Jednom sam sasvim slučajno prisustvovala sceni u kojoj dečko od nekih sedamnaest, osamnaest godina na sred ulice (mada nebitno i da nije bilo na ulici, isto mu se vata) urla na svoju devojčicu nešto u fazonu: "Alo, bre esam ti reko da si moja? A? A? A? Jel me slušaš šta ti pričam? Reko sam ti... (pa sada razlog divljanja blabla bla bla....". Mislimd da je ili izašla bez njega ili plesala sa nekim drugom, nisam sigurna, preglasan je bio, pa sam šmugnula.
E, kada bi mi tako jedan, sebični, posesivni, usiljeni lik rekao da sam njegova, šutnula bi ga međ noge. Ne bi volela da mi neko na taj način kaže "Moja si" ali na onaj drugi, ređi i draži način bi. Kao i svi što bi.