Tajna

Nisam gledao klip ali me ipak malo brines i to bez ikakve zlonamernosti. Mislim da nam nije predvidjeno da budemo budni u drugim dimenzijama a ovde da spavamo. Tako ispada da ti "budni" u stvari spavaju. Pogledaj tvog kolegu koji vozi u paralelnoj dimenziji i za koga mi je zaista zao. Pre deset godina verovatno nije pricao te price o paralelnom parkiranju a za deset godina mozda dobije i na agresivnosti.

Mogo bi bar da nam da broj dilera pa da se i mi projektujemo po raznim dimenzijama :hahaha:

- - - - - - - - - -

Moco nemoj da se zalećeš, budi otvorenog uma!
Mislim da sam sličnu priču pročitao kod Kastanede, o nekoj valjda tako čudnoj vožnji...

Aj kaži mi da ti veruješ u ove gluposti koje ovaj što nije piše ovde?
 
Aj kaži mi da ti veruješ u ove gluposti koje ovaj što nije piše ovde?

Ko je ikad rekao da neko mora da vjeruje u moje priče? One nisu namjerene da se u njih vjeruje već
da pokažu vašu moć koju tek treba da osvijetlite u sebi. Oni koij osjećaju da u tim pričama ima nešto,
oni će u sebi tražiti proširenje svojih vidika. Oni, kao ti recimo, će se zadovoljiti ismijavanjem nad
ovakvim glupostima. Svi dakle dobijamo ponešto.
 
Poslednja izmena:
“Covek od znanja je svaki onaj covek koji je istinski isao kroz teskoce sto su iskrsavale pred njim na putevima ovladavanja znanjem”, rekao je. “ To je, pre svega, covek koji je, bez ikakvog posrtanja ili zurbe , dosegao toliko koliko je god mogao u otkrivanju tajni svoje unutrasnje moci.”

Karlos Kastaneda

Untitled2.jpg
 
Nisam gledao klip ali me ipak malo brines i to bez ikakve zlonamernosti. Mislim da nam nije predvidjeno da budemo budni u drugim dimenzijama a ovde da spavamo. Tako ispada da ti "budni" u stvari spavaju. Pogledaj tvog kolegu koji vozi u paralelnoj dimenziji i za koga mi je zaista zao. Pre deset godina verovatno nije pricao te price o paralelnom parkiranju a za deset godina mozda dobije i na agresivnosti.

Moco, ti si nekakav vernik? A ja mislila čovek od nauke. Ko nam je šta predvideo?

Na stranu to što te brine nešto potpuno bezveze. Ideja da ima budnih dok mi mirno
spavamo ne ugrožava nikoga. I pogledaj klip. Traje veoma kratko i ako ništa drugo
makar je zabavan.

A za deset godina će da se teleportuje po svojoj volji.
Buahahahahaaa.....

Budi srećan što se još uvek igra autićima.
 
I lako je autić zaturiti. Ja ne mogu da se setim u kojoj sam dimenziji ostavila dečka. z:cry:
Jedino mogu da se nadam da mu je tamo dobro.
 
Odakle ti to znaš?

- - - - - - - - - -

Zaborav radi na svakom nivou projekcije. To je uslov izolovanom doživljaju jedinke.

Sto ti mislis da niko drugi ne zna i ne razume sem tebe? Astralna projekcija je jedna metoda za odlazak u astralnu dimenziju i to je retko ko uspeo ili mozda treba da kazem "uspeo". Druga je stanje izmedju sna i svesnosti to jest kad smo svesni dok sanjamo. Neki govore da u drugoj metodi mozemo posecivati mesta i ljude koja zaista postoje u realnoj dimenziji slicno kao i u astralnoj projekciji sto nije tacno. To moze svako da proveri, tako sto ce biti svestan dok sanja, postoje alati za dostizanje tok stanja, nije tesko.

U svakom slucaju nigde se ne govori o zaboravu, jer onda bi bilo sve moguce. Ja mogu da kazem da sam juce u nekoj paralelnoj dimenziji bio predsednik Amerike ali da sam zaboravio. Otkud znam da sam bio predsednik ako sam zaboravio?
 
