.....šta god podrazumevali pod dušom , to je vezano za biološko telo....recimo , ako kiseonik i vitamin C suprotstave se biološkom telu i u njemu promenu svoju svrhu , telo nestaje , razlaže se , pa sa njim i duša se razlaže....a ima na ovom svetu , milioni i milioni elementata ( u atomskom , molekularnom i biološko molekularnom svetu ) , koji kao kiseonik ( O ) ili pak vitamin C uslovljavaju postojanje biološkog tela našeg pa i našu takozvanu dušu.........hoću da kažem , nema našeg tela , nema naše duše / ima našeg tela , ima naše duše.....sledstveno tome ne može duša da se usmrti a telo da živi....
Dragoljub je na početku upozorio na ovu belodanost......!
....to što mi dušu poistovećujemo sa "ja" , to je problem koji ne želimo da vidimo , jer nas strašno golica ideja zagrobnog života , koji kao tamo neki fizofi podgrejavaju dokazivanjem onostranosti ....ne ideje o onostranosti , već postojanja sveta sa one strane života u koji prelazimo posle ovog takozvanog matrijalno realnog sveta.......ta filozofija , svoje uporište nalazi u manjkavosti ovog pojmovnika sa kojim komuniciramoa , koje - uporište , je podupreto dominacijom populističko ulične mudrosti.....naravno , avako nešto je moguće u svetini i njenom svetu....tamo gde znanja streme u beskrajne prostore postojanja , tamo ove priče nisu moguće , tamo nema faca koje su sve dotakle i spoznale / sve prezrele i zanemele - pa sad samo vegetiraju.....
.....teške su staze , a još teži horizonti očovečenja....nikad dostižna stvar !
....problem ratnika , profesionalnih ubica , nema veze sa takozvanom dušom...to je za većinu zanatski izbor , kojim zanatlija pored nekakvih umeća i veština biva totalno rasčovečen - baš kao što svaki zanatlija biva zanatski oslepljen....zanatsko i strukovno slepilo uočljivo je u svim profilima ljudske delatnosti , i ono ograničava , koči , često i zaustavi očovečenje jedinke......hoću da kažem da profesionalne ubice prvo postanu neljudi pa potom ubice , dok zanatlije takozvanih humanih delatnosti nikad totalno se ne razčoveče......rudar može sve manjkavo i neprihvatljivo da bude , ali nikad nije totalno razčovečen ( većina rudara skonča bedno u siromaštvu , ponižena , ali ostane u njima osnova ljudskosti ).....
....ako stvar približimo ljudskoj umnosti , onda možemo da kažemo da um kao nekakvo božanstvo u svom telu , može da oboli....tad možemo govoriti o ljudskoj psihi.....posoje iz te oblasti obolenja koja bolesnika učine da kažem , nezainteresovanim za okolinu i mnoga sociološko društvena pravila ponašanja i norme....takvi poremećaji uma , zasad nisu izlečivi , mada mogu da se kontrolišu beskrajnim rukavima bolesničkih košulja spolja i iznutra.....no to je već stvar medicine....no kod takvih ljudi nije ubijen um.....on je samo društveno neprihcvatljiv - a po društvenim normama bolestan !
Ti govoriš onome što možeš čulima zapaziti. A šta ti to zapažaš? Zapažaš da se biološka tijela razlažu i da iz njih nestaje vitalna energija koja ih je držala kohezionom i stoga zamišljaš, zamišljaš, da se i ta energija razlaže. To su tvoji zaključci bazirani na račun opažanja već projektovanog. Međutim, opažati već projektovano, je već daleko od opažanja onog što ti se prije čulne projekcije nudi a što ćeš tek nakon njegovog opažanja percipirati da bi ga sebi mogao čulno projektovati. Zamisli sad na račun čega ti stvaraš zaključke i o čemu misliš da je istina o onome što u čulnoj projekciji opažaš. Stvaraš zaključke na račun percipiranja percepcije. Pričati o duši a gledati tijela ima veze, dakako, tijela su manifestujuće projekcije jednog dijela duša. Ona služe Biću, ne duši, da svoju subjektivno projektovanu fizičku realnost centriraju u jednom projektovanom fizičkom centru. Međutim taj fizički centar ne određuje nikakve procese, on je samo projekcija tih procesa među ostatkom projekcija u tvojoj svjesnosti. Ono što mu prethodi jeste energetsko pollje. Energetsko polje je suma sumarum infromacija koje se gravitacijom duše drže u cjelini. Duša, to je iskonska namjera (nagon) za samorealizacijom. Ona nije isto što i JA. Istinsko JA jeste Jastvo, dakle sadržilac je svih ostalih Ja Jastva u sebi. Projektovano Ja iz Jastva nije sadržilac svih Ja u sebi, zato koristi Um (medialno JA) da posredsvom njega spozna ostatak Jastva kako bi svoju Svjesnost uzdiglo na nivo univerzuma i s tim ostvarilo put. Taj
put samorealizacije izričito zavisi od duše. Duša je sjeme, plan rada, namjera, nagon. Ona pokreće mehanizam projekcije. U njoj se nalaze jednačine koje su u svojoj osnovi neizbrisive ali se pojavljuju i nestaju iz manifestacije jedino kada se te jednačine riješe, samorealizuju, manifestuju.
