Prevara u vezi, braku

sta traze onda zajedno?

- - - - - - - - - -

evo ovako....
vuk dlaku menja ali narav nikada.
prevaranti obicno ostaju uz partnerke koje oprastaju jer su zavisne od muskarca uglavnom materijalno ili su nesposobne da se brinu same o sebi i deci. muskarci skloni varanju ili jednostavno nesrecno ozenjeni takve i biraju za bracnog druga da bi mogli i dalje da se bave svojim hobijem.muskarci varaju jer su nesrecni...prevareni koji trpe, oprastaju zato sto su tako srecni
pa muskarac je samo trazio donatora jajne celije. jeftinije nego da se bakce kao kristijano ronaldo.
 
Znam da je ova tema otvorena jedno 100puta minimum, ali eto... Zelim da ispricam moje iskustvo.
Ovo je inace moj prvi post na bilo kom forumu.
Cesto sam citala teme, komentare, na ovom forumu, trazila odgovore na milion nekih pitanja, nedoumica...
E ovako...
U braku sam 10god, pre 3meseca je bila 10.godisnjica.
Suprug je po prvi put bio odsutan jer je nasao dobro placen posao, bio je odsutan 3 meseca.
Imamo troje dece... Nasa ljubav je od pocetka bila jaka, strastvena, cista... Uvek sam mislila da je to to, da smo mi pravi, da je on nasao zenu svog zivota u meni,a ja svoju dozivotnu jacu polovinu. Volim ga, volim ga vise od svega, verovala sam u nas, verovala sam da sam dovoljna, da sam zaista njegova luckasta devojka i dalje, da je ovo sto mi imamo(sto smo imali jace od svega)... A sad, e sad ne znam u sta verujem. Taj osecaj izdaje, osecaj da vas je povredio neko sa kim ste bili spremni sve da delite do kraja svog zivota, osecaj beznadja i saznanja da je ta osoba spremna na kocku da vas stavi tako lako, mislim da moze da shvati samo onaj ko je to doziveo.
Ne znam ni sta da mislim, ni sta da radim, strah me je svega. Na momente imam utisak kada bih znala da ce sve jednog dana biti ok, da cemo deca i ja biti ok, sutra bih se spakovala i otisla, ne znam samo gde, ili bih rekla njemu da ide, a onda imam utisak da bez njega ne mogu da zamislim zivot... Da ne mogu da zamislim da me nekad ljube druge usne, diraju druge ruke.
Ne znam zasto je to uradio, mislim da ni on sam ne zna.
Kada krenem da pricam o tome on samo spusti glavu i cuti, da li ja placem, pricam normalno, besnim, vristim... Nebitno, on samo cuti. U pocetku(nakon saznanja) sam mislila da me vise ne voli, da me zato ne gleda, da mu se gadim, da nema srca da mi kaze da je gotovo. Onda sam po njegovom ponasanju pocela da shvatam da je tako jer oseca neki stid i sram. Nije mi priznao, saznala sam iz poruka(poruke pune neznostj, slatkih reci, posvecivanja pesama...)... Svo vreme koje je bio odsutan smo se culi svakodnevno, preko video poziva, uvece razmenjivali poruke, zezali se, uvek mi je pisao da mu nedostajem, da jedva ceka da me vidi, da me voli... Za godisnjicu je cak organizovao i da mi iz cvecare donesu buket. ..
Nije nam idealan brak, bilo je uvek svadja, svadjica, rasprava, galame, guzve oko dece,i sada je tako... Ali uvek sam mislila da me voli, da me voli koliko i ja njega, a sad ne znam nista. To ne rade ljudi koji veruju da imaju pravu osobu pored sebe. Ne shvatam da je tako lako mogao da me stavi na kocku, da bude spreman da ostane bez mene... Ili mozda cak i nije to hteo, mozda je hteo da sakrije, da nikad ne saznam, ali opet kako je mogao to da mi uradi, ne shvatam. Ne znam kako da se ponasam, ako cutim trujem sebe svakodnevno, kada pocnem da pricsm ne mogu to da radim bez suza, a onda i da pocnem da ludim... Svakodnevno razmisljam o tome, evo vec mesec i po. Sjebao mi je svaku misao, ubio mi je pola bica, prosto me je toliko povredio da ja ne znam da li ce ova bol ikada proci....
Mislim da cu sacekati da vidim sta ce biti dalje... Najsrecnija bih bila da ujutru ustanem i da shvatim da je ubio i ovu ljubav u meni,da shvatim da ga vise ne volim i da mi je postalo svejedno.... Kako ste preboleli prevaru, da li moze da se nekako zaboravi vremenom, da li mozete da sednete i uz kafu pricate o sportu- a da vi ne razmisljate o tome. Samo malo manje da ga volim sve bi bilo lakse...