Sto ti mislis da niko drugi ne zna i ne razume sem tebe? Astralna projekcija je jedna metoda za odlazak u astralnu dimenziju i to je retko ko uspeo ili mozda treba da kazem "uspeo". Druga je stanje izmedju sna i svesnosti to jest kad smo svesni dok sanjamo. Neki govore da u drugoj metodi mozemo posecivati mesta i ljude koja zaista postoje u realnoj dimenziji slicno kao i u astralnoj projekciji sto nije tacno. To moze svako da proveri, tako sto ce biti svestan dok sanja, postoje alati za dostizanje tok stanja, nije tesko.

U svakom slucaju nigde se ne govori o zaboravu, jer onda bi bilo sve moguce. Ja mogu da kazem da sam juce u nekoj paralelnoj dimenziji bio predsednik Amerike ali da sam zaboravio. Otkud znam da sam bio predsednik ako sam zaboravio?

Nije on pitao što misli da to nije moguće saznati preko interneta, nego je pitao da li ti govoriš o astralnoj projekciji iz ličnog iskustva, što kad o tome govoriš jedino može biti validno.

A možda si se i projektovao u nekom svesnom snu, ali si u međuvremenu zaboravio. :mrgreen: :lol:
 
Nije on pitao što misli da to nije moguće saznati preko interneta, nego je pitao da li ti govoriš o astralnoj projekciji iz ličnog iskustva, što kad o tome govoriš jedino može biti validno.

A možda si se i projektovao u nekom svesnom snu, ali si u međuvremenu zaboravio. :mrgreen: :lol:

Mislim da je bilo jasno u mom postu da nisam iskusio astralnu projekciju a da jesam lucidne sne. U snovima mozemo biti jedno kratko vreme svesni u fazi izmedju dubokog sna i budjenja. Tada mozemo iskusiti zakone astrala, na primer kako nam ruka prolazi kroz krevet gde je malo jaca gistina ali to ipak mozemo uraditi. Mozemo proci kroz zid, leteti, mozemo videti sat ali ne mozemo videti koliko je sati, mozemo izduziti nas prst kao da je od plastelina i sve to sto se "radi" u snu. Te zakone astrala svako moze da proveri. Postoje vezbe koje se rade tokom dana kako da budemo svesni tokom sna. Recimo tokom dana sebi postavljamo pitanje da li sanjamo i to je najbolje raditi u meditaciji. Nakon par dana desice nam se da to isto pitanje postavimo dok sanjamo i onda znamo da smo u astralu. Mozemo recimo tokom dana pokusavati da izduzimo sebi prst i kada ga stvarno izduzimo kao da je od plastelina to znaci da smo u snu. Medjutim ja nisam iskusio da su predmeti, ljudi i predeli na istoj poziciji kao i u realnom trodimenzijalnom svetu.
 
Da li zaista mozemo da ostvarimo sve sto hocemo ukoliko pozitivno mislimo, i da li zaista prlivlacimo stvari (voleo bi da neko odgleda taj film da zna o cemu govorim)
Mi zeleli to ili ne, ne zelim vise taj i taj posao zakon privlacenja kaze ono sto mislimo to i privlacimo, dakle ostace te na tom poslu jer da bi promenili posao nesmete negativno razmisljati, sve je u zakonu privlacenja, hteli ne hteli, zeleli ne zeleli, univerzum kaze tvoja zelja je za mene zapovest.

Getsby,
U nižim svetovima - svetovima negativnog pola kreacije, među kojima je i ovaj fizički svet, postoji izvestan broj duhovnih ( ili prirodnioh) zakona koji funkcionišu nezavisno da li ih mi, iz svoje ego ili humane svesti znamo ili ne.
Jedan od njihe je i sama imaginacija ili vizualizacija kojeg su ljudi nazvali 'Tajnom'.
Dakle, tajni nema, ali i dalje postoji naša nedovoljna informisanost, tačnije, naša nedovoljno ekspandirana svest.

Pođimo redom; Sama želja ne donosi ništa a to i sam znaš budući da mi, samo u toku jednog dana poželimo na stotine raznih stvari i događaja, na koje do uveče zaboravimo i, svakako, one se ne događaju. Takođe, same misli nemaju tu snagu da nam donesu u realnost (realnost ovog sveta) ono što smo mislili. Pa ipak, iza svega toga postoji nešto što se zove imaginacija ili vizualizacija. Postoje određeni uslovi koji su neophodni da bi se pokrenuo ovaj dar Boga Dušama dok borave u nižim svetovima da bi preko njega donosile u svoju realnost ona iskustva koja su neophodna za njihovo ispravno školovanje.

