Rešio sam da se opustim i odslušam Caneta do kraja, ali sam se na mestu gde kaže: čitao sam jednu knjigu, promenila mi je - nešto mu je promenila, ne sećam se tačno šta, valjda ugao gledanja - napisao je naš čovek, ne sećam se njegovog imena ali je naš čovek... i onda se taj naš poznati Cane, zahvaljujući nepoznatom, al' našem čoveku, upitao da li je prvo nastalo jaje - u njegovom slučaju narodna sirotinja, ili kokoška - u slučaju našeg promenjenog Caneta - lenjost našeg naroda.
Šta sam ono hteo da kažem, aha, da, e, upravo na tom mestu Kojin stomak je počeo da se grči, što od čudnih proboda, što od grčeva izazvanih smehom.
I za kraj, svi ti naši estradni, narodni mudraci (dakle, očigledno je da mislim na Caneta, Ramba i ove promućurnije) imaju sasvim dovoljno vremena, i nažalost mogućnosti, da na ovim našim nesrećnim prostorima, u zapanjenom slušaocu izazovu burne reakcije, ovacije takoreći, uglavnom zbog toga što, duhovito režeći po svim bitnim elementima društva, mudro izbegavaju korišćenje psovki i ostalih primitivnih izraza koji po čitav (sudnji) dan kolaju našim medijskim prostorom, i nikako, ali nikako se ne dotiču jednostavnih saveta - kako od lenjih sirotana napraviti vredne i zadovoljne građane. Kako, Rambo?
P. S. Ramba za preds... pardon, precednika!