Традиционално српско градитељство

ab07acceb4769ac3ec7dd516d388c04f.jpg


3 Kuća Lukića
okolina Ljiga
Zvonko Lukić, beogradski advokat, rodom iz okoline Ljiga, ima u selu roditelje koji tamo žive, rade i privređuju. Oni imaju sređeno domaćinstvo potpomognuto od njega, Zvonka, i brata mu Miloša, agronoma koji sa porodicom živi takođe u Beogradu. Oni rešili da preurede neke stvari oko domaćinstva, pa i oko postojeće kuće. Kuća je posleratna građevina u dobrom stanju i od tvrdog materijala, ali sa izvesnim nedostacima, kako u prostornoj organizaciji tako i u “likovnom smislu”. Arhitekta Petrović je prvo isprojektovao pomoćnu zgradu u dvorištu koja je odmah izvedena na opšte zadovoljstvo. Potom se, pre dve godine, prešlo na obnovu kuće.

0cdba985af9f174f5b4150faf3984162.jpg


4 Kuća Miloradovića
Božurnja kod Topole
Vlasnik ove kuće podno Oplenca Zoran radi i živi u Topoli, ali mu je u selu Božurnja očevina i stara očeva kuća. Kako je ova stara kuća dotrajala, on odluči, ne dirajući je, da joj pridoda ovu svoju. Majstore i neke materijale doveo je i doterao od Ljiga gde je u poslednje vreme sve više majstora za rad u kamenu. I to dobrih majstora koji su srasli sa svojim glasovitim ljiškim peščarom. I kao što se na slici vidi, sve je urađeno kako treba - znalački i profesionalno.

c609d20e2ed36aff7b1f1945e8cd94ac.jpg


5 Kuća Ristanovića
na Drini, kod Ljubovije
Pogled, koji sa svog imanja ima vlasnik ovog objekta eteričnog imena “Karađorđe”, je skoro nestvaran prema Drini i preko Drine. Ovo je jedno od onih mesta gde je vidljivo da je Drina voda koja spaja. Vlasnik ove kuće iz sela kraj Ljubovije, ima svoju pekarsku industriju u Irigu sa kojom podmiruje potrebe Iriga i okoline. U svom rodnom selu on je odluči da napravi manju kuću za odmor. Parcela je na strmom terenu i na njoj postoji stara napuštena kuća i od ranije formirano domaćinstvo. Kad je kuća bila gotova napravila je izazov te vlasnik, u njenoj blizini napravi za svoje najbliže zemljake i crkvu sa crkvenom kućom (konakom).

d45a07502667ef2edbe1594eb1c6caa1.jpg

6 Kuća Sotirovića
Banjički venac
Na padini Banjički venac nedaleko od „Marakane“, arhitekta Miša Veselinović je pokazao da pored tradicionalne srpske kuće, , suvereno vlada i takozvanom gradskom kućom, koju u našim uslovima možemo nazvati „srpskom vilom“. Do ulice je ostavljen prostor za zelenu cvetnu oazu, a prema dvorištu vrt sa fontanom, bazenom, podzemnom garažom povezanom i toplom vezom sa kućom, i roštiljom u dnu parcele. Ulična ograda je od kamena i kovanog gvožđa. Isprojektovana zgrada je u postmodernom stilu sa istaknutim antama u stubovima, uz primenu dekorativnih arhitektonskih elementa po uskoj vertikali fasade, ali uravnoteženo, elegantno i nenapadno.
 
18f4886c90ac97fdee0eacc3f30de575.jpg


7 Kuća Stankovića
Vlasotince
Pošto je video projekt za svoju kuću na Vlasinskom jezeru, ugledni poslovni čovek iz Vlasotinca, Dragan, odlučio se za gradnju još jednog objekta u samoj varoši Vlasotince. Kuća ima oko 150 kvadrata, ali je na fascinantan način uklopljen vajat, kao nezaobilazni deo srpskih domaćinstava. Za one koji ne znaju, vajat je „fabrika za decu“, jer su se u njega smeštali sin koji se oženi i novopridošla snaja.

24d1d306ff129334c8ab2919518c6efd.jpg



8 Kuća Stanojevića
Beograd
U naselju “Braća Jerković”, na prisojnoj i blagoj padini, arhitekta Miša Veselinović isprojektovao je jednu od najlepših kuća u duhu narodnog graditeljstva u Beogradu. Kuća je prizemna, sa suterenom na celoj površini, koji je preko osunčanog trema na nivou terena povezan sa vrtom. U nastojanju da ispoštuje zahtev investitora i njegove potrebe, i integriše ga u tradicionalno srpsko graditeljstvo, arhitekta čika Miša je napravio mali arhitektonski podvig, i napravio savremenu srpsku kuću za 21. vek.

7e4e75046f2607de77f9823cd30bfbbf.jpg


9 Kuća Aksentijevića
Rodelj kod Leposavića
Ova kuća, od oko 400 kvadratnih metara, nalazi se u selu Rodelj na trasi starog Banovskog puta na padini Kopaonika. Smatra se jednom od najlepših kuća od Kosovske Mitrovice do Kraljeva. Arhitekta Božidar Petrović kaže da ju je podigao “inženjer, radan i preduzimljiv čovek, koji ima svoju firmu u Beogradu, a rodom je iz Leposavića, pa je rešio da u zavičaju napravi sebi i porodici kuću”. Kad je došao kod arhitekte, vlasnik je znao tačno šta hoće, jer je pre toga dve godine obilazio po Srbiji kuće podignute u tradicionalnom stilu.

045a1904e4dc2bad49f299ae8ef1acd6.jpg


10 Majstori graditeljstva
Dići kod Ljiga
Ovaj restoran, u završnoj fazi gradnje, nalazi se u ataru sela Dići uz Ibarsku magistralu. Građen je od nekoliko starih vajata i magaza a pored restorana, trema i kuhinje, poseduje i smeštajne kapacitete. Tako je tim starim vajatima, na neki način produžen život u jednoj novoj, a sličnoj formi. Tako su postupili i majstori amateri Miliša i Joviša čije je delo prikazano na ovoj fotografiji koje je u celini njihovo od plana do izvođenja. I jedni i drugo su veličanstveni skoro do neverice.

Preuzeto: blic.rs
 
Čatmara?
U pitanju je kuća od "naboja". Kostur zidova je pravljen od pletenog pruća ili letvica, kao dupli zid širok oko 20 centimetara. Unutra se trpalo blato, takozvana čatma, umešeno sa plevom i slamom. Zove se naboj, jer je ta smesa gusto nabijana u dupli zid.
Zbog blata, odnosno čatme, kuće su se zvale čatmare. Dakle, kada se dupli zid dobro nabije i osuši na suncu, sledi stavljanje izolacije. A izolacija je opet čatma, i ona se lepila na zidove i unutra i spolja. Preko toga se kuća krečila. Zimi je bila topla, leti hladna .

Zid od slame i blata treba tako zamisliti da zamenjuje 26 cm stiropora i 25 cm zida sa malterom. Imati kuću od tako dobro izolovanog materijala znači da možete uštedeti letovanje za celu porodicu .

Ovakve kuće su, pre svega, zdrave. Kuće od prirodnih materijala kao što su zemlja, slama ili valjci, drže relativnu vlažnost u prostoru gotovo konstantno, između 55 i 58 relativne vlažnosti, a za imuni sistem čoveka najbolja je vlažnost između 55 i 60.

dsc08837.jpg


https://www.4zida.rs/blog/gradnja-kuce-od-blata-i-slame/
 
Gospodar-Jovanov konak u ulici Svetozara Markovića br. 2 podignut je 1835 godine, kada je u Čačku boravio kao serdar "Raškog serdarstva" Jovan Obrenović, brat kneza Miloša.
Konak pripada tipu sličnih građevina toga vremena. Na prednjoj fasadi ima jedan mali erker koji nije oostavljen u osovini zgrade već levo od ulaza. Njegovu originalnost naročito podiže reljefni grb prošlog veka, koji inače nije očuvan ni na jednoj drugoj građevini, pa čak ni na Miloševim konacima.
Tokom vremena, a naročito u Drugom svetskom ratu, konak je dosta stradao, tako da je izgled građevine bio pretrpeo znatne izmene. Zgrada je stručno restaurisana 1951 godine.

