Zoran Jov
Elita
- Poruka
- 16.194
Od soje koja se koristi kao deo japanske kuhinje , veoma mali deo je uzgojen iz genetski modifikovanih kultura, koje danas dominiraju zapadnim tržištem. Osim zbog siromaštva ili za vreme gladi, Azijati konzumiraju soju u vrlo malim količinama - 7 do 8 grama dnevno - a većina te soje je fermentirala od tri do pet godina da bi se iz nje uklonili toksini. Japanci jedu male količine tofua (proizvoda od soje) i misoa, kao deo supe bogate mineralima, nakon čega sledi meso ili riba, što neutrališe jedan deo toksina. Praktično, u Aziji se koristi soja uglavnom kao začin drugim tradicionalnim jelima. Takođe je stvoren mit da proizvodi od fermentirane soje, poput tempeha i natoa, sadrže visoke količine vitamina B12. U tim se argumentima ne spominje da se vrsta vitamina B12, koja se nalazi u soji, ubraja u neaktivne oblike B12, koje ljudsko telo nije u stanju da iskoristi. Neki su istraživači čak izneli pretpostavku da ovaj oblik vitamina B12 može sprečiti apsorpciju vitamina B12 iz drugih izvora.
Sa druge strane, gorka istina koju proizvođači soje ne navode, je visoka stopa kretenizma u delu Kine gde ljudi naširoko konzumiraju soju (zato što su previše siromašni da bi priuštili neke druge vrste belančevina) i povezuje se sa oštećenjem mozga, pošto goitrogen iz soje lišava štitnu žlezdu potrebne količine joda. Novozelandski toksikolog, dr Mike Fitzpatrik, kaže: “Epidemiološko istraživanje u Kini pokazalo je da konzumiranje velikih količina soje ne štiti od raka dojke. Još nekoliko sličnih istraživanja opovrgava teoriju da soja pomaže u prevenciji raka dojke.”
Dr. Raymond Pet, i njegovi saradnici, pokazali su da je konzumiranje tofua (fermentirane soje) povezano sa demencijom. U opsežnom američkom istraživanju, na uzorku od osam hiljada američkih Japanaca sa Havaja, sprovedena je procena konzumiranja tofua u srednjim godinama života, te njegova povezanost sa funkcionisanjem mozga i strukturalnim promenama u kasnijem životnom dobu. Naučnici su sproveli radiološko snimanje neurona u mozgu, i opsežno istraživanje kognitivnih funkcija, a nakon smrti ispitanika izvršili su obdukciju. Otkriveno je da je povećano konzumiranje tofua povezano sa indikacijama moždane atrofije i kognitivnih oštećenja u kasnijim godinama života. Na autopsiji je kod ispitanika, koji su obilno jeli tofu, čak otkriveno oteknuće moždane šupljine i smanjenje težine mozga. Ovo istraživanje objavljeno je u časopisu “The Journal of The American College of Nutrition”.
Danas se na Zapadu soja ne fermentiše (kao u Aziji), da neutrališe toksine, već se obrađuje na način koji “denaturiše proteine i povećava nivo kancerogenosti”. Ona i ne sadrži kompletne proteine, pa ne može ni biti korišćena kao zamena za životinjske proteine.
Dakle, zaključak da Azijatkinje od raka i osteoporoze štiti soja potpuno je netačan. Kako je prethodno rečeno, njihove navike i ishrana u potpunosti su drukčiji od zapadnjačkih, i podrazumevaju vrlo ograničene količine hrane lošeg kvaliteta, kakva se obilno koristi na Zapadu. Osim toga, one ne zamenjuju maslac koji sadrži vitamin D za margarin, dobijen od sojinog ulja koji je tako popularan među obmanutim Zapadnjacima.
Pored toga, u soji se nalaze inhibitori nekih enzima, posebno tripsina, što može izazvati ozbiljne probavne smetnje, odnosno bitno se može smanjiti unos belančevina, te hroničan manjak esencijalnih aminokiselina.
U testiranju na životinjama otkriveno je da ona time što koči varenje proteina utiče na funkciju pankreasa. Poznato je danas da je glavni uzročnik raka poremećaj u metabolizmu zbog nepravilnog rada pankreasa. Ovo je isti slučaj i sa dijabetesom.
I ovde je još jedna zabluda u vezi korišćenja soje u Aziji i na Zapadu, gde je rašireno verovanje da soja može potpuno da zameni proteine u ishrani. To nije tačno, jer ona i ne sadrži kompletan životinski protein.
Ali, soja je stavljana kao neizbežna namirnica u ishrani onih koji promovišu vegetarijanstvo. Zanimljivo je kako najuticajniji mediji daju veliki publicitet vegetarijanstvu. Da li je to slučajno ili je cilj upravo promocija soje?
Pomenimo ovde slučaj popularnog bivšeg Bitlsa, Paula McCartneya, i njegove žene Linde, koji su godinama bili promoteri vegetarijanske ishrane, pa su imali i svoju vegetarijansku smešu nazvanu “Linda McCartney”. Linda je 1998. iznenada umrla od raka dojke, a već sledeće godine BBC je objavio da je nakon testiranja njihove smeše otkriveno da sadrži GMO soju. Paul McCartney je tvrdio da mu nije bilo poznato da se u smeši nalazi GMO soja.
Pitanje je, međutim, zašto je ovaj već prebogati par propagirao soju i vegetarijanstvo, i morao da prodaje svoje ime uz vegetarijansku smešu? Da li su bili za to zavrbovani od neke moćne korporacije koja poizvodi GMO soju? Da li su tako oni koji su sledili svoje popularne idole korišćeni kao zamorčići za testiranje GMO soje?