Mnogo priče u vezi ovoe mogućnosti mogu pojedinca zbuniti i delovati smućeno budući da je mali broj ljudi koji je ušao u samu suštinu ove mogućnosti, ali ako iznesemo koju priču iz realnog života možda ona najbolje oslika ono što te 'interesuje.' Rekoh 'interesuje' jer da te uistinu interesuje ti bi već nakupovao desetak ili pedesetak knjiga na tu temu i proučavao bi u nekom kutku tvoje sobe.
Pre nego nastavim želim ti reći da postoji jedna bajka čiji autor je nepoznat a koja govori o ovoj skrivenoj mogućnosti u čoveku. Moja pretpostavka je da je nekada davno postojao izvesni odličan poznavac duhovne strane života, izvesni duhovni velikan, koji je, da bi izbegao proganjanja moćnike njegovog vremena, obavio ovu istinu u bajkovitu priču i ostavio je generacijama iza sebe baš kao bajku. Ovo napomenuh samo da kažem da se mi danas bisamo u grudi kako smo visoki intelektualci koje sve znamo a nauka nam je eto 'svemoguća' a da pri tome ne znamo najosnovnije stvari u sebi samima.

Ipak vratimo se na jednu od priča iz života; evo je: "Komšija mojih roditelja je već bio penzioner kada mi je ispričao jednu od njegovih živtnih priča.
„Bilo je to u vremenu kada su moja deca još bila mala.“ Počeo je priču ovaj čovek. „Započeo sam gradnju kuće na periferiji grada, izgradio prizemlje i sprat, udario betonsku ploču i tu stao. Za krov nisam imao novaca jer sam sve moguće rezerve iscrpio. Jako sam želeo da postavim krov i da se malo opustim, jer bih ostatak radio onoliko brzo koliko budem uspeo da odvajam novac od troškova dnevnih potreba. Zato sam zamolio građevinske majstore da mi odrade proračun potrebnog materijala, greda, letvi, crepova i svega što je bilo neophodno tako da sam taj proračun uvek nosio sa sobom u novčaniku.
Toliko sam bio obuzet rešavanjem tog problema da sam sa njim odlazio u krevet, sa njim se budio, odlazio na posao i vraćao kući. Uvek sa istim mislima i traženjem mogućnosti da završim krov.
Ubrzo je došla potreba da naše preduzeće radi posao na terenu u Crnoj Gori, čemu sam se radovao jer sam očekivao da ću uspeti da uštedim malo više novaca i jedan deo odvojim za krov. Nekoliko dana po pristizanju i radu na zastakljivanju novoizgrađenih hotela jednoga dana došao je jedan meštanin tražeći među nama nekog ko bi mogao, u slobodnom vremenu i vikendom, da zastakli njegovu novoizgrađenu privatnu kuću.
Objekat je bio, ne kuća već, manji hotel tako da sam prihvatio da uz dogovorenu cenu i načinu plaćanja odradim taj posao. Radom u popodnevnim satima i vikendom uspeo sam da za nekoliko nedelja završim celokupan posao tako da sam poslednjeg dana rada, po dogovoru, dobio novac na ruke. Nisam čekao ni malo vremena već sam otišao do stovarišta, poručio potrebni materijal za krov, a po proračunu kojeg sam imao u novčaniku, pronašao prevoznika i sve to platio. Prevoznik je odvezao materijal u moje mesto a ja sam seo da se suočim sa onim što sam doživeo.
Sve ono što sam kupio za krov i prevoz koji sam platio koštalo je tačno u dinar onoliko koliko sam dobio od mog rada na zastakljivanju privatne kuće. Nikako nisam mogao objasniti niti prihvatiti da je slučajnost uletela u ovaj događaj već sam zaključio da, Mora da je sami Bog sredio da tako bude.’“
