Zaštita potrošača

To sa Merom sam i ja fotkao svojevremeno hahahaha debili, ima bezbroj tih idiotskih trgovačkih fora. Na prednje rafove stave lažnu akciju a iza iskopaš duplo jeftinije. IDEA prednjači po tim prevarama potrošača. Pre neki dan tražim 200 grama mlevenog mesa a on mi zapakuje 350?!? :mrgreen: Čak me nije ni pitao jel može hahaha

pazi, jedno je TRGOVAC drugo LOPOV

ima ih i u muškom i u ženskom obliku...
većina se pravi poštena, razdragana i fina al ih provališ kada su mnogo oprezni za svoje pare...

uuu što tad promene izraz lica...
odmah počnu da histerišu...
a do maločas bili ljubezni...

pa se pitaš dal su oni u osnovi Ljubazni ili Bezobrazni?
Baš kao kod zebre - dal su crne štrafte na beloj podlozi ili su bele štrafte na crnoj podlozi, crnja ne mož da bude?

- - - - - - - - - -

Inače, ima čudnog potrošačkog sveta...
glupog ko lajsna...

recimo radi u jednom delu grada i pored firme im pekara koliko hoćeš
al budala ne ume da tu kupi hleb nego posle posla ode kuči pa obilazi katance

uvek se pred Vaskrs uzima 4 leba...
čak se pekari iscimaju maksimalno zbog toga...
al eto...
Božija bašta ima svašta

:pop:
 
Poslednja izmena:
Pa meni je prosto neverovatno da kod njih kupuješ meso (pa još gotovo samleveno) :lol:

Ma kad moram, odaberem komad mesa pa tražim da mi samelju na moje oči, obavezno da onaj prvi deo koji je već u mašini skloni :)

- - - - - - - - - -

Imao sam devojku koja je jela pola leba za ručak, sirotinja neka teška, jedva sam je odvikao od toga da ne jede ako ima prilog krompir, pirinač ili testeninu. Dete sa sela, ja je ubro dok je bila cvetić :mrgreen:

Elem, ne jedem leba ali tu i tamo zamesim pokoju veknu, vrlo je lako i jednostavno, ne menja ukus 10 dana može da stoji i kao nov je. Uopšte mi nije jasno ko kupuje ovu krdžu Sava. Aj ima jedna pekara na slaviji i pravi pristojan leba, traje 3-4 dana.
Trgovci su gowna :mrgreen:
 
Nego sa njajnovijom TV PREpljackom i u vikendici, dedinojplaninskojkuciukojuides1u10godina placas danak.
Ako potrosis 300 KW godisnje -to je dokaz da neko zivi u kuci te placas pretplatu.
Sijalica od 60W ako radi 24/7 potrosice 520 KW za godinu dana znaci placas ????
Da li onda kod placanja poreza drzava treba po istom osnovu, da u kucama vikendicama u kojima je potrosnja veca od 300 kw obracuna porez kao na stambene kuce a ne vikendice?
 
pre neki dan kupujem u matijevicu prašku šunku, kad ono na mesoreznici parce kifle, na moju primedbu da to nije u redu, da mrve mogu pokvariti proizvod, prodavacica se brecnula - pa nije moja kifla otrovna ????
 
Cene u Nemačkoj niže nego u Srbiji
Autor: Lana Stošić, mondo.rs

09.05.2016. | 11:00

Prosečna plata jednog Nemca je oko 2.500 evra, dok je u Srbiji oko sedam puta niža. Pritom, u Nemačkoj su neke osnovne životine namirnice i do 30 odsto jeftinije nego kod nas, a evo i zašto.

