Dragoljub69
Buduća legenda
- Poruka
- 26.825
Poznato je u matematici sve o iracionalnim brojevima,a naročito da su neprebrojivi kao skup i da se takvim i ne mogu
iskazati (skupom) .
http://sr.wikipedia.org/sr/Ирационалан_број
Ako zamislimo,analogno iracionalnim brojevima,takvu logiku i misli i reči-prvo što o iracionalnoj logici možemo zaključiti
je da ona podrazumeva neprebrojiv skup pojmova,noumena,transcedetalnih noumena,naziva,atributa i sl.misli i reči koji
nisu svojim osobinama (volumen,sadržaj,kvalitet,težnja,dejstvo,rad...) striktno određeni i često ista reč i misao se koristi i za
manje i za više i za bolje i za slabije...
Takođe pravila racionalnosti podležu reviziji u "upotrebi" iracionalnih misli i reči i to najmanje iziskuju proveru funkcionalne
njihove upotrebe...
Filozof ne može da se složi s psihologom da je iracionalnost štetna-racionalnost čuva superegom usvojene matrice
(realni,prirodni,racionalni izrazi) te da je iracionalni otklon raspad umne celine!
Naprotiv,filkozof bez iracionalnosti,baš kao i istraživač-ne bi ništa novo pronašao ni shvatio!
Recimo:lucidna ideja nije racionalna ideja i na startu izgleda kao suluda!
Tek kad se osmisli put do realizacije te lucidne ideje ili se shvati na čemu se gradi,tada se ta ideja usvaja !
Recimo,pre dva veka je Žil Vern opisao put na Mesec kao iracionalnu ideju! Put koji je pređen od tada do
provere te ideje u praksi je usvajanje te iracionalne ideje.
Pri tome,možemo zapaziti da je svet oko nas prepun tih iracionalnosti,te da je iracionalan,a da smo samo mi u tom svetu racionalni s našim zaokruživanjem pojmova u jedinstvene celine!
Ovakav zaključak se neće svideti psiholozima,a još manje psihijatrima,ali,svakako opravdava famu da smo mi
filozofi pomalo ili poviše opičeni!
Još kad počnemo da im mašemo ispred nosa transcedentalnim pojmovima,brojevima i izrazima-ona jošulja bez
rukava nam ne gine!
Ipak...Šta mislite o iracionalnosti u filozofiji: DA ili NE?
iskazati (skupom) .
http://sr.wikipedia.org/sr/Ирационалан_број
Ako zamislimo,analogno iracionalnim brojevima,takvu logiku i misli i reči-prvo što o iracionalnoj logici možemo zaključiti
je da ona podrazumeva neprebrojiv skup pojmova,noumena,transcedetalnih noumena,naziva,atributa i sl.misli i reči koji
nisu svojim osobinama (volumen,sadržaj,kvalitet,težnja,dejstvo,rad...) striktno određeni i često ista reč i misao se koristi i za
manje i za više i za bolje i za slabije...
Takođe pravila racionalnosti podležu reviziji u "upotrebi" iracionalnih misli i reči i to najmanje iziskuju proveru funkcionalne
njihove upotrebe...
Filozof ne može da se složi s psihologom da je iracionalnost štetna-racionalnost čuva superegom usvojene matrice
(realni,prirodni,racionalni izrazi) te da je iracionalni otklon raspad umne celine!
Naprotiv,filkozof bez iracionalnosti,baš kao i istraživač-ne bi ništa novo pronašao ni shvatio!
Recimo:lucidna ideja nije racionalna ideja i na startu izgleda kao suluda!
Tek kad se osmisli put do realizacije te lucidne ideje ili se shvati na čemu se gradi,tada se ta ideja usvaja !
Recimo,pre dva veka je Žil Vern opisao put na Mesec kao iracionalnu ideju! Put koji je pređen od tada do
provere te ideje u praksi je usvajanje te iracionalne ideje.
Pri tome,možemo zapaziti da je svet oko nas prepun tih iracionalnosti,te da je iracionalan,a da smo samo mi u tom svetu racionalni s našim zaokruživanjem pojmova u jedinstvene celine!
Ovakav zaključak se neće svideti psiholozima,a još manje psihijatrima,ali,svakako opravdava famu da smo mi
filozofi pomalo ili poviše opičeni!
Još kad počnemo da im mašemo ispred nosa transcedentalnim pojmovima,brojevima i izrazima-ona jošulja bez
rukava nam ne gine!
Ipak...Šta mislite o iracionalnosti u filozofiji: DA ili NE?