vidi koliko go ti sad bila u bunilu stvar je u sustini vrlo prosta
ili mozes da nastavis sa njim posle svega, stim sto bi morala da mu oprostis i da to zaboravis...pod uslovom da i on zeli da nastavi, i da ne zeli dalje da svrlja (u sta iskreno sumnjam)
ili ne mozes
ako ne mozes onda se rastajte, jer nema poente da se razvlacite dalje, samo se mucis

vrlo vazna stvar koju sada treba da uradis je da odes kod nekog strucnog na razgovor i konsultacije, dakle psihlog ili psihijatar...to ti je korak broj jedan kad se nalazis u takvoj situaciji
sustinski reci ce ti isto sto i ja sad, ili prihvatas to i furate dalje ili ne mozes da prihvatis i rastanak

a sam rastanak sada ti zvuci strasno, ali ako se desi, kad prodje ceo taj lom i sve se stisa, videces krenuce ti na bolje...vremenom dodjes do faze da pitas sebe de mi je bre pamet bila pa sam gubila zivce na to
al to je tako...takav je proces

ponavljam, sad je najbitnije da odes kod strucnjaka na razgovor
 
...
Kako ste preboleli prevaru, da li moze da se nekako zaboravi vremenom, da li mozete da sednete i uz kafu pricate o sportu- a da vi ne razmisljate o tome. Samo malo manje da ga volim sve bi bilo lakse...

Izvini, mrzelo me je da citam ceo post, odgovaram nakon citanja prve trecine. Trebace ti dve-tri godine da se stvarno oporavis. Jbg. to je onaj trenutak kad skapiras da su muskarci niza bica, al ga ipak volis pa se trudis da mu oprostis, i posle godinu dana prestane da boli, posle dve lici na ono sto ste imali pre prevare, a posle tri do pet godina se vise i ne secas. E da: ako si ranije bila pozrtvovana supruga, odmah prestani da budes pozrtvovana, i misli prvo na sebe (i decu, naravno). Druga varijanta je da se razvedes, ali razmisli: ako te je toliko razocarao tip koji te voli, zamisli sta te ceka sledeći put :lol:
Izvini sto se zezam, ali shvatićeš i sama - kasnije - koliko je glupo da sečeš vene zbog budale. Pozdrav.
 