DSC_1330.JPG


Tokom posete Majncu, glavnom gradu nemačke pokrajine Rajna-Palatinat (Rheinland-Pfalz), čuvenom po fudbalu i vinu, obišli smo nekoliko prodavnica njihovih najpoznatijih trgovinskih lanaca, i uporedili cene osnovnih životnih namirnica sa cenama u Beogradu.
Iako je zarada jednog Nemca veća za oko sedam puta od jednog prosečnog građanina Srbije koji ima primanja oko 370 evra (prosečna plata za mart podeljena sa srednjim kursom u aprilu kada se dobija - daje 373,5 evra), videli smo da su cene osnovnih životnih namirnica, slatkiša, odeće i obuće, malih kućnih aprata i drugih proizvoda u prodavnicama u većini slučajeva niže, ili iste kao kod nas.
U Majncu smo obišli najpoznatije markete – Aldi, Lidl, Rewe i Penny, ali i nekoliko prodavnica odeće, obuće, drogerije...
Cene među konkurencijom su slične, ali ipak, po onome koliko smo za nedelju dana uspeli da vidimo, najpristupačniji su Lidl i Aldi. Rewe ima pogodnost za "domaće" koji imaju superkartice koje spuštaju cenu kada dođete na kasu. Ako nemate tu karticu, na kasi ćete platiti veću cenu od one koja je istaknuta na rafu, i to u proseku za oko 20 centi.

Prosečan Srbin ne bi se mnogo iznenadio tamošnjim cenama, čak bi i bio zadovaljan, osim ako je pušač. Kako se čini, pušači su na glavnom udaru – za paklicu cigareta (marlboro, pall mall, lucky strike – sve koštaju isto) potrebno je izdvojiti šest evra, dok je alkohol, znatno pristupačniji.
Litar "jegera" je oko sedam evra, belo vino može se naći i po ceni od dva evra za litar, dok je pivo u limenci od 0,60 do 1,5 evra, a red bull oko 70 centi... Naravno, i Nemci stalno imaju i akcijske ponude, tako da su neki proizvodi jeftini i za srpske standarde.
Što se tiče voća i povrća, ono je skuplje, ali je tropsko voće jeftinije nego kod nas – kao što su limun i kivi (od 0,50 do 1 evro), dok mnogo više novca treba izdvojiti za jabuke i kruške. U proseku za kilogram jabuka je potrebno oko dva evra, a u Srbiji od 50 do 120 dinara, zavisi od sorte. I hleb je skuplji, ali se i on može naći po pristupačnoj ceni.
DSC_1246.JPG
Foto: MONDO, Lana Stošić
Delikatesne proizvode - razne salame, kobasice, šunke i slično, Nemci uglavnom kupuju u pakovanjima od 150 do 200 grama, sve je već “naseckano“ i upakovano. Tako je i sa kačkavaljem. Prosečan kačkavalj – trapist ili gaudu – u pakovanju od 200 grama možete pazariti po ceni od 0,60 evra do dva evra. Ementaler - pakovanje od 400 grama košta 1,69 evra. Za te mlečne proizvode u Srbiji dali bi više novca, pogotovo kada je reč o već isečenim i tako upakovanim sirevima.
Kada uporedimo razlike u cenama u Beogradu i Majncu, dolazimo do toga da ćemo tamo dati manje ili isto novca kao što bi za te iste ili slične proizvode dali u Srbiji. Za neke stvari razlike su gotovo minimalne.

Litar mleka, dugotrajnog, Nemci plaćaju oko 50 centi, ali je običan jogurt nešto skuplji – za čašu je potrebno oko 30 centi, dok su voćni jogurti jeftiniji. I sirne namaze možete kupiti skoro za "dž", pakovanja od 200 grama mogu se naći i za manje od pola evra.

XXL pakovanje "ribljih štapića" od kilogram u "Lidlu" košta 3,29 evra, a u Srbiji za pakovanje od 300 grama treba dati od 160 do 200 dinara. Dakle, po ceni istoj za kilogram u Nemačkoj, ovde bi mogli da kupite 600 grama.
Kada je reč o slatkišima – Nemačka je pravi "raj". "Finiji" slatkiši kao što su "Ferrero Rocher", rafaelo, đoto... znatno su jeftiniji, kao i svi "kinder" proizvodi. Obično kinder jaje od 20 grama tamo je jeftinije od 50 centi, dok naša deca ta jaja jedu po ceni i od oko 100 dinara. Harribo bombone takođe, ali i snikers, mars i tvix.
"Milku noisette" od 300 grama Nemac pazari za svega 1, 80 evra, a Srbin mora da izdvoji i više od 350 dinara za tu istu čokoladu.
Barila testenine – dva pakovanja po 500 grama (špagete i makarone), Nemac kupi za 1,50 evra, dok u Srbiji za te pare možete kupiti eventualno jedno pakovanje tog istog proizvoda.

KOZMETIKA "BAGATELA"

Ono što najviše upada u oči kada je reč o razlici u cenama u Majncu, nemačkom gradu na Rajni koji ima oko 200.000 stanovnika, i u Beogradu, je kozmetika - za neke proizvode u nemačkim drogerijama, potrebno je izdvojiti skoro duplo manje novca nego u Srbiji!
Tako za jedan deo-rol stik u drogeriji "D&M" treba dati od 0,35 – 1,50 evra, a u Srbiji od 150 do 400 dinara. Gelovi za tuširanje i muški i ženski, u proseku su jeftiniji za jedan evro nego u Srbiji. "Palmolive" gel za tuširanje Srpkinja mora da plati oko 250 dinara, a Nemica oko jedan evro.
Tablete "finiš" za pranje posuđa u mašini prodaju se u Lidlu za 8,88 evra – pakovanje od 100 komada, dok je u Srbiji oko 2.000 dinara, dakle, skoro duplo skuplje, osim ako nije na akciji u nekom većem supermarketu i tada ga je moguće kupiti po ceni od 1.300 dinara i više.
Razlike su i u ceni ženskih higijenskih uložaka, jer su takođe skuplji kod nas.
DSC_1329.JPG
Foto: MONDO, Lana Stošić
Pakovanje tampona od 80 komada u Aldiju košta 2,75 evra, a u Srbiji za taj isti iznos možete kupiti pakovanje od 16 komada!?

Ulošci su u Nemačkoj u proseku, za oko 30-40 odsto jeftiniji, cena je oko jedan evro za pakovanje od 10, 15 ili 20 komada, a u Beogradu oko dva evra i više.
Švarckopf sprej za raščešljavanje kose, u Srbiji košta oko 400 dinara, a u Nemačkoj 1,7 evra, što je upola jeftinije. Od kozmetike i sredstava za održavanje domaćinstva je bukvalno sve povoljnije tamo – sredstva za ličnu higijenu, šminka, deterdženti, razna sredstva za čišćenje ... Slično je i sa malim kućnim aparatima. Bošov štapni mikser u prodavnice bele tehnike u centru Majnca košta 27 evra, a isti takav u Beogradu u Bošovoj radnji više od 4.000 dinara. Aparati za kafu, kuvala, tosteri mogu se naći i u upola cene nego u srpskim prodavnicama.

E, onda opet dolazimo do toga kolika je prosečna plata jednog Nemca, a kolika je vaša... I zašto je to uopšte tako, i kada ćemo i mi moći da kupujemo ono osnovno po pristupačnim cenama u odnosu na naše plate, kao što to rade Nemci?
Definitvno, postoji više razloga zbog kojih su cene nekih proizvoda gotovo duplo jeftinije u odnosu na tržište Srbije. Ni sa garderebom, odećom i obućom, nije ništa drugačije. Sve što ima u našim radnjama u "Knezu" ima i u njihovim, samo pravljeno za nemačko tržište, po istim ili nižim cenama. "Najk” patike možete naći i za 30 odsto jeftinije, nego u Srbiji, isti model.

KOLIKE SU PLATE U NEMAČKOJ

Prosečna bruto zarada u Nemačkoj iznosi oko 35.000 evra na godišnjem nivou, međutim, mnogi koji tamo rade ne mogu da dostignu taj cilj, ali i ima i onih koji su ga uveliko nadmašili. Tako da, u proseku, u Nemačkoj se dobije i do 2.500 evra neto mesečno.


Zašto je to tako i da li ćemo ikada moći da trošimo kao Nemci i budemo zadovoljni odnosom plata i cena, pitali smo našeg sagovornika iz udruženja za zaštitu potrošača.
“Prvi i osnovni razlog zašto kod nas nije tako je slaba konkurencija. Veliki trgovinski lanci još uvek nisu došli na srpsko tržište na kom trenutno vlada snažni monopol gde dva najveća trgovinska lanca imaju preko 50 odsto učešća i samim tim diktiraju cene”, rekao je za Mondo pravni savetnik Udruženja za zaštitu potrošača Vojvodine i Nacionalne organizacije potrošača Srbije Mladen Alfirović.
Prema njegovim rečima, snažan uvoznički lobi takođe diktira cene, a postoje i osnove sumnje o zloupotrebi monoploskog položaja i kartelskog udruživanja vodećih trgovačkih lanaca (kada su u pitanju trgovačke marže).
Razlog zbog kog "veliki igrači" još uvek ne posluju na našem tržištu je i nizak standard potrošača, odnosno procena da im naše tržište još uvek nije dovoljno "zanimljivo", kaže Alfirović.
U sledećem tekstu čitajte šta će Srbiji doneti dugo najavaljivan dolazak trgovinskog lanca Lidl, koje su razlike u cenama još nekih proizvoda na nemačkom i srpskom tržištu, kao i kakve su cene nekretnina, režija...

------------------------------------------------------
 
Odeća i obuća je u inostranstvu i do 10 puta jeftinija, nova po radnjama. Cipele u italiji, ručni rad cca 40 evra da padneš u nesvest! Kao u čarapama da hodaš! Čista koža! Ja se obučem kao iz žurnala za par stoja, avionska karta me izađe džabe! Pariz mi je malo slabiji ali se i tu nađe u onom pederskom kraju, cipele 20 evra, kaput 35 itd :)

duks koji se u srbiji prodaje za 30 evra u centru rima košta 4 evra EJ!
 
Idea nije proizvođač, oni prodaju istu robu kao i sve ostale prodavnice u Srbiji, za razliku od Matijevića.

Otkad se stipsa naziva potrošač?
Sam si se hvalio da šetaš po blokovima da nadješ par dinara jeftinije...

i šta si uštdeo?
ništa - moraš da kupiš nove cipele koliko si pametan

a pošto si glup da ti kažem- IDEA takodje ima svoj proizvodni program preko svojih kooperanata
Isto ima i MAXI i sve se svede na of šor poslovanje
 
Poslednja izmena:
KOMUNIZAM je diktriao antiliberalno poslovanje gde se dobavljaču plaća FIKSNA cena a proizvodi prodaju po FIKSNOJ MARŽI
nebitno da li je komunistička prodavnica u centru grada ili na Tošinom Bunaru

Svi su bili u šoku kada je C market prodavnica podigla cene u Knez Mihailovoj tobože zbog zakupa jednog jedinog objekta
To su radili pionirski menadžeri, pravili nekog glupim kao ne znamo da su cene formirane tako da se sve pokriva na nivou firme.
Nego počeli da zajebavaju narod kako je to neka solo prodavnica koja pripada kompaniji.
Narod se naravno kstio i čudio neoliberalnom načinu poslovanja.
Tu, tada besramnu a danas sasvim normalnu izjavu, narod je doživljavao više kao izjavu nekog glupog neiskusnog napaljenog laktaroša.
Pošto je ta patka prošla, nije bilo teško zaključiti da će proći i sve ostale patke aminovane od stranaka čija je misija bila da se
utaba staza kolonijalizaciji Srbije pod nazivom "demokratski"

Tako da danas u KOLONIJALNOM LIBERALIZMU imamo da se roba otkupljuje po FIKSNIM cenama ali se valja
po različitim isključivo prema lokaciji prodavnice u odnosu da li postoji konkurencija u blizini

Tako da Cipiripi možete da kupite u ISTOJ FIRMI kako za 63 dinara tako i za 49 dinara po komadu

JAJARSKO POSLOVANJE zarad malo para parazitskim slepcima koji bi da vrte papire i kopaju po nosu jer se gade kopanja po zemlji
Rezultat?
Opala kupovna moć
 
Poslednja izmena:
a i pun mi kofer malih privatnih prodavnica gde se na tri četri meseca stalno traže "iskusni radnici ili iskusni mesari"
samo ne traže ISKUSNOG POSLODAVCA...

ili je iskusan u tom jajarenju pa ne vidi ništa sporno?
neće ljudi da spremaju pokvareno meso pa napuste objekat posle prvih žalbi prevarenih gradjana...

- - - - - - - - - -

dakle prelaskom iz komunizma u kolonijalizam
izgubili smo i platežnu moć i kvalitet onog šta plaćamo za manju ili višu cenu a prema lokaciji objekta iz iste firme

o kakvoj zaštiti možemo da pričamo onda?

