http://www.paluba.info/smf/index.php?topic=4689.0;wap2
Sa završetkom Drugog svjetskog rata započeo je nagli razvoj ruske (sovjetske) raketne tehnologije. Značajan doprinos tom razvoju dao je veliki broj njemačkih raketnih stručnjaka koji su poslije rata, milom ili silom, stavili svoje znanje i iskustvo na raspolaganje Rusima, a i mnogi sovjetski raketni stručnjaci, pa i neki od najčuvenijih, su nekako u to vrijeme pušteni iz raznih gulaga, radnih logora i zatvora gdje su prethodnih godina bili na "prevaspitavanju"... trka u naoružavanju je mogla da počne.
Za razliku od Amerikanaca, koji su dugo vršili ispitivanja već postojećih njemačkih projekata, Rusi su relativno brzo počeli da projektuju i ispituju svoje sopstvene konstrukcije. Trud se uskoro isplatio i početkom 50-ih godina stvorene su, između ostalih, i prve taktičke rakete zemlja-zemlja iz familije "Luna".
Rakete "Luna" su u zapadnoj vojnoj terminologiji označene kao rakete FROG, što je akronim od Free-Rocket-Over-Ground, u slobodnom prevodu "balistička raketa zemlja-zemlja". Prve verzije "Luna" su bile montirane na oklopnom tijelu lakog tenka PT-76 i bile su skromnih mogućnosti, domet im je bio mali, a preciznost nezadovoljavajuća ali imale su mogućnost nošenja i atomskih bojevih glava. I pored svih nedostataka proizvođene su u velikim serijama jer u tom trenutku boljih raketa nije bilo, a operativne jedinice nisu mogle da čekaju.
Ovo je bio kratak uvod za temu ovog posta, a to je dobro poznata Luna-M.
Taktički raketni sistem zemlja-zemlja 9K52 Luna-M razvijen je početkom 60-ih godina u SSSR na osnovu svog prethodnika raketnog kompleksa 2K6 Luna. Prvo lansiranje je izvedeno 27.12.1961. godine, a u operativnu upotrebu je ušao 1964. To je bio poslednji projektil iz familije "Luna", a na Zapadu je označen kao FROG-7.
Osnovne komponente sistema su: raketa 9M21, transportno-lansirno vozilo 9P113, vozilo za transport raketa 9T29, komandno vozilo, topografsko vozilo, vozilo za kontrolu i testiranje i više logističkih vozila.
Raketa je izrađivana u više verzija: 9M21F sa trenutno-fugasnom bojevom glavom, 9M21B sa nuklearnom bojevom glavom, 9M21G sa hemijskim punjenjem i 9M21K sa kasetnom bojevom glavom.
Najmasovnija je 9M21F sa trenutno-fugasnom bojevom glavom 9N18F. Namjenjena je za uništavanje važnijih ciljeva u dubini neprijateljske teritorije, za napade na komandna mjesta, centre veze, luke, aerodrome, infrastrukturne objekte i koncentracije žive sile i tehnike neprijatelja.
Raketni projektil je najjednostavnije moguće konstrukcije, to je jednostepena raketa sa pogonom na čvrsto gorivo, bez uređaja za upravljanje, a stabilizacija u toku leta je riješena rotiranjem rakete oko uzdužne ose. Minimalni domet je 12 km, a maksimalni 68 km, leti brzinom od 1040-1150 m/s i potrebno joj je 145 sekundi da stigne do cilja na krajnjem dometu. Bojeva glava je mase 420 kg. Velika mana rakete je nepreciznost, CEP, tj. kružna vjerovatnoća promašaja je i do 1200 metara. Zato je taktika upotrebe bila dejstvovanje s više raketa po istom cilju.
Transportno-lansirno vozilo 9P113 je proizvedeno na bazi vozila ZIL-135LM, konfiguracije je 8x8. Prevozi jednu raketu na šinskom lanseru, a posjeduje i kran za utovar i istovar raketa. Vijek lansera je najmanje 200 lansiranja. Vozilo za transport i popunu raketa 9T29 je izrađeno na osnovi vozila ZIL-135M i na sebi nosi tri rakete.
Sistem se nalazio u naoružanju svih zemalja članica VU, a masovno je izvožen u Afriku, Aziju i neke zemlje Latinske Amerike. I dan danas se nalazi u naoružanju određenog broja zemalja Trećeg svijeta. Pošto je masovno izvožena, Luna-M je i korišćena u više ratova: iračko-iranski rat, rat u Jemenu, izraelsko-arapski ratovi, zalivski rat, u Čečeniji.
Kao tradicionalni kupac sovjetske vojne tehnike, SFR Jugoslavija se svojevremeno našla na listi korisnika Lune-M. Nabavljeno je nekoliko sistema koji su nakon raspada države ostali u srpskim rukama. Kako sam čuo, upotrebljeni su u borbama u Hrvatskoj i Bosni. Vojska Srbije više ne koristi sistem Luna-M, povučen je iz upotrebe, a preostala transportno-lansirna vozila su prepravljena u lansere raketa sistema "Orkan" tako što su na lansirne šine montirane po četiri cijevi 262 mm za Orkanove rakete.