U ovoj priči bilo je reči o komšiji mojih roditelja koji je bio opterećen rešenjem promblema dovršetka započete porodične kuće. On je, setite se, bio opsednut nedostajućim krovom o čemu je maštao (zamišljao) odnosno stvarao sliku u svojoj viziji što se danas zove imaginacija ili vizuelizacija. Sa tom slikom odlazio je na spavanje, sa njom je ustajao, kretao na posao i vraćao se sa posla. Jednostavno ovu svoju potrebu nije ispustao iz svojih misli odnosno iz svoje vizije koju je zalivao svojim osećanjima/emocijama. Nesvesno je ostvario sve uslove koji su bili neophodni da imaginacija bude pokrenuta i da se Duh aktivira i dovrši posao. Sveti Duh je korišćenjem svoje sveprisutnosti, svog sveznanja i svoje svemogućnosti tačno sagledao da li je neophodno da se aktivira i kako da ovoj Duši omogući ostvarenje njenih potreba i to na način da sve bude zarađeno ličnim radom za dobrobit celine a da u sve bude uključen jedan veliki i izuzetno važnan duhovni zakon, Zakon Ekonomičnosti. Niko isključen i niko oštećen. Jer, to je način kako Duh rešava detalje koji uvek budu za dobrobit celine i pod najekonomičnijim principima. U pozadini životne pozornice obezbedio je da preduzeće dobije posao u određenom gradu gde postoji privatnik koji ima potrebu za vrstom delatnosti koju je poznavao i mogao odraditi ovaj komšija. Sve detalje je razradio tako da je humanoj svesti sve to izgledalo kao slučajnosti. Mada je ovaj čovek rekao da je ubeđen da je to pomogao Sami Bog, on nije imao nikakvu ideju niti o Bogu niti o načinu angažmana Duha (Svetog).
Uz sve to njemu je bila neophodna lekcija koju je on kao Duša trebalo da nauči a to je da će na svaku njegovu stvarnu potrebu život uvek odgovoriti odnosno da će svaka naša životna potreba biti udovoljena. Ovo dalje proširuje naša saznanja pa kaže da nam na taj način život, Duh, daje mogućnost da sa Njim uzajamno gradimo poverenje (ili verovanje u Njega) i da se okrenemo isključivo časnom, poštenom i odgovornom radu. Odnosno, život nam kaže da nikada nemamo potrebu da pristupamo nezakonitim radnjama i tražimo prečice u rešavanju naših potreba. Čak i ako nam se čini da su neke naše potrebe ostale neodgovorene to je verovatno samo zbog ne-poznavanje života, budući da u nekim životima učimo da prođemo sa minimalnim posedovanjem fizičkih stvari i objekata. Tada učimo živeti što ekonomičnije, budući da je Zakon Ekonomičnosti duhovni zakon koji je kao takav uključen u školski sistem. Njega nisu izmislili intelektualci već je samo prenešn iz duhovnih sfera. U kojoj meri je bio uključen Zakon Ekonomičnosti govori podatak da su njegovi troškovi kupovine materijala i plaćanja transporta bili zadovoljeno do u dinar sa njegovom zaradom od zastakljivanja privatne kuće.
Ova priča ili lekcija iz života je veličanstveni dokaz kako sami život funkcioniše poštujući sve neophodno uključene zakone. I ne samo to, priča govori kako i mi ljudi nismo ovde da bismo zaobilazili ijedan zakon koji postoji u društvenoj zajednici već da im se povinujemo. Zašto? Baša zato što su oni tu da bismo se polako uvežbavali i pripremali za prihvatanje i uključivanje u svoj život duhovnih zakona koji su izuzetno tačni/striktni i da to moramo učiniti u procesu našeg duhovnog sazrevanja. Zašto? Zato što ćemo sa daljom ekspanzijom svesti morati prihvatiti te zakone kao naše vlastite i tek kao takvi dobićemo pravo da se vinemo i svetove čiste svesti, ljubavi, mudrosti i duhovne slobode. Svetove koje religije nazivaju Kraljevstvom Boga." Iz rukopisa, "U vezi čega je ovaj život."

Preduga priča, ali rečena sa namerom da čitaoc, pored još nekoliko iz života nepoznatih ljudi sagleda da ova mogućnost postoji ali ne sa namerom da se zloupotrebljava, da se narušavaju drugi zakoni i na taj način kreira karma već da se sagleda dfa je u ovom svetu sve regulisano i usmereno u pravcu kojim mi trebamo ići, u pravcu ekspanzije naše svesti i ljubavi.

