Uz dodatak ovoj objavi, imam i obaveštenje da je Dragoljub69 poslao svoju priču ali da ona nije ušla u takmičenje i otišla na glasanje, s obzirom da je najpre otišla Borcu za zaštitu životinja koja je do sada vodila prozna takmičenja, ali ne ovog puta, a potom i meni. Tako je jedan potencijalni a i realni glasač dospeo u situaciju da unapred zna ime jednog od autora. To je ujedno razlog da se ubuduće malo više obrati pažnja na to kakve su trenutne propozicije takmičenja i da SVI budemo MNOGO skoncentrisaniji. Hvala na trudu Dragoljube, a kako ostali čitaoci ne bi ostali uskraceni, tvoja priča će biti ovde postavljena kako bi je i drugi videli.
P R O K O P I U S
Neki veliki crni terenac mu na semaforu stao uz bok i zasvirao! Pogledao je, a ono u terencu Proka kloša i pokazuje mu da parkira desno...
Bože,pomislio je,tog Proku nisam godinama video,a i šta on s tim...tim Mercedesom,terencem,otkud to on u takvom vozilu...
Prikočio je odmah iza semafora ukraj desne trake,pored parkiranih automobila,a Proka odmah iza njega...
-Otkud si ti iskrsao,drtino jedna matora...zagrlili su se stari pecaroši tapšući se po leđima...
-Došao da vas malo obiđem,da vas prebrojim i da popijem koje pivo s vama...
-Ma gde si se pogubio,sunce ti Petrovo...Odjednom si samo ispario s Dunavca i niko mi nije znao reči kud si to odjezdio...Već sam mislio da te neka mafija pokupila...
-Ko bi mene onakvog,pa i ovakvog...
Sad ga je Drago malo bolje pogledao,mada mu je namah neobićno delovao...Isti onaj Proka,samo u novom lovačkom odelu za razliku od Proke u izlizanom i iznošenom zelenom...Osim toga,nestalo je onih
dubokih bora dunavskih i preplanulog tena...Ovo je bio skoro mlađi neki,bar svežiji,Proka...Prokopius,setio se punog imena prijatelja s kojim se prvi put sreo na onom ugovoru za zauzeće dela šume za postavljanje privremenog objekta koji je on drugaru nosio u šumsku direkciju...
-Hajmo Drago negde na kafu,pivo,nešto da se ispričamo...Predložio mu Proka...
-Hajd sa mnom u firmu samo da im ostavim neke papire pa ćemo negde...Ti smisli gde bi...Znaš,
mogli bismo u ono Sokače iza Socijalnog-to mi odmah tu...
-Ok,vozim za tobom...
U Sokačetu je Drago čuo jednu sasvim neočekivanu storiju...
Naime,jednog prepodneva ,doneo poštar pismo nekog advokata iz Slovenije s oznakom "hitno"
u kom ga poziva da se pojavi za dva dana u Ravnama povodom smrti njegovog strica...
Proka ,zatečen ovim pozivom,prvo je promislio i ispoprisećao se poslednjih susreta sa stricem...
Stari mora da je umro u devedesetim godinama,ali je imao sina u Americi,tako da Proka nije računao na neko nasledstvo...Ipak,broj telefona advokata je bio u pismu i Proka je kupivši dopunu od dvesto dinara,nazvao tog zastupnika...Ispostavilo se da se sin odrekao nasledstva u njegovu korist jer mu je sve
to bilo sitno i nepotrebno,a Proku je zapamtio iz dečijih dana kad ga je ovaj vodio na Savinju,a i u
Maribor u zoo vrt...
Nije imao kud,skupio je para koliko jer imao,pozajmio u par birtija još ponešto,tako da je imao i za put,a i za par dana boravka u Sloveniji,mada Proki koji je živeo poluklošarski to i nije bio problem koji ne bi
znao "premostiti" da je i bez dinara i evra krenuo...
Elem ,u Sloveniji ,kod tog advokata se ispostavilo da to uopšte nije neko sitno nasledstvo,a i ta sića od para mu nije ni trebala jer ga je čekala povelika kuća s domaćicom i poveliko imanje na periferiji grada
gde se stric preselio pre nekoliko godina...U sudu su sve završili za manje od mesec dana,sve do prevoda imanja na njega,pri čemu nije bilo nekih problema jer je Proka imao i Grčki pasoš...
-U početku se nisam dobro snašao-sve mi bilo nekako i strano,a i nikog poznatog tek ta domaćica,Elza,
mlađa od mene desetak godina koja je i stricu vodila domaćinstvo...Da nje nije bilo,odmah bih ja to sve rasprodao,ali ,nekako po inerciji sam se prihvatio da nastavim tamo gde je stric stao...Naime,stric je
prodavši firmu sa štamparijom i kupio to imanje i rešio da napravi ribnjak na zemljištu iza kuće...Sve mi je to Elza ispričala i ja sam samo nastavio da punim već iskopan ribnjak cisternama koje su dovozile vodu sa Savinje...Učlanio sam se i u njihovu ribolovnu družinu i krenuo s poribljavanjem...
Šta da ti kažem...Najzaslužnija je Elza koja je osmislila predivan eksterijer ribnjaka...Osmislila je ona
štošta još i sa mnom...Naime,počeli smo živeti u bračnoj zajednici-probudila je u meni drugu mladost...
Morao sam malo i na zatezanje,pa fitnes,organska hrana,dosta ribe i šta da ti kažem-evo ti rezultata...
-A šta ti kaže ta tvoja...Elza je l...Klimnuo je glavom...Mislim,to što nosiš tu lovačku uniformu koju ne skidaš?
-Ma nije to nikakakav problem...
-A neki drugi problemi?
-Vidiš Drago...Najviše zbog toga sam i došao pod izgovorom da obiđem prijatelje i društvo ribolovaca...
Naime,mislim da me Elza počela varati...A i ja sam naleteo na jednu još mlađu od nje i...pravo da ti kažem-izgleda sam se zaljubio preko ušiju...
-Daj Proko,ne zajebavaj! U tim godinama?
-Kojim godinama? Ljutnuo se Proka.
-Pa ,koliko imaš? pedeset pet,pedeset sedam?
-Osam...Nisu to Drago neke godine! U Sloveniji se žene i udaju i u sedamdesetim-šta im fali...
-Samo sredina i krajevi-ako se ja pitam...Mene kad bi ona moja ostavila-nema šanse da se ponovo ženim!
-Ti i ne moraš kad ih ko petao držiš sve oko sebe...Nasmejao se Proka preteći mu prstom.
-To je drugo Proko,ja samo tako flertujem sa ženskima-to nije ništa ozbiljno...Nego Proko-
dovedi ti tu mladicu ovde na Dunavac,pa ako se ne predomisli -znači da te voli...
-E moj Drago-nemam ja iluzija te vrste-zaljubljena je ona u imetak više nego u mene,ali meni to i ne
smeta-neka je...
-I ne bi više klošario? Iskoristio je Drago zastoj u razgovoru dok je konobar menjao prazne punim flašama...
-Da znaš da sam pomišljao...Ponekad mi se sve ono tamo...Sve bih ostavio i vratio bih se u onu moju
kućicu na Dunavcu...Da mogu sve da preselim ovamo i da spojim...
-Ti bi onda Proko živeo kao u bajci!
-Ja i sad imam osećaj da živim u toj bajci...