Tijelo ne mora da bude projektovano po nalogu duše ali bez duše u njemu ne može da postane. Ono može da bude projekcija nastala totalnim nerazumijevanjem namjere ali ipak duša mora da mu daje iskru života, gravitaciju oko koje će svi elementi da se grušišu i održavaju u cjelini. Ona je nagon koji održava usmjerenje projekcije ka samorealiziji. U nerazumijevanju namjere (duše) stvaraju se iskrivljenja, ali i iskrivljenja duše, su takođe odobrena, mada je put ka samorealizaciji duše pri tom poprimio sasvim drugačiju putanju i smisao. Duša bi se trebala realizovati najkraćom postojećom zamišljnom linijom, dakle 'pravom linijom' od A do B. A i B, A do B je duša. Manifestacija duše je jedino moguća kada se između A i B postavi UM. Kada se (Umom) stvori iskrivljenje shvatanja duše, te iskonske namjere za samorealizacijom, put se iskrivljuje (UM je uvijek put), cilj (samorealizacija) se pomijera jer linija odstupa od prave, stvarajući zig-zag, krivulju, krug, čvorove... itd. Prostor između A i B se dodaje (A+B1+B2+B3... ) dakle B dobija svoje iskrivljene vrijednosti, linija postaje duža, vrijeme se koristi za manifestaciju iskrivljenja dok duša pri tom biva potisnuta u 'sjenku'. Iako u sjenci, ona i dalje ima istu funkciju A teži ka B; i ima funkciju da održava energetsko polje u koheziji, da mu daje dovoljno 'varnica' kako bi se 'motor' mogao kretati. Iako je duša u sjenci rad 'motora' je znak da duša nije nestala ali takođe iskrivljenje duše (sve ono što se manifestuje u nezadovoljstvu, bez radosti življenja i ljubavi) ukazuje da je samoresalizacija zadržana realizacijom iskrivljenih shvatanja iskonske namjere. Tijelo se stoga može razložiti ali duša ostaje nerealizovana, nepromnijenjena. Zato se duša ponovo aktivira sve dotle dok se iskrivljenja ne shvate i ponovo dođe do istog nivoa na kojemu je Biće bilo u momentu iskrivljenja. Tek tada se duša ponovo realizuje kako je namjerena a realizacijom iz nje nestaje ta namjera koja je bila zadržana njenim iskrivljenim shvatanjem.
Razlog zašto duša izlazi iz tijela jeste Volja Bića. U momentu kada Biće doživi samorealizaciju duše kroz određeno tijelo, ili pak kada se shvatanje duše toliko iskrivi da tijelo postane neizlečivo bolesno, nekorisno, Biće is tog sklopa povlači dušu jer se smisao i put ka samorealizaciji u potpunosti izgubio. Namjera je je ušla u ćor-sokak. U tom ćor-sokaku se i iskrivljenje ostavlja, duša izlazi iz njega, tijelo se razlaže a njegovi gradivni elementi se vraćaju energetskom polju Zemlje iz kojega će opet i opet biti pozajmljivani za neka nova iskustva neke druge duše. Duša koja je izvučena iz tijela se re-inkarnira, dakle postavlja u novi tjelesni sklop kroz koji će opet pokušati da se samorealizuje. Jedino samorealizacijom dio duše nestaje a na njegovo mjesto se postavlja novi dio koji je već u Svijesti apsoluta planiran kao njena nadgradnja.
Da li duše imaju svjesnost?
Nemaju. Samo Biće ima svjesnost-o-sebi. Duša mu je inicijalni plan koji se ničim ne može izbrisati. To je
nagon za samorealizacijom koji je upravljen Ljubavlju. Stoga realizaciju duše i možeš prepozanti kada je u njoj prisutna Ljubav. Tada se ostvaruje radost življenja i harmonija sa cjelovitim postojanjem.