnom" ženom ,a takva žena odgovara tvom bratu,šta je tu loše ?

Najidealnije bi bilo da imaju neki hobi,posao,zabavu i da ne opterećuju svoj i tvoj život...pokušaj nekako da im objasniš da život tvog brata sa ženom nije njihov i tvoj problem ( sem u ekstremnim slučajevima gde su teški poroci i sve što odstupa od normalnog i moralnog) .

Za mene su generalno problemi tešeke bolesti,dugovanje novca,bolest zavisnosti i kriminal,ostalo je sve sladak šećer ladna voda gde se svodi na rekla-kazla pa u krug.
 
1. Koliko imaš godina ?
2. Imaš li posao ?
3. Zašto još uvek živiš sa roditeljima?

Dok razmišljaš o svemu tome, NIKADA ne zaboravi koliko je tvoja majka bdela nad tobom dok si bio beba, pa mališan... koliko njenih neprospavanih noći, briga, stresova ...itd...itd...
Tvojoj majci sigurno nije bilo lako sa 3 muškarca u kući....mislim da je njoj potrebno najviše pažnje od svih vas.

Svako vreme ima svoje breme, nemoj da praviš žrtvu od sebe, nego učini nešto konkretno.
pa ima mama koje ukake život svojoj deci za ceo život,jer put do pakla popločan je dobrim namerama.
A niko i nije tražio da se rodi. Ja cenim i poštujem svoju mamu ,kao i sve druge mame :heart: ali nisu sve mame baš mnogo bistre i svesne šta rade.
 

Back
Top