Još pre 50 godina Paul Twitchel napisao je dvadesetak knjiga na polju duhovnosti a u dvema je prilično eksplicitno govorio baš o ovome. I gle čuda; oni koji nisu bili zainteresovani za duhovnu spoznaju bili su jako zainteresovani za ovu mogućnost koju su želeli prebaciti u praksu ispinjenje svakodnevnih tričavih materijalnih želja. Takvi su jurili za ovim knjigama zbog čega je jedna od njih povučena iz prodaje, zbog zloupotrebe ovog znanja kada je na crnom tržištu dosegla vrednost od 3000 dolara. Druga knjige se zove The Tiger's Fung u kojoj bar desetak puta napominje da iza ove mogućnosti stoji Duh ili Sveti Duh a sve sa ciljem da osobi obezbedi neophodna iskustva i da bi osoba, Duša, mogla uz korišćenje ove mogućnosti, da se uzdigne u one svetove koje filozofija naziva nesaznajnim a koji su i te kako dostupni Dušama koje to istinski žele i na tome rade.
Iako je Duh nepristrasan prema našim željama, mislima i imaginacijama, ipak onda kada istrajavamo onda ON proceni da li to može biti korisno za naše duhovno uzdignuće ili ne. Ukoliko jeste onda će On svojim sveprisustvom, sveznanjem i svemoći donweti u realizaciju baš to. Uistinu, 'baš to' može se kasnije ispostaviti da je nama, ego svesti, bilo i te kako nepotrebno i cena bude velika, ali za takvu cenu dobijemo i odgovarajuću duhovnu pouku.
 
Poslednja izmena:
Imam običaj da pognem ramena i kažem ''da, možda je i tako''. Ili da
insistiram na onome što ja mislim, sa dozom neke ljutnje. U obe situacije
moja potreba da kažem šta mislim uzrokuje stres, pa odlučim da se
borim ili da bežim.
Zato što vidim/doživljavam sebe odvojenom. Ja i drugi. I na tome su
zasnovana negativna uverenja tipa ''ljudi ne žele da me razumeju'',
''naljutiće se'', ''osramotiću se''....

Juče sam u jednom razgovoru odlučila da nešto iz sebe kažem. I kako
sam ja ''šarena'' pa mi je i terminologija takva, a ljudi kojima sam se
obraćala su hrišćani, nešto tu nije izraženo na način koji je njima razumljiv.
Ali ja to nisam tako doživljavala već sam se samo pustila da to uradim
najbolje što umem. Potpuno čudesno se u razgovor umešao neko ko
je bio pred vratima i ''slučajno čuo'' deo razgovora. On je ono što sam
ja govorila ''preveo'' tako da su se moji sagovornici ozarili. I desetak
minuta je vladala takva atmosfera, kakvu nisam videla ni na porodičnim
skupovima gde su jako bliske osobe u istom prostoru. Oni su to doživeli
kao boravak u Svetom Duhu, ja kao Tok. I nije ni važno kako će se to
zvati, koliko ono što to donosi. Radost, razumevanje, sklad, nadahnuće,
bliskost.

Kada iz radosti same, bez ikakvih očekivanja radim najbolje što mogu,
sve se posloži tako savršeno, da sa neba i prevodilac padne.
 
Sto ti mislis da niko drugi ne zna i ne razume sem tebe? Astralna projekcija je jedna metoda za odlazak u astralnu dimenziju i to je retko ko uspeo ili mozda treba da kazem "uspeo". Druga je stanje izmedju sna i svesnosti to jest kad smo svesni dok sanjamo. Neki govore da u drugoj metodi mozemo posecivati mesta i ljude koja zaista postoje u realnoj dimenziji slicno kao i u astralnoj projekciji sto nije tacno. To moze svako da proveri, tako sto ce biti svestan dok sanja, postoje alati za dostizanje tok stanja, nije tesko.

U svakom slucaju nigde se ne govori o zaboravu, jer onda bi bilo sve moguce. Ja mogu da kazem da sam juce u nekoj paralelnoj dimenziji bio predsednik Amerike ali da sam zaboravio. Otkud znam da sam bio predsednik ako sam zaboravio?


Da nisi zaboravio sta si "bio" (šta jesi) ne bi sad tako čvrsto tvrdio da si čovjek koji sebe naziva imenom; moca... :)
Zaborav je preduslov autentičnog individualizovanog doživljaja/iskustva ... sebe.
 

Back
Top