- - - - - - - - - -
Oko 93,33 % soje u svetu je GMO. E, sad, što mi još smeta soja? Zato što je vladari sveta stavljaju u sve. Ali apsolutno u sve. Sojino brašno se ubacuje u obično brašno, da bi se trovala sirotinja, koja jede najjeftiniji hleb. Ubacuje se u sve industrijske kolače. Ubacuje se u sve industrijske keksove. Ubacuje se u sve čipsove i ostale grickalice. Ubacuje se u sve margarine. U sve maslace. Ubacuje se apsolutno u sve. Čim oni što vladaju svetom ubacuju soju u svu industrijsku hranu, to ne znači da je dobra, nego da je loša.
Sa druge strane, gorka istina koju proizvođači soje ne navode, je visoka stopa kretenizma u delu Kine gde ljudi naširoko konzumiraju soju (zato što su previše siromašni da bi priuštili neke druge vrste belančevina) i povezuje se sa oštećenjem mozga, pošto goitrogen iz soje lišava štitnu žlezdu potrebne količine joda. Novozelandski toksikolog, dr Mike Fitzpatrik, kaže: “Epidemiološko istraživanje u Kini pokazalo je da konzumiranje velikih količina soje ne štiti od raka dojke. Još nekoliko sličnih istraživanja opovrgava teoriju da soja pomaže u prevenciji raka dojke.”
Dr. Raymond Pet, i njegovi saradnici, pokazali su da je konzumiranje tofua (fermentirane soje) povezano sa demencijom. U opsežnom američkom istraživanju, na uzorku od osam hiljada američkih Japanaca sa Havaja, sprovedena je procena konzumiranja tofua u srednjim godinama života, te njegova povezanost sa funkcionisanjem mozga i strukturalnim promenama u kasnijem životnom dobu. Naučnici su sproveli radiološko snimanje neurona u mozgu, i opsežno istraživanje kognitivnih funkcija, a nakon smrti ispitanika izvršili su obdukciju. Otkriveno je da je povećano konzumiranje tofua povezano sa indikacijama moždane atrofije i kognitivnih oštećenja u kasnijim godinama života. Na autopsiji je kod ispitanika, koji su obilno jeli tofu, čak otkriveno oteknuće moždane šupljine i smanjenje težine mozga. Ovo istraživanje objavljeno je u časopisu “The Journal of The American College of Nutrition”.
Danas se na Zapadu soja ne fermentiše (kao u Aziji), da neutrališe toksine, već se obrađuje na način koji “denaturiše proteine i povećava nivo kancerogenosti”. Ona i ne sadrži kompletne proteine, pa ne može ni biti korišćena kao zamena za životinjske proteine.
Dakle, zaključak da Azijatkinje od raka i osteoporoze štiti soja potpuno je netačan. Kako je prethodno rečeno, njihove navike i ishrana u potpunosti su drukčiji od zapadnjačkih, i podrazumevaju vrlo ograničene količine hrane lošeg kvaliteta, kakva se obilno koristi na Zapadu. Osim toga, one ne zamenjuju maslac koji sadrži vitamin D za margarin, dobijen od sojinog ulja koji je tako popularan među obmanutim Zapadnjacima.
Pored toga, u soji se nalaze inhibitori nekih enzima, posebno tripsina, što može izazvati ozbiljne probavne smetnje, odnosno bitno se može smanjiti unos belančevina, te hroničan manjak esencijalnih aminokiselina.
U testiranju na životinjama otkriveno je da ona time što koči varenje proteina utiče na funkciju pankreasa. Poznato je danas da je glavni uzročnik raka poremećaj u metabolizmu zbog nepravilnog rada pankreasa. Ovo je isti slučaj i sa dijabetesom.
I ovde je još jedna zabluda u vezi korišćenja soje u Aziji i na Zapadu, gde je rašireno verovanje da soja može potpuno da zameni proteine u ishrani. To nije tačno, jer ona i ne sadrži kompletan životinski protein.
Ali, soja je stavljana kao neizbežna namirnica u ishrani onih koji promovišu vegetarijanstvo. Zanimljivo je kako najuticajniji mediji daju veliki publicitet vegetarijanstvu. Da li je to slučajno ili je cilj upravo promocija soje?
Pomenimo ovde slučaj popularnog bivšeg Bitlsa, Paula McCartneya, i njegove žene Linde, koji su godinama bili promoteri vegetarijanske ishrane, pa su imali i svoju vegetarijansku smešu nazvanu “Linda McCartney”. Linda je 1998. iznenada umrla od raka dojke, a već sledeće godine BBC je objavio da je nakon testiranja njihove smeše otkriveno da sadrži GMO soju. Paul McCartney je tvrdio da mu nije bilo poznato da se u smeši nalazi GMO soja.
Pitanje je, međutim, zašto je ovaj već prebogati par propagirao soju i vegetarijanstvo, i morao da prodaje svoje ime uz vegetarijansku smešu? Da li su bili za to zavrbovani od neke moćne korporacije koja poizvodi GMO soju? Da li su tako oni koji su sledili svoje popularne idole korišćeni kao zamorčići za testiranje GMO soje?
- - - - - - - - - -
Oko 93,33 % soje u svetu je GMO. E, sad, što mi još smeta soja? Zato što je vladari sveta stavljaju u sve. Ali apsolutno u sve. Sojino brašno se ubacuje u obično brašno, da bi se trovala sirotinja, koja jede najjeftiniji hleb. Ubacuje se u sve industrijske kolače. Ubacuje se u sve industrijske keksove. Ubacuje se u sve čipsove i ostale grickalice. Ubacuje se u sve margarine. U sve maslace. Ubacuje se apsolutno u sve. Čim oni što vladaju svetom ubacuju soju u svu industrijsku hranu, to ne znači da je dobra, nego da je loša.
Poslednja izmena od moderatora: