Aristokratske mudrosti

Ne na forumu, ja odem na google i google nema odgovor na moja pitanja!

Ti znas sta si ranije tvrdio i govorio po forumu, sad ima da se nosis sa svojom sjenkom.

Ja samo kažem da si mogao da doprineseš temi svojim znanjem. Ne toliko zbog mene (mada štagod da sam ranije tvrdio, ipak valjda imam mogućnost da se popravim), koliko zbog drugih forumaša koje možda zanimaju te stvari. Mnogo je negativnosti i nepotrebnog animoziteta u tvojim postovima, čitam te redovno i doslovno nikad ne doprinosiš temama na konstruktivan način. Samo pljuješ ljude i spuštaš ih, ne znam zašto?
 
dobra ti ova tema.
evo i ovo npr.

Idealan čovek Aristotelov nije čist metafizičar. »On nije vratoloman i ne strovaljuje se u opasnost, jer on malom broju stvari pridaje veliku vrednost; ali, u interesu krupnih stvari on se izlaže opasnostima i ne štedi svoj život, jer ne ceni život iznad svega. On može da čini dobročinstva, ali se čuva da prima dobročinstva, jer ono je osobina višega, a ovo osobina nižega čoveka... On ne želi da učestvuje u stvarima koje donose ugled, ili gde drugi igraju prvu ulogu... On iskazuje svoje mišljenje, ako samo ne govori ironično, što obično čini pred gomilom... I ničemu se ne čudi, jer za njega ništa nije veliko. Čak ni sećanje na pretrpljene uvrede. Jer on se ne zanima mnogo sećanjima, naročito sećanjima na pretrpljenu nepravdu, nego prelazi preko toga ... Ni o ljudima ne govori rado... Nije mu stalo do toga da bude hvaljen ni da se drugi kude... ni o kome ne govori rđavo, čak ni o svojim neprijateljima, osim njima samima... Njegove kretnje su umerene, njegove reči zvuče teško, njegov govor teče mirno, jer samo ko se brine za malo stvari i ništa ne drži za suviše značajno, taj ce ne prenagljuje i svoj glas ne napreže. A govorenje iza glasa i brzanje dolaze onda kad se u danom slučaju čovek odreče takvog visokog držanja.«
Prema onome što iziskuje svakodnevni život on se odnosi dostojanstveno i ljupko, i dane prilike iskorišćuje vešto kao izvežbani general koji svojim borbenim snagama upravlja po svima pravilima strategije. — On je sam sebi najbolji prijatelj, i uživa u samoći, dok su ljudi bez vrlina i sposobnosti sami sebi najgori neprijatelji, i boje se svake samoće.

Da doprinesem gomili.
 
Neuki Hakim-homoseksualac mi pridikuje svoje jedne te iste neuke price. I nece da prestane. Ide okolo i pjeni o nekoj ljubavi. On nije gospodar u svojoj kuci, jer bez kuce nije niko i nista, on je beskucnik, da bi dokazao da je neko i bez kuce, i bez posla, i bez imena i porodice itd. cista ljubav. On je identitet bez spoljnjeg svijeta, samo on i drvo, kamen ispod glave i on ispod drveta.
Još te boli? Ne možeš da sedneš pa zato preskačeš ko pokvarena ploča?
Trebalo bi da znaš da nije hakim zaslužan za tvoj bol.
Sam si seo na bistu NičeTa i načisto ga usmrdeo. Ako na pomenutoj bisti manjkaju brkovi, tada je mnogo toga jasnije - brkovi gospodare tobom.
Njima razmišljaš u nedostatku sopstvenog mozga
 
quote-my-philosophy-is-it-s-none-of-my-business-what-people-say-of-me-and-think-of-me-i-am-antho.jpg
 
Pobuna je otmjenost za roba.
Vazno je herojski zivjeti i herojski poginuti, ako ima za sta.
Ko u opstoj jednakosti ne vidi razlog da herojski pogine, taj se i ne razlikuje od kukavice.

- - - - - - - - - -

Ko trazi jednakost, taj je "zrtva", sto je pogrdan naziv za kukavicu. Kukavica je uvijek necija zrtva. Moderne zene su zrtve koje traze jednakost od svojih zlotvora. Nikad ne bih ozenio zrtvu koja me drzi za zlotvora.
 
Samo rob ima razlog za pobunu.
Slobodan covek ima slobodu; ko jednom dostigne te visine moze im se vratiti kad god pozeli.
Ako postoje robovi i slobodni ljudi, opsta jednakost ne postoji.

- - - - - - - - - -

Rob samo nominalno trazi jednakost, istina je da zeli da postane kalif umesto kalifa.
Niko te ne drzi, ali se ipak neces ozeniti jer nisi sposoban da dajes, samo da uzimas.
 
Stvaranje je davanje, a ko jos danas stvara? Vidi se da vas (koji odrzavate sistem, demokratiju) zamjenjuju kao svinje imigrantima.
Da vas koji se bunite na RAZLIKE (ne na neslobodu), jer danas nema ropstva, nije moguce zadovoljiti, cak ni kad kobojagi dajete ... a dajete jedni drugima, jer vasa ljubav je laskanje i uvlacenje. Prava ljubav je stvaranje. Ko jos stvara ljude danas? Vecina zatrudni slucajno, iz hedonizma, drugi imaju djecu jer su im drugi rekli da tako treba i da bi se prilagodili, ali niko ne sabire, ne gaji, ne stvara umjetnicki ljude, spajajuci osobine. To stvaranje je svima strano, i zato kazem necu da se petljam sa onima koji samo oponasaju, da bi postali JEDNAKI. Koji mrze bogate jer nisu jednaki u materijalnom smislu i onda je nejednakost ropstvo. To je sva politika. Dakle, lazni razlog za pravog roba, jer rob je onaj koji ce zbog nejednakosti prodati slobodu.

Samo rob ima razlog za pobunu.
Slobodan covek ima slobodu; ko jednom dostigne te visine moze im se vratiti kad god pozeli.
Ako postoje robovi i slobodni ljudi, opsta jednakost ne postoji.

- - - - - - - - - -

Rob samo nominalno trazi jednakost, istina je da zeli da postane kalif umesto kalifa.
Niko te ne drzi, ali se ipak neces ozeniti jer nisi sposoban da dajes, samo da uzimas.
 
Niko ne mrzi bogate, i niko ne mrzi imigrante ad hok. Posmatras odozdo, iz copora, i vidis da nesto ne valja, ali ne mozes da vidis sta ne valja.
Iako vidis da nema lanaca, postoje robovi. Lanci su postali nevidljivi. Zovu se kredit, trojstvo tv papuce fotelja, zavisnost od hrane, vode, energije.
Odreci se lanaca je sloboda, makar lanci bili od cistog zlata. I tu dolazimo do majusnih i zakrzljalih muda.
 
Ja koji poznajem x propalih kultura i etnologiju posmatram odozdo? Koji znam covjeka kao neku masinu kako funkcionise unutra posmatram odozdo? Ti mora da si izgubio vid 2007 kad od svega sto napisah nisi vidio nista drugo do to.

Pohlepa, zavist i nejednakost su vasi lanci. Prije svega pohlepa za vlast vasih izabranika preko kojih zelite da se omastite.

Ako su mogli vasi preci bez tajkuna i radnih mjesta, zasto ne mozete i vi? Sva sloboda vasih predaka je svakome u svakom trenutku na raspolaganju. Ali gle, robovi trce u gradove, jer zele da postanu jednaki.
 
Postoji mesto za zivot. Ono se vrednim radom izgradjuje i postaje bolje. To je radno mesto slobodnih ljudi.
Radno mesto koje je odvojeno od zivota, na kome se "prima plata" za mogucnost zivota, tudja firma ili njiva, jeste robija.
U korenu ropstva nije pohlepa nego lose vaspitanje, nedostatak znanja da moze drugacije, da se moze raditi za sebe.
Kad pomenuh lose vaspitanje, odozdo gleda onaj ko se nikada nije usudio da uspravi kicmu i pogled. Ko nikada nije skupio muda i zakoracio. Osetio, prepoznao. Ko izdaleka posmatra.
 
