Svako voli da se oseti vrednovano, na ovaj ili onaj nacin. Bilo da ti neko da reputaciju na forumu, lajk na fejsu, ili da ti cestita uz "svaka cast" i stegne ruku. Volimo kada dobijemo potvrdu od drugih, tj. iskreni kompliment. E sada, ako samopouzdanja manjka, potraznja za komplimentima raste, da se nadoknadi taj manjak samopouzdanja.
Ovo se slikanjem mrtvih mi je morbidno, a sto se raskida tice, komicno. Mada ajde, da razumem, nekom je tesko, izjadao bi se bilo kome (a neretko se ljudi izjadaju strancima) ili eto, mozda ce mu tih 20 lajkova vratiti samopouzdanje nekako tipa "eto, nekog je bar briga za mene, ako nju nije".
Meni je to skupljanje lajkova... pa jadno, kao moljenje necega. Kapiram ja, padne samopouzdanje, tesko nam je, pa popricaj sa nekim u 4 oka, iskucaj sa nekim, a ne javno da patatises, da te cita ceo grad i cela skola, faks, prijatelji i rodjaci.
Ja ne znam da li sam ikada na tom fejsu dobio vise od 3 lajka, ali ima godine kako sam poslednji put izbacio nesto, a i profil mi je prazan kao da mi je lazni, bez mojih slika, bez statusa, bez mnogo "prijatelja".
Ne znam, ja se bar ne osecam ugodno da delim svoju intimu, neka licna razmisljanja i osecanja sa auditorijumom u kome su "moji prijatelji", porodica i ostali.
Svi mi trazimo ono sto nam nedostaje, bilo i bice.