Jedna mala smrt

narodni obicaji. :roll:

drugo, smrt ne grebucka na vrata. smrt je uvek uz tebe, mene, svakoga.

Nisu narodni, samo individualni "obicaji". Mozda je neshvatljivo onom ko je jos uvek fizicki jak, koji upravo konstatuje da postoji toliko toga sto jos zeli da uradi, ili da se oseca uskracenim vec sad naspram stvari iz buducnosti. Ali kada si fizicki zavistan od drugih, kada si svestan da tvoje prisustvo vec dosadjuje i tebi, i drugima, i samom Bogu ali se jos uvek necka, onda je pomirenost objasnjivija.
Pa znam da je smrt tu negde iza...samo neko brze trci a neko hoda normalnim korakom i ne konstatujuci je.


a ta tvoja gradja i sleganje ramenima je gradja onoga ko se predaje.

Pa da, ja sam prepustena :)
 
lanavi:
Nisu narodni, samo individualni "obicaji". Mozda je neshvatljivo onom ko je jos uvek fizicki jak, koji upravo konstatuje da postoji toliko toga sto jos zeli da uradi, ili da se oseca uskracenim vec sad naspram stvari iz buducnosti. Ali kada si fizicki zavistan od drugih, kada si svestan da tvoje prisustvo vec dosadjuje i tebi, i drugima, i samom Bogu ali se jos uvek necka, onda je pomirenost objasnjivija.
Pa znam da je smrt tu negde iza...samo neko brze trci a neko hoda normalnim korakom i ne konstatujuci je.

slazem se....uvek nekome treba i nasledstvo, barem nekakvo. pa sto ljudi da smetaju, neka odu vec jednom tamo gde svi idemo.

mrzi me da pisem, ali u svakom slucaju svako zivo bice se bori za zivot, samo covek velica smrt na izvestan nacin.

a neki natrcavaju na smrt i zvanicno vode sa 2:0.:mrgreen: nezvanicno je to malo vise.

Pa da, ja sam prepustena :)

pnista....prepusti joj se do kraja. i onako smo svi trunke prasine, a neki ni to.
 
slazem se....uvek nekome treba i nasledstvo, barem nekakvo. pa sto ljudi da smetaju, neka odu vec jednom tamo gde svi idemo.

mrzi me da pisem, ali u svakom slucaju svako zivo bice se bori za zivot, samo covek velica smrt na izvestan nacin.

a neki natrcavaju na smrt i zvanicno vode sa 2:0.:mrgreen: nezvanicno je to malo vise.



pnista....prepusti joj se do kraja. i onako smo svi trunke prasine, a neki ni to.

Vise sam gadjala sa aspekta onog ko je blizi smrti no onog ko neciju smrt iscekuje. A i ta borba...valjda covek klone u jednom momentu, preda se i (do)kaze sebi da je fajront, da je dosta bilo. To na racun onih umornih. A one okorele "pijandure" zivota mogu jos :D.

Ionako nemam izbora kada je prepustenost (pomirenost) u pitanju :). Moze covek svasta da ubedi u sebe, ali u to da ce biti izuzetak - tesko.

P.S. A sve mi se cini da i tebe nesto svrbi cinjenica smrti, pa se otimas ;).
 
Vise sam gadjala sa aspekta onog ko je blizi smrti no onog ko neciju smrt iscekuje. A i ta borba...valjda covek klone u jednom momentu, preda se i (do)kaze sebi da je fajront, da je dosta bilo. To na racun onih umornih. A one okorele "pijandure" zivota mogu jos :D.

Ionako nemam izbora kada je prepustenost (pomirenost) u pitanju :). Moze covek svasta da ubedi u sebe, ali u to da ce biti izuzetak - tesko.

P.S. A sve mi se cini da i tebe nesto svrbi cinjenica smrti, pa se otimas ;).

s tog aspekta najbolje je da se medicina zakonom zabrani. planeta nam je i onako prenaseljena, pa ko prezivi, zivece dok ne umre. nije dosta dok ja ne kazem da je dosta. :mrgreen:

ne svrbi me smrt, ocesale smo se vise puta. sto kazem....kakva sam ni ona me nece. tako da ni otimanje nije lose. :mrgreen: osim toga bila na ivici da ostanem invalid na izvestan nacin, ovo nevezano za smrt. ali, nekako sam se uvek izvlacila. valjda mi takva gradja, racunam na sebe do zadnjeg daha. ali jako smeta cinjenica da neko nekome odredjuje kada mu je vreme da umre. svako moze da pise za sebe, moze i da se ubije. sto cekati?
narodnio obicaji jesu velicanje smrti, cak se i davanje zivota za neke cesto iluzorne i tudje ciljeve smatra herojskim delom.
 
Zamislite eksperiment pri kome se čovek dobrovoljno uspava, ili stavi u stanje kome na npr mesec dana, pod uslovom da (ukoliko je moguće, a verujem da jeste) ne sanja ništa.

Za to vreme mu miruju svi "statusi", sve obaveze i prava itd itd - kao da je umro.

Posle tih mesec dana, bude ga normalno i on nastavlja da živi.

Kao terapija privikavanja na smrt.
Kao nekakva vežba smrti.

da li bi to bilo korisno?

A ti si izgleda postao svestan nesvesti,imas iskustvo smrti pa bi bio red da nam kazes sta je to.
 

Back
Top