88.jpg


800px-%D0%93%D0%BE%D1%81%D0%BF%D0%BE%D0%B4%D0%B0%D1%80_%D0%88%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D0%BD%D0%BE%D0%B2_%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%B0%D0%BA_%D1%83_%D0%A7%D0%B0%D1%87%D0%BA%D1%83.JPG
 
Poslednja izmena:
U selu Gornji Račnik kod Jagodine 133 godine zubu vremena odoleva seoska kuća, čatmara od 130 kvadrata.

kuca_foto-dejan-mihajlovic.jpg


Čatmaru su pre 133 godine podigla četiri brata – Aca, Aksentije, Đorđe i Antonije Kostić. Jedan od naslednika, Dragan Gligorijević , koji živi u Bernu, , obnavlja je već nekoliko godina.

n146026.jpg


-Kuća je pravljena od blata, slame, drveta i kamena.
-Krovne grede su od srčevine, to je srednji deo, srce hrastovog drveta, najkvalitetniji deo stabla. Deda je pričao da su grede, duge po 13 metara, iz planine dovožene duplim zaprežnim kolima.
- Podrum je građen od kamena, sa sobicom u kojoj se čuvalo voće i povrće i burad za rakiju.
-Doksat je autentičan i služio je da se po dolasku iz njive na njemu sedi, odmara i večera.

U kući je velika slavska soba, s autentičnim, oslikanim krevetima, klupama, velikim stolom i kubetom, spavaća soba, dnevni boravak s ognjištem, sofrom, tronošcima....
http://www.medio.rs/vesti/srbija/dr...orite-vrata-ulazite-u-magiju-foto_146026.html
http://www.novosti.rs/vesti/srbija.73.html:651956-Catmara-od-133-godina-najlepsa-srpska-kuca


Čatmara?
U pitanju je kuća od "naboja". Kostur zidova je pravljen od pletenog pruća ili letvica, kao dupli zid širok oko 20 centimetara. Unutra se trpalo blato, takozvana čatma, umešeno sa plevom i slamom. Zove se naboj, jer je ta smesa gusto nabijana u dupli zid.
Zbog blata, odnosno čatme, kuće su se zvale čatmare. Dakle, kada se dupli zid dobro nabije i osuši na suncu, sledi stavljanje izolacije. A izolacija je opet čatma, i ona se lepila na zidove i unutra i spolja. Preko toga se kuća krečila. Zimi je bila topla, leti hladna .
Sa ulaznih vrata čatmare, stupa se u "kuću", tako se zvala središna prostorija u kojoj je bilo ognjište, u kojoj se sedelo i jelo. Iz "kuće" su vrata vodila u sobe, jednu ili dve, zavisno od imovinskog stanja domaćina i broja čeljadi.
(Mr Miodrag Aleksić, etnolog Zavičajnog muzeja iz Jagodine http://www.telegraf.rs/vesti/274115...ro-ih-pogledajte-jer-ih-uskoro-nece-biti-foto)

Фотографије из 1913. године, такође осликана кућа у селу Кумодраж

7.png


2..jpeg
Avala-Srpkiwe-1913.jpg

Село Кумодраж, Србија, 27. април 1913, Фото: Огист Леон/Auguste Léon
 
Poslednja izmena:
48245167_1965629813516342_6081359123436273664_n.jpg
Ovo je Cottage u Engleskoj,ali stil gradnje je potpuno istovetan staroj srpskoj arhitekturi..Zanimljivo mi je kad razmišljam o tome..

Мислим да се заиста ради о српској кући, из села Нештин, ул. Коче Поповића 34 ( Бачка Паланка,Срем), припадала је породици Савић, сад је власник Завод за заштиту културе Нови Сад
https://sr.wikipedia.org/sr-ec/Сеоска_кућа_у_Нештину
https://vojvodinaonline.com/sta-videti-i-raditi/seoski-turizam/seoska-kuca-nestin/
 
Кућа Милоша Обреновића је конак који се налази у Горњој Црнући у општини Горњи Милановац и убраја се у споменике културе од изузетног значаја. Горња Црнућа се може сматрати првом али привременом престоницом Србије јер је кнез Милош из ње две године престоловао Србијом. Ова кућа је од изузетног значаја и због тога што је у њој донета одлука о подизању Другог српског устанка.