- - - - - - - - - -

sve se svelo na verbalno jajarenje da se uvali bofl

recimo radnja sportske opreme koja uveze pola patika na nivou tezge sa buvljaka
napravi super reklamu kako daju neku Bog te pitaj kakvu akciju
ali isključivo na tu buvljak opremu

šta se postiglo?
menadžer dobio platu
štampraija dobila da naštampa table sa budalaštinom oko nekog popusta na prvobitno nalupanu cenu
radnici iz štamparije dobili platu
zatim angažovana transportna služba ako kamioni sportske prodavnice nisu podesni za prevoz
VELiKA UŠTEDA ako se menadžer seti na vreme čime voze robu pa kreira table sa odredjenim gabaritima


jedino se čeka slikar naivac da sve to refundira
 
Србима шкарт из ЕУ: Купујемо што други бацају
25.maja 2016.

Београд – Најмоћнија тржишта Европе снабдевена су најквалитетнијом робом и по најповољнијим ценама. Код нас стиже и роба која се не може продавати у развијеним земљама.

Код богатих и квалитет и повољнија цена. Тако би се у најкраћем могла описати ситуација са квалитетом и ценовницима хране и средстава за хигијену у најмоћнијим чланицама Европске уније и у тек придошлим. А код оних који се Европи још нису придружили, попут Србије, квалитет још опада, а цена расте, пишу Вечерње новости.

Чеси су тако утврдили да је од 24 тестирана производа, чак 14 њих било мање квалитетно и скупље него у Немачкој.


Разлике између квалитета истих увозних детерџената и слаткиша у Србији и западном делу Старог континента су још израженије, али нема званичних истраживања који би то и потврдили. По мишљењу потрошача, међутим, код нас стиже најгори квалитет, а код цена је то, ипак, јасније.
Бројна поређења показују да увозну робу плаћамо више него знатно плаћенији Немци. С обзиром на то да је ниво квалитета код нас гори, велике компаније на нама дебело зарађују.

Истраживање у Чешкој открило је да житељи ове земље плаћају више за нижи квалитет него становници старих чланица ЕУ. Тако „киндер“ чоколадно јаје, инстант кафа „јакобс“, сос за тестенину, воћни јогурти или детерџент немају исти квалитет али ни цену, зависно од тога да ли су купљени у Немачкој, или рецимо Чешкој, Бугарској или Хрватској.


Јавна је тајна да велики светски произвођачи у својим фабрикама имају две линије – прву за квалитетније производе за најзахтевније потрошаче, а другу за оне са мањих и сиромашнијих тржишта. Управо на тим малим тржиштима цене су неретко веће него код велики земаља.


“Разлике у ценама су последица слободног формирања цена без довољног уважавања реалних економских фактора, различите куповне моћи потрошача, политике цена земаља, запостављања утицајних еколошких фактора на цене, недовољне конкуренције, непотпуног информисања потрошача, агресивног маркетинга…”, каже Петар Богосављевић, председник Покрета за заштиту потрошача.

Према његовим речима, разлике нивоа квалитета и цена у земљама старим и новим чланицама ЕУ и балканским земљама указују на проблем недовољног функционисања слободног тржишта:
“На тржишта источне Европе стиже и роба која се, због неиспуњавања прописаних стандарда квалитета и других захтева не може продавати у развијеним земљама, које на тај начин штите своје интересе и интересе својих грађана – потрошача.

Ово је посебан проблем, јер се такви производи продају без довољног информисања потрошача, без потпуне документације, уз смањене могућности за рекламацију И обештећење. Они се често пласирају кроз делове тржишта који су у зони сиве, можда и црне екомомије. Овим су права и интереси потрошача посебно угрожени”, додао је он.

Економиста Данило Шуковић каже да квалитет и цене робе варирају од тржишта до тржишта, јер слабије развијене земље, попут наше, имају и слабије развијене институције које „пропуштају“ и увоз робе неодговарајућег квалитета.”Разлика постоји и код цене, јер на тржишту развијених земаља је конкуренција јака”, каже Шуковић.
Међународне компаније користе услове слабије конкуренције на тржиштима неразвијених земаља, па тамо пласирају робу лошијег квалитета и по већим ценама. Поред тога, тржишта развијених земаља су од много већег економског значаја за компаније, па оне строго пазе да на тим тржиштима остану конкурентне и по цени и по квалитету.
Танјуг
 
PAPRENI ODLAZAK U PRODAVNICU Zašto je pet osnovnih namirnica ponovo poskupelo?

Marko Tašković | 25. 05. 2016 - 22:12h

Pet osnovnih namirnica poskupelo je od početka godine toliko da je prosečnoj četvoročlanoj porodici sada mesečno potrebno 740 dinara više.

