sarajvski Romeo i Julija

gost 224104

Elita
Poruka
20.630
Danas se navršava 19 godina od smrti dvoje mladih – Bošnjakinje Admire Ismić i Srbina Boška Brkića, koji su poginuli zagrljeni u pokušaju da pobjegnu iz ratnog Sarajeva i zajedničku sreću potraže negdje gde ih neće smatrati izdajnicima svoga naroda.
O sarajevskom Romeu i Juliji napisane su knjige i snimljeni filmovi. O njihovoj tragičnoj ljubavi, jednoj od, kako se vjeruje, poslijednjih priča o pravoj, iskrenoj i bezuslovnoj ljubavi, okončanoj na današnji dan 1993. godine, izvjestili su svi svijetski mediji.

Admira i Boško su bili rođeni iste godine, dijelili su svoje mladalačke radosti, nadanja, strahove, neizmjernu ljubav i smrt u koju su otišli zajedno.

Njihova ljubav je počela još u srednjoj školi. Upoznali su se za vrijeme Olimpijade u Sarajevu. Prijateljstvo je veoma brzo preraslo u ljubav, koja se nastavila i kada su glavni grad BiH zasule granate, podsjeća sarajevski portal “Kliks.ba”.

To što je Admira Bošnjakinja, a Boško Srbin, mladom paru nije bilo važno. Nisu uspjeli da ih uvjere da su različiti… Boško nije otišao iz Sarajeva radi Admire. Mladi ljubavnici živjeli su kilometrima udaljeni, ali to ih nije spriječilo da se viđaju iz dana u dan.

I dok je rat bijesnio, njihova ljubav je bivala sve jača. Godinu dana od početka rata, Boško i Admira su odlučili da napuste Sarajevo. Pet dana nakon Admirinog 25. rođendana, 18. maja 1993. godine, krenuli su iz grada.

Preko zajedničkih prijatelja su dogovorili izlazak iz Sarajeva. Vjerujući da je na snazi obustava paljbe, nisu čekali mrak, već su krenuli oko 17 sati. Međutim, uspjeli su da stignu samo do Vrbanjskog mosta kada je snajperski metak pogodio Boška, koji je izdahnuo na mjestu, dok je drugi metak pogodio Admiru. Smrtno ranjena ona je dopuzala do svog mrtvog dečka, zagrlila ga i izdahnula.

Osam dana niko se nije usudio da skloni njihova tijela, jer su se nalazila na “ničijoj zemlji”. Tijela su izvukli pripadnici Vojske Republike Srpske i sahranili ih na groblju u Lukavici.

Admirini roditelji su, poslije rata, tijela prebacili u Sarajevo. Admira i Boško su sahranjeni na groblju Lav, jedno pored drugog.

godisnjica_620x0.jpg
 
Нема мешања, нисмо ратовали зато што се волимо. А те приче "љубав не зна за разлике, вере, године" итд итд, па зашто у сваком браку муслимана и српкиње, српкиња углавном мора да згази библију и крст пре него што уђе у кућу? Зашто им се деца зову самир, енес, емир? Пусти те приче о љубави, муслиман кад одведе српкињу тамо, то се слави као победа не знам ни ја каква. И немој да ми причате о миру јер нисте окусили делић тога.
 
Нема мешања, нисмо ратовали зато што се волимо. А те приче "љубав не зна за разлике, вере, године" итд итд, па зашто у сваком браку муслимана и српкиње, српкиња углавном мора да згази библију и крст пре него што уђе у кућу? Зашто им се деца зову самир, енес, емир? Пусти те приче о љубави, муслиман кад одведе српкињу тамо, то се слави као победа не знам ни ја каква. И немој да ми причате о миру јер нисте окусили делић тога.

ne valjaju srbi a ovi tudji josh gori a
 
ma meni je zao sto su oni poginuli jer eto nisu dozvolili tim nekim glupim preprekama da im staju na put kao sto je ta nacionalnost...samo ja njih ne smatram nekim herojima, na osnovu ovoga vidim samo normalne individue... al brate bezveze mi je sto napuhavaju te price, kao ''sarajevski rome i julija'' ''ona mu je prisla i izdahnula'' 'trebali su jos dodati da je rekla ''volim te, i zauvijek cu te voljeti :roll: '' pa upravo tim salju poruku da to treba biti cudno sto su oni tako postupili sto uopste ne bi trebalo biti...k'o da bi ja ostavio zenu hrvaticu ili muslimanku samo zato sto su nasi politicari malo posvadjali pa rijesli da gine malo mladih vojnika...

al stas :(
 
:sad2: kako je meni neshvatljivoi da je nekok bitno ko je koje vere i nacionalnosti....odrasla sam u visenacionalnoj sredini, sama sam mesano meso :)))) i bila udata za madjara....i sadasnji mi je mesan....nikada nam to nije bio problem niti se oko toga vodila polemika....cak i jezik nije bio prepreka....to samo bolesni umovi nadju razloge za mrznju i u banalnim razlikama....
 
Ljubav, koju su po svoj prilici drugi ofarbali politički. Poznajem još neke tako tužne priče sa momcima odavde i devojkama odande. Samo je trebalo u pero preliti sve te sudbine i onda bismo imali mnoštvo ovakvih priča, počevši od Hasanaginice, pa na ovamo.

Zašto bismo uopšte pisali o Romeu i Juliji, kada je Hasanaginica na primer vekovima starija?
 

Back
Top