S1MCRO
Elita
- Poruka
- 18.040
Jevanđelje je jedno, život je nešto drugo. U jevanđelju svi ljudi imaju mesta pod suncem, u životu su jedni korov, drugi cveće. Pravednik, hrišćanin, pristojan čovek hoće da bude poštovan i voljen, da njegov uzorni život smesta bude nagrađen ovde na zemlji. Za zlikovca je mač, ptice grabljivice da mu razvlače drob dok leži u jaruzi, sam, rasporen, bespomoćan u gnjiloj truleži i smradu.
Nema ničega tako uskogrudog i isključivog kao što je lepo uređeni vrt pravednika. Ničeg tako nepodnošljivo sebičnog. Sve tu ima svoj red, svaka biljčica svoje mesto, ni senka u senci senke ne prebiva tu bezrazložno i slučajno. Nema ni najmanje nedoumice šta valja ostaviti, a šta iščupati.
Jevanđelje ne dopire do njihovog uma, ono im se čini kao smutnja koja ih zbunjuje. Jer šta znači ono: ''Ako volite one koji vas vole, kakvu ćete platu imati? Ako jedino svoju braću pozdravljate, šta izvanredno činite?'' A naročito: ''Ljubite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima.''
Ne, to ne staje u vrt pravednika. Sunce Tvorčevo i njegove kiše su za njihov bosiljak, ali ne i za drač, a ako drač raste, isplevimo ga, braćo moja, isplevimo ga. Isplevimo sve pod nebom što ne godi našem nosu.
Uzalud je siromašni stolar iz Nazareta svojom upaljenom zubljom rasterivao tamu. Njegova svetlost nije dopirala do tamnih predela ljudske ogorčenosti. Jer, glupost je stesnila, suzila ovaj svet, posejala ga ogradama i bedemima, izdelila ga, izukrštala ga poprečnim i uzdužnim jarcima, te u njemu sapeti čovek tumara, udarajući u tami čas u jednu, čas u drugu prepreku.
Dorotej, Dobrilo Nenadić
Nema ničega tako uskogrudog i isključivog kao što je lepo uređeni vrt pravednika. Ničeg tako nepodnošljivo sebičnog. Sve tu ima svoj red, svaka biljčica svoje mesto, ni senka u senci senke ne prebiva tu bezrazložno i slučajno. Nema ni najmanje nedoumice šta valja ostaviti, a šta iščupati.
Jevanđelje ne dopire do njihovog uma, ono im se čini kao smutnja koja ih zbunjuje. Jer šta znači ono: ''Ako volite one koji vas vole, kakvu ćete platu imati? Ako jedino svoju braću pozdravljate, šta izvanredno činite?'' A naročito: ''Ljubite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima.''
Ne, to ne staje u vrt pravednika. Sunce Tvorčevo i njegove kiše su za njihov bosiljak, ali ne i za drač, a ako drač raste, isplevimo ga, braćo moja, isplevimo ga. Isplevimo sve pod nebom što ne godi našem nosu.
Uzalud je siromašni stolar iz Nazareta svojom upaljenom zubljom rasterivao tamu. Njegova svetlost nije dopirala do tamnih predela ljudske ogorčenