U pubertetu sam imao (i kasnije na studijama) od pok.oca,kapetana,penziju dok se školujem,tako da sam bezbrižno,solidno
situiran provodio pubertetske godine.
Samo jedan mesec me je naučio pameti,ali i radu!
Naime,počeo sam da igram pokericu u ozbiljnije pare i nakon velikih dobitaka usledio je i jedan veliki gubitak! Sve sam izgubio
od para šta sam imao!A tek sam dobio penziju i na sreću ,tetki dao desetak hiljada (četvrtinu penzije) za hranu tog meseca...
U početku ni za cigarete nisam imao,a naučen da ne pozajmljujem,žicao sam u školi cigarete od drugara...
Ubrzo,ipak,tetka mi predložila da idem s komšijom kad sam slobodan da tovarim i istovaram kamion (čuveni FAP!) i ja se javio
komšiji.Fap je bio kiper,ali utovar je išao lopatama,a i nošenjem cementa kreča na leđima.
Težak posao za sedamnajstogodišnjaka,međutim lova prava i posle nedelju dana žicanja ponovo kupio svoje pljuge i to najskuplje!Drinu
s filterom!I to sarajevsku ,mirišljavu-da se osvetim drugarima koji me podjebavali.
Skočio sam na viši standard života i shvatio da vrednim radom nema problema da živiš bolje.
Celo školovanje išao s FAPom i komšijom...Tek na studijama počeo da radim i pametne poslove-da zastupam firme i još tada da menađerišem...
Osladila mi se lova od FAPčine!
A poker never!