- Poruka
- 2.667
Bilijar kao igra zivota, sta mislite o tome
Da li se osecate nekad kao kugla u bilijaru...
primorani ste da stalno udarate u druge kugle 





ili druge kugle udaraju u vas i menjaju vam kurs kretanja, odnosno vi morate da uticete na zivot drugih, ili drugi uticu na vas tok misli, ideja, ciljeva... ne samo fizicki se odbijate, vec i mentalno. Da bi zivot napredovao i imao smisla, potrebna je kretnja, primorani ste da unistavate zivote drugih, da sve konkurente gurnete sa puta i izbacite u rupe van igre, da bi dosli do cilja. Ma koliko god su oni srodne kugle ko i vi, koje samo boja razlikuje, milosti nema.
Morate biti bela kugla, ako ste neka sarena unistice vas i zivot nece imati smisao. Budite bela. ali, sve u svemu vi ste samo prasina na vetru, kugla koja se krece, kad je neko udari. A sama ne moze. Biti bela je naizgled lepo, zanimljivije, no to vam samo daje osecaj lazne kontrole, jer primate najvise udaraca. Nekada coveku dosadi taj bol, stalna kretnja, akcija, i pozeli da nije vise alfa bela kugla i prepusti se beta nivou sarenih, jer sve je isto na kraju u dubljoj sustini, gledano iz ugla kugle.
U toj zivotnoj igri uvek kao da mora neko da vas gura, uvek nesto negativno, bolno se desi sto vas tera na kretnju i akciju... nekad vas )ebe bog=stap, nekad druga kugla, gurne u rupu,
idealno bi bilo kad bi mogli sami da se pokrecete i odabirate kugle koje cete da cistite sa stola, da bi dosli do zadnje i pobedili, a nekad retko se crna kugla (ili zuta devetka zavisi od vrste bilijara) namesti slucajno i vas smisao se ostvari brze.
Meni nekad bude zao sto moram da uticem na zivote drugih, da uklonim sve konkurente, da ucinim zlo, prevaru, da im oduzimam vreme i slobodu, kod mene preovladjuje nekakav dobrodusni, religiozni, moralni, empaticni program, dok oni koji su operisni od moralnih pravila, mlate svuda okolo. Ipak u svima nama jednaka je kolicina dobrog i loseg. Kad tad oni jako dobri pretvore se u zveri, a zli u ovcice.
Kljuc u toj igri, ubediti druge da njihova realnost nije dobra, da nisu srecni dok ne prihvate nesto sto im ja nudim, sudar, udarac , to ce im dati trenutno ushicenje zbog kretnje koju su dobili, ali manja ili veca sansa postoji da ce upasti u rupu na kraju. Otici u podzemni svet nistavila. Ali svakako nudim im neizvesnost i promenu, mesta na kojem su, koje je mozda blize ili dalje od rupe.
Da li se osecate nekad kao kugla u bilijaru...










ili druge kugle udaraju u vas i menjaju vam kurs kretanja, odnosno vi morate da uticete na zivot drugih, ili drugi uticu na vas tok misli, ideja, ciljeva... ne samo fizicki se odbijate, vec i mentalno. Da bi zivot napredovao i imao smisla, potrebna je kretnja, primorani ste da unistavate zivote drugih, da sve konkurente gurnete sa puta i izbacite u rupe van igre, da bi dosli do cilja. Ma koliko god su oni srodne kugle ko i vi, koje samo boja razlikuje, milosti nema.
Morate biti bela kugla, ako ste neka sarena unistice vas i zivot nece imati smisao. Budite bela. ali, sve u svemu vi ste samo prasina na vetru, kugla koja se krece, kad je neko udari. A sama ne moze. Biti bela je naizgled lepo, zanimljivije, no to vam samo daje osecaj lazne kontrole, jer primate najvise udaraca. Nekada coveku dosadi taj bol, stalna kretnja, akcija, i pozeli da nije vise alfa bela kugla i prepusti se beta nivou sarenih, jer sve je isto na kraju u dubljoj sustini, gledano iz ugla kugle.

U toj zivotnoj igri uvek kao da mora neko da vas gura, uvek nesto negativno, bolno se desi sto vas tera na kretnju i akciju... nekad vas )ebe bog=stap, nekad druga kugla, gurne u rupu,
idealno bi bilo kad bi mogli sami da se pokrecete i odabirate kugle koje cete da cistite sa stola, da bi dosli do zadnje i pobedili, a nekad retko se crna kugla (ili zuta devetka zavisi od vrste bilijara) namesti slucajno i vas smisao se ostvari brze.
Meni nekad bude zao sto moram da uticem na zivote drugih, da uklonim sve konkurente, da ucinim zlo, prevaru, da im oduzimam vreme i slobodu, kod mene preovladjuje nekakav dobrodusni, religiozni, moralni, empaticni program, dok oni koji su operisni od moralnih pravila, mlate svuda okolo. Ipak u svima nama jednaka je kolicina dobrog i loseg. Kad tad oni jako dobri pretvore se u zveri, a zli u ovcice.
Kljuc u toj igri, ubediti druge da njihova realnost nije dobra, da nisu srecni dok ne prihvate nesto sto im ja nudim, sudar, udarac , to ce im dati trenutno ushicenje zbog kretnje koju su dobili, ali manja ili veca sansa postoji da ce upasti u rupu na kraju. Otici u podzemni svet nistavila. Ali svakako nudim im neizvesnost i promenu, mesta na kojem su, koje je mozda blize ili dalje od rupe.