5fbe5c074c6c4af15d8bdc06a94e623e.jpeg
Foto: RAS Srbija

Porasle su cene mleka, jogurta, ulja, brašna i šećera za po 10 do 22 dinara. Dakle, mnogima odlazak u prodavnicu više nije tako sladak čak i kada idu po osnovne sastojke kolača. U velikim trgovinskim lancima pak pravdaju se da nisu odgovorni za poskupljenje.

- Od prošle godine, recimo, ulje i šećer poskupljuju na svaka dva meseca. Kada pitamo proizvođače zbog čega je to tako, oni se pravdaju da su dve godine držali veštačke cene i bili u minusu. Mi jednostavno od proizvođača dobijemo cenovnik s datumom primene i primorani smo to da poštujemo - ističu u jednom od trgovinskih lanaca.

S druge strane, u konkurentskoj firmi priznali su tek beznačajno povećanje ulja i šećera.
- Cene se nisu menjale u poslednje tri nedelje, a pre toga je, usled promena nabavnih cena, uvećana osnovna cena ulja i šećera, i to ne za više od tri dinara - kažu u ovoj firmi.

U Udruženju za trgovinu PKS ističu da drže najniže marže na egzistencijalne proizvode.
- Reč je o maržama od pet do osam odsto i one se ne dižu. Sva poskupljenja dolaze od proizvođača - kažu u Udruženju trgovaca.

Zanimljivo je da gotovo svi proizvođači šećera, ulja, brašna i mleka ističu da u prethodnom periodu nisu podizali cene.
- Cene podižemo samo kada poskupi nabavka ili kada su povećani troškovi proizvodnje, a toga nije bilo od početka godine - naglašavaju u Mlekari „Šabac“.

I u Udruženju za zaštitu potrošača navode da u prethodnom periodu proizvođači nisu imali osnova da podižu cene i tvrde da su poskupljenja trikovi trgovaca.
- Mi nismo primetili drastično poskupljenje osnovnih namirnica, što znači da su trgovci dizali cene za dinar, dva ili tri kako bi sve prošlo nezapaženo. Na taj način pokušavaju da vrate finansijske gubitke nastale padom potražnje - ističe Goran Papović, predsednik ovog udruženja, i dodaje da proizvođači dižu cenu namirnica kada poskupi gorivo ili se smanji prinos roda.
 
JA SAM PREVAREN OD SOKO ŠTARKA

nije sprdačina, moguća je greška na traci ali sledeći akcjski paket otvaram pred provačicom da vidimo jel sve unutra
u ovim situacijama ne pomaže fiskalni samo da izigravaš budalu koja ne može da dokaže osiromašeni sadržaj paketa
falila jedna čokoladica :rida:

- - - - - - - - - -

to je onaj paket od 300 dinara što ima 2 čipsa, 4 smokija, bananice, napolitnake, 3 čokoladice a bile 2
:rida:

a onaj paket od 400 sa azbukom na karticama e on je bio u redu...

- - - - - - - - - -

Pošto se zbog ovog probema ne bi potresla ni prodavačica (bilo pečatirano, tako joj poslali) a kamoli Tržišna Inspekcija
ja ću sledeći paket da insistiram da se otvori pa ako nema sve na broju da otvore sledeći dok ne nadjemo paket na kom je sadržaj identičan natpisu na kutiji

znači ako je slučajno ok, tj neko će dobiti 4 čokoladice pošto sam ja dobio 2
ALI AKO JE NAMERNO DA BOG DA TAJ NEKO U SOKOŠTARKU DOBIO DIJABETES 2 PA DA NE SME DA PIPNE NI U KRUGU FABRIKE

- - - - - - - - - -

5fbe5c074c6c4af15d8bdc06a94e623e.jpeg
Foto: RAS Srbija

Mito, ovo nije potrošačka korpa nego sprdačina
Nadji potrošaču korpu iz doba komunizma: tu su i keks, čokolada, kafa, testenina, maslac, sapun, šampon, tariguz papir...

znači da se ne kupamo i ne obavljamo higijenu - opet nema dovoljno???

- - - - - - - - - -

ako primetite najbolesnija cena je baš na tariguz papiru - pošto je po prodavnicama a pošto na pijacama?
čemu???
 

Back
Top