Znam da je ova tema otvorena jedno 100puta minimum, ali eto... Zelim da ispricam moje iskustvo.
Ovo je inace moj prvi post na bilo kom forumu.
Cesto sam citala teme, komentare, na ovom forumu, trazila odgovore na milion nekih pitanja, nedoumica...
E ovako...
U braku sam 10god, pre 3meseca je bila 10.godisnjica.
Suprug je po prvi put bio odsutan jer je nasao dobro placen posao, bio je odsutan 3 meseca.
Imamo troje dece... Nasa ljubav je od pocetka bila jaka, strastvena, cista... Uvek sam mislila da je to to, da smo mi pravi, da je on nasao zenu svog zivota u meni,a ja svoju dozivotnu jacu polovinu. Volim ga, volim ga vise od svega, verovala sam u nas, verovala sam da sam dovoljna, da sam zaista njegova luckasta devojka i dalje, da je ovo sto mi imamo(sto smo imali jace od svega)... A sad, e sad ne znam u sta verujem. Taj osecaj izdaje, osecaj da vas je povredio neko sa kim ste bili spremni sve da delite do kraja svog zivota, osecaj beznadja i saznanja da je ta osoba spremna na kocku da vas stavi tako lako, mislim da moze da shvati samo onaj ko je to doziveo.
Ne znam ni sta da mislim, ni sta da radim, strah me je svega. Na momente imam utisak kada bih znala da ce sve jednog dana biti ok, da cemo deca i ja biti ok, sutra bih se spakovala i otisla, ne znam samo gde, ili bih rekla njemu da ide, a onda imam utisak da bez njega ne mogu da zamislim zivot... Da ne mogu da zamislim da me nekad ljube druge usne, diraju druge ruke.
Ne znam zasto je to uradio, mislim da ni on sam ne zna.
Kada krenem da pricam o tome on samo spusti glavu i cuti, da li ja placem, pricam normalno, besnim, vristim... Nebitno, on samo cuti. U pocetku(nakon saznanja) sam mislila da me vise ne voli, da me zato ne gleda, da mu se gadim, da nema srca da mi kaze da je gotovo. Onda sam po njegovom ponasanju pocela da shvatam da je tako jer oseca neki stid i sram. Nije mi priznao, saznala sam iz poruka(poruke pune neznostj, slatkih reci, posvecivanja pesama...)... Svo vreme koje je bio odsutan smo se culi svakodnevno, preko video poziva, uvece razmenjivali poruke, zezali se, uvek mi je pisao da mu nedostajem, da jedva ceka da me vidi, da me voli... Za godisnjicu je cak organizovao i da mi iz cvecare donesu buket. ..
Nije nam idealan brak, bilo je uvek svadja, svadjica, rasprava, galame, guzve oko dece,i sada je tako... Ali uvek sam mislila da me voli, da me voli koliko i ja njega, a sad ne znam nista. To ne rade ljudi koji veruju da imaju pravu osobu pored sebe. Ne shvatam da je tako lako mogao da me stavi na kocku, da bude spreman da ostane bez mene... Ili mozda cak i nije to hteo, mozda je hteo da sakrije, da nikad ne saznam, ali opet kako je mogao to da mi uradi, ne shvatam. Ne znam kako da se ponasam, ako cutim trujem sebe svakodnevno, kada pocnem da pricsm ne mogu to da radim bez suza, a onda i da pocnem da ludim... Svakodnevno razmisljam o tome, evo vec mesec i po. Sjebao mi je svaku misao, ubio mi je pola bica, prosto me je toliko povredio da ja ne znam da li ce ova bol ikada proci....
Mislim da cu sacekati da vidim sta ce biti dalje... Najsrecnija bih bila da ujutru ustanem i da shvatim da je ubio i ovu ljubav u meni,da shvatim da ga vise ne volim i da mi je postalo svejedno.... Kako ste preboleli prevaru, da li moze da se nekako zaboravi vremenom, da li mozete da sednete i uz kafu pricate o sportu- a da vi ne razmisljate o tome. Samo malo manje da ga volim sve bi bilo lakse...

I on je samo covek; nemoj to previse tragicno da shvatas.
Pokusaj da ga razumes iako ti njega mozda nikad ne bi prevarila.
Ljubav je i prastanje.
Ne budi pateticna.
U uspeh se racunaju i prevazidjene krize;
Ovaj zivot nije' stakleno zvono.
 