Poslednja izmena:
Kada bi rob zaista poznavao razloge za pobunu prestao bi da bude rob, barem po mentalitetu. Ne znaju robovi sta je lakoca zivljenja, ne poznaju robovi manire, osmeh, kulturu, umetnost zivljenja, ne znaju robovi sta znaci da se niko od pamtiveka u familiji nije susretao sa egzistencionalnim problemima. Nije ni cudo, tesko se izlazi iz socijalne klase gde se pripada. Robove ne bi ni milion € oslobodilo. Vecina nas su robovi, ako ne po mentalitetu onda barem u materijalnom smislu. Ne znam kolika je granica prihoda u Srbiji ali u Francuskoj siromastvo prestaje od 5000€ mesecno za troclanu porodicu.

Ljudi se ne dele samo na robove i slobodne, vec i na srecne i nesrecne. Ne mora rob uvek da bude nesrecan, buntovan, negativan, ne moraju robovi uvek da kritikuju druge za svoje neuspehe, ne moraju robovi uvek da budu optereceni problemima; a i robovi mogu da vole.
 
Kod starih Grka, koji su bili aristokratska kultura, rob je bio svako ko je radio bilo kakav manuelni posao (ili ko je morao svakog dana raditi), a Spartanci nisu imali nikakav novac. Bitna je podjela na rad i dokolicu. Tu takodje nema nista od danasnje "humanosti". Tamo se humanost mjeri stepenom kulture. Tako da smo svi varvari, sto nije vezano za "barbar" kao nerazgovjetni strani jezik. Grci su bili iznad onomatopeje. Sve sto su rekli je ekstremno logicno i skladno sa istinom.
 
Kod starih Grka, koji su bili aristokratska kultura, rob je bio svako ko je radio bilo kakav manuelni posao (ili ko je morao svakog dana raditi), a Spartanci nisu imali nikakav novac. Bitna je podjela na rad i dokolicu. Tu takodje nema nista od danasnje "humanosti". Tamo se humanost mjeri stepenom kulture. Tako da smo svi varvari, sto nije vezano za "barbar" kao nerazgovjetni strani jezik. Grci su bili iznad onomatopeje. Sve sto su rekli je ekstremno logicno i skladno sa istinom.

Kod starih Grka aristokrata nije morao biti varvarin (nemilosrdan) kao što nije morao biti ni filantrop. Ovi prvi se muče u svom negativnom pogledu na svet, ovi drugi su srećniji iako problemi nikoga ne zaobilaze.
 
Pomenuo si dokolicu. Vecina aristokrata rade i kada rade, rade od jutra do mraka jer nemaju fiksno radno vreme, ne radi se samo o slobodnim aktivnostima. Njihovi poslovi su tezi i stresniji od robovskih jer su njihovi poslovi intelektualni a robovski su egzekucioni. Aristokratama se po rodjenju namecu izvesni kodeksi ponasanja koji su ponekad izgledaju rigorozno, recimo oni ne gledaju TV. Nemaju sve aristokrate lakocu zivljenja o kojoj govorim, ne znaju sve aristokrate da uzivaju u zivotu. Za to je potrebna odredjena zivotna filozofija koji su izgradili visi francuski stalezi.
 
Ja ne dajem misljenje nego iznosim cinjenice. Aristokratija je drustveni stalez a demokratija je drustveno uredjenje i to nije ista stvar. U Francuskoj aristokratija i te kako postoji, za druge zapadne zemlje necu da tvrdim, znam samo da Srbija nikada nije imala aristokratiju. To sto sada svi manje vise propagiraju demokratiju ne znaci da ne postoji aristokratija. Aristokrate takodje propagiraju demokratiju iako su oni u Francuskoj tradicionalno pripadnici umerene i ekstremne desnice.
 
Misljenje je intimna stvar, vecito subjektivno a moje je oduvek bilo drugacije od vecinskog. Ti nikada neces priznati da se cinjenice suprote sa tvojim misljenjem. Cak ce i najokoreliji kompleksasi ponekad ustuknuti pred cinjenicama. To ne dokazuje samo tvoj poremecaj nego i tvoju nedostojnost i necasnost. Steta, u pocetku sam mislio da u tebi postoji malo vrednosti.
 

Back
Top