suze zalosnice
brat mi ide u bolnicu 16 mjeseci je mladji od mene kazu da je bagatela ide na isti odjel na kojem nam je otac umro prije 10 godina
ta paralela mene baca u depresiju
misim
malopre sam bila mama poprilichno uplakana vidim joj po ocima
brat poprilichno zabrinut
ja poprilichno ohrabrujem ono po fazonu ---> macij kashalj shto vjerujem da i jeste
ali svak za sebe vrti film od pre 10 godina
Svako se bori sa svojim demonima kako najbolje zna i ume. Ne oplakuj zive ljude, nema smisla, a u ovom trenutku, manje misli kako je tebi, vec kako je onom koga se sve to tice. Posveti paznju njemu, i iskljuci osecaj kako je tebi. Kada sve prodje kako treba, sedi i oplaci. To bi ti bio ovako, strateski, zdravoracionalan plan delovanja, mozda nije najizvodljiviji zato sto zahteva zescu snagu volje, al eto...
Evo, posto sam dobio porukicu od korisnika kome nije jasno sta sam ovime hteo da kazem:
Kada se sve srecno zavrsi, a zavrsice se, ne drzi nakupljen stres, vec izbaci to iz sistema, sve sto bi sada plakala, zadrzi kad se sve srecno resi, pa istovari u poplavi suza.
Sada se koncentrisi na brata, da si mu pri ruci, ne dovodi okolinu u situaciju da moraju i o tebi dodatno da brinu, vec ti budi ta koja ce biti jaka, i tesi brata. Prenesi mu pozitivan stav, on na tebi ne sme videti tugu, zato sto ce to direktno uticati na njega.
Ja se nadam da sada ovo izgleda humanije...
