Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
"Jedna od najčešćih tema svakog umetnika, bio on vajar, slikar, pisac ili fotograf, uvek je bio čovek. Veoma neoriginalno, rekli biste – pa ljudi su svuda oko nas. Naravno, to je potpuno tačno. Ali, napraviti od nečega toliko viđenog, nešto što će vam izgledati kao da vidite prvi put, zaista je velika umetnost i umeće. Zbog toga je pogrešno misliti da je dovoljno fotografisati čoveka da biste naparavili portret. Teoretski, to jeste tako, ali tek kada malo dublje uđete u tu materiju i pogledate radove velikih portretista (ne samo fotografa, već i slikara), shvatite da je to umetnost sama za sebe i sama po sebi.
Jedan od najvažnijih kvaliteta dobrog portreta je da ima neku priču, da vam se na neki način obraća, tj. nečim pleni vašu pažnju. Nešto mora probuditi u vama, inače predstavlja samo običnu fotografiju osobe"
Zar mačka, pas, lenjivac, slon, lav, gušter...., nisu svuda oko nas i ako dublje udješ u radove spornih fotografa, shvatiš da je to umetnost sama za sebe i sama po sebi.
Портрет као жанр у историји ликовних уметности је најчешће био окренут људском лику који "прича причу", зато су код потрета толико битне очи, поглед као "огледало душе". Тај однос се временом пренео и на друге визуелне уметности, па и на фотографију.
Ако се на фотографији која нема за предмет људски лик оствари исти утисак пренетог осећања , онда је она портрет, без обзира што није забележен људски лик. Ако га нема добијамо оно што је Нина рекла - само обичну фотографију особе.