Dobro jutro.
Danas je mojoj mami rođendan. Ja još nisam kupila poklon, juče bila plata, a ja zatrpana obavezama. Gazda me pita da li da doda i povišicu zbog rođendana samo ovog meseca. Loži se opasno na moju mamu. Odlepio čovek pod stare dane. Uštrojiće ga gazdarica, a ja ću ostati bez posla.

To je jedan deo današnje priče. Drugi deo se tiče jednog upoznavanja. Naime, jedne godine, za mamin rođendan, bilo je idealno vreme da moji upoznaju mog novog dečka. Taman je prošlo to neko vreme od par meseci veze, pa je došao i taj trenutak. Pita me šta da joj kupi. Hehe. Ja kažem, uuuuu, moja mama je jako zeznuta žena po pitanju poklona. Ja omašim svake godine, ona se iznervira, izviče i nadrljamo svi, jedne godine smo i batine zaradili. Jadnik se isprepada i debelo zabrine (malo sam slagala

, inače je mama jedna blaga i fina žena, iznad svega ceni mali znak pažnje u vidu neke sitnice). Nakupovao jadnik sve i svašta, da impresionira mamu. Otišli mi na ručak i tortu, mama me pozove sa strane. Karen, šta nije u redu sa ovim mladićem? Ja kažem, ništa mama. Kako ništa, ovim poklonima sto posto pokušava da nam zamaže oči, da nije neki mafijaš ili propasnik neke druge vrste. Kažem ja tebi, nešto nije u redu. Ah, mama kad bi samo znala da je to maslo tvoje ćerke, pomislih u sebi.

Nije mama, fin mladić, doktor, doduše poprilično opičen, ali to nije bitno, oni su i ovako svi malo tako van koloseka. Oš doktora, pomiri se sa tim. Kaže mama, nešto tu opasno smrdi. Da li sam rekla na kraju istinu ili nisam, neću vam reći. Trolololololo.

Samo ću vam reći da je morao da prođe niz testova.

Kraj prepuštam vašoj mašti.
First Contact