Ko se imalo razume u ruski jezik, oseća koliko se njihova poezija teško prevodi,.. ali sad, šta je tu je,..
МАДОННА
СОНЕТ
Не множеством картин старинных мастеров
Украсить я всегда желал свою обитель,
Чтоб суеверно им дивился посетитель,
Внимая важному сужденью знатоков.
В простом углу моем, средь медленных трудов,
Одной картины я желал быть вечно зритель,
Одной: чтоб на меня с холста, как с облаков,
Пречистая и наш божественный спаситель —
Она с величием, он с разумом в очах —
Взирали, кроткие, во славе и в лучах,
Одни, без ангелов, под пальмою Сиона.
Исполнились мои желания. Творец
Тебя мне ниспослал, тебя, моя Мадонна,
Чистейшей прелести чистейший образец.
Pesmu
Madona , koju je Puškin napisao svojoj ljubljenoj, se nisam usudio prevesti. (Ima na Net-u neki prevod,.. ali,.. ni blizu originalu,..pa ću kasnije prepisati - jedan od 'prevoda' ).
"Жестокий романс")
Ali ću priču ipak ispričati.
Uvod:U želji da bar jednom osetim čari ruske zime, obresmo se u Moskvi, u nekom jeftinom hostelu u Arbatskoj ulici. Šest dana. Ulica važi za stari boemski kraj, prepuna je turista, veselih prodavaca, uličnih svirača, ukusno uređenih izloga, blistavih novogodišnjih ukrasa, praznične atmosfere,.. Preko puta našeg hostela nalazio se pamjatnik Puškinu i Nataliji Gončarevoj.Spomenik je sve vreme bio u centru pažnje turista i njihovih foto objektiva,.. Neki mi je instikt govorio da sam trebao bolje paziti na časovima književnosti u gimnaziji. Natalija Gončarova,.. nisam se mogao setiti,.. o njoj baš ničega,.. ni imena,.