Милошева кућа 1860-их. Нацртао Феликс Каниц.
Milo%C5%A1_Obrenovi%C4%87%27s_House_by_Felix_Kanitz.jpg


... код Милошеве куће 1910. године.
Milo%C5%A1ev_konak%2C_1910.jpg


Изглед куће Милоша Обреновића 2009. године пре обнове
1024px-Milo%C5%A1ev_konak.jpg


..након рестаурације 2015. године.
1024px-Konak_kneza_Milosa_Obrenovica_u_Gornjoj_Crnuci_01.jpg

Кућа је развијенији тип брвнаре:

Ona je 100–120 m. iznad Osjačke Reke, na strmoj strani, usred voćnjaka. Sastoji se od „kuće”, sobe i čardaka, koji je docniji dodatak. Pod sobom je podzidan podrum. Kuća je od brvana, a krov šindran od osam katova. Na krovu sa gornje strane je kalkan, otvor kroz koji se ulazi na tavan. Dimnjak je kapić, na čijem su koplju dve jabuke. Na kući su dvoja naspramna vrata, koja su gore lučno izvedena.

Osim klinaca, sva je kuća drvena, pa i ključaonica, zavori, na vratima. Iznutra su pripušteni zidani temelji, na kojima leže brvna, i na njima stoji posuđe; taj se banak zove ašula. Nad ognjištem, a ispred otvora sobne peći je gromada, uska polica od kamena, za posuđe i ostavu. Oko ognjišta su dva velika kamena, prekladi. Pod je od ploče. Čerena ni tavana nema. U brvnima ima uskih otvora kao mazgale. Izgled sobe je poznat, s tavanom i zemljanom peći. Pod je zemljan, prozori su poznate rešetke od drvenih šoplija, koje su isprepletane i imaju zadebljanja; oko ćerčiva je bila razapeta hartija. Čardak, divanana koja je pokrivena šašovcima, služi poglavito za teferič.
https://prvisvetskirat.rs/prolog/balkan-i-juznoslovenske-zemlje/tipovi-kuca-brvnare/?script=lat
 
403e40be559614364503454ce1dd5df3_L.jpg


Konak Kneza Miloša Obrenovića u Kragujevcu

Od sviju varoši, u unutrašnjosti zemlje, ako ne u veličini, a ono u napretku, najviše je bio izmakao Kragujevac. Pre oslobođenja on je bio sasvim obična turska varoš, bez ikakvog osobitog značaja sem lokalnog. Kako nije bio ni na glavnome drumu, on je daleko izostajao iza drugih varoši koje su bile na boljim komunikacijama. 1818. godine imao je 193 srpske kuće sa 378 poreskih glava. Turaka je u njemu bilo ostalo vrlo malo.

Posle 1820. godine u njemu je jedan jedini turski dom, u kome stanuje muselim, jedna "skoro sa svim porušena džamija" bez munareta i jedna turska kafana za putnike. 1818. godine Kragujevac je postao prestonica Srbije i od tada počinje odskakati njegov značaj. Koliko je Kragujevac u početku bio beznačajan najbolje se vidi iz toga što nije bio u stanju da zadovolji ni najobičnije potrebe skromne prestonice jedne primitivne zemlje. Knez Miloš se zadugo morao obraćati Beogradu i za sasvim obične potrebe i za domaće zanatlije. On iz Beograda nabavlja kaldrmdžije, dunđere, nalbante, berbere i sarače, jer ih u Kragujevcu ili nikako nema, ili ih nema dobrih. I on i njegovi doglavnici šiju odelo za sebe i za svoje porodice kod beogradskih terzija. Tamo se šalju i satovi da se poprave. Gdešto se u Kragujevac pozivaju zanatlije, ili sami donose izrađevine, čak i iz drugih varoši: Šapca, Valjeva, Jagodine, Požarevca, Karanovca, Uba.

Kao prestonica Kragujevac je imao sve više potreba. U njemu su bila najviša nadleštva zemlje: administrativna, sudska, vojna, duhovna, prosvetna. Za njih su sagrađene zgrade, počevši od kneževog dvora (1824) pa do državnih radionica. Za sve to dovođeni su novi ljudi: činovnici, učitelji, majstori, ponajviše iz Austrije. Oni su imali drugojačih i viših potreba no što ih je mogla dati jedna mala i primitivna varoš tadašnje Srbije. Zbog toga su građene nove kuće, donošeni novi nameštaji, zidani novi dućani sa drugojačom robom i mehane sa drugojačim jelom i pićem. Iz godine u godinu u Kragujevcu je bivalo sve više ustanova i sve više ljudi koji su u njima radili.

Iz knjige Iz Srbije kneza Miloša
 

Back
Top