Poslednja izmena:
Izvini, mrzelo me je da citam ceo post, odgovaram nakon citanja prve trecine. Trebace ti dve-tri godine da se stvarno oporavis. Jbg. to je onaj trenutak kad skapiras da su muskarci niza bica, al ga ipak volis pa se trudis da mu oprostis, i posle godinu dana prestane da boli, posle dve lici na ono sto ste imali pre prevare, a posle tri do pet godina se vise i ne secas. E da: ako si ranije bila pozrtvovana supruga, odmah prestani da budes pozrtvovana, i misli prvo na sebe (i decu, naravno). Druga varijanta je da se razvedes, ali razmisli: ako te je toliko razocarao tip koji te voli, zamisli sta te ceka sledeći put :lol:
Izvini sto se zezam, ali shvatićeš i sama - kasnije - koliko je glupo da sečeš vene zbog budale. Pozdrav.

si ti usla nevina u brak.

- - - - - - - - - -

Nisam duzan nista zeni koja nije nevina. Ili bar da ima 2 stana u budvi kao miraz ako nije nevina kao kompezacija.
 
ljudi razlicito tumace iste stvari

pa prevareni mogu - da se prave da nisu prevareni , da kazu da je to bila samo gimnastika ili da zavrse tu pricu

a prevaranti mogu da prevaru smatraju kao gimnastiku , iskoriscenje situacije ili ne vole partnera sa kojim su u ozbiljnoj vezi.


treba covek da donese odluku samostalno , u skladu sa svojim senzibilitetom i osecanjima.

iako je covek nekad u tamnom vilajetu ( https://www.duhoviti.com/price-za-decu/narodna-prica-tamni-vilajet.html)

pa mu svaka odluka u perspektivi izgleda lose


osami se na neko vreme , sagledaj sebe, donesi odluku i postupi po njoj

vise je ne preispituj i vise je ne menjaj
 
Izvini, mrzelo me je da citam ceo post, odgovaram nakon citanja prve trecine. Trebace ti dve-tri godine da se stvarno oporavis. Jbg. to je onaj trenutak kad skapiras da su muskarci niza bica, al ga ipak volis pa se trudis da mu oprostis, i posle godinu dana prestane da boli, posle dve lici na ono sto ste imali pre prevare, a posle tri do pet godina se vise i ne secas. E da: ako si ranije bila pozrtvovana supruga, odmah prestani da budes pozrtvovana, i misli prvo na sebe (i decu, naravno). Druga varijanta je da se razvedes, ali razmisli: ako te je toliko razocarao tip koji te voli, zamisli sta te ceka sledeći put :lol:
Izvini sto se zezam, ali shvatićeš i sama - kasnije - koliko je glupo da sečeš vene zbog budale. Pozdrav.

dve -tri godine ti treba da se oporaviš od smrti svog supružnika.za prevaru manje
 
samo se zavaravajte da muskarcima nevinost nije bitna. Da nije ne bi placali da kupe nevinost. Naravno ako nije nevina onda moze i phd iz nuklearne fizike, da taj nedostatak kompezuje.

I sam toga moras biti dostojan;

- - - - - - - - - -

Meni nije losa varijanta otvoreni brak. Ono zajedno ste zbog dece i dobri ste prijatelji, a tucate se skim stignete.

<Cini ti se zato sto si nedorastao.
 
ljudi razlicito tumace iste stvari

pa prevareni mogu - da se prave da nisu prevareni , da kazu da je to bila samo gimnastika ili da zavrse tu pricu

a prevaranti mogu da prevaru smatraju kao gimnastiku , iskoriscenje situacije ili ne vole partnera sa kojim su u ozbiljnoj vezi.


treba covek da donese odluku samostalno , u skladu sa svojim senzibilitetom i osecanjima.

iako je covek nekad u tamnom vilajetu ( https://www.duhoviti.com/price-za-decu/narodna-prica-tamni-vilajet.html)

pa mu svaka odluka u perspektivi izgleda lose


osami se na neko vreme , sagledaj sebe, donesi odluku i postupi po njoj

vise je ne preispituj i vise je ne menjaj
Ne mlati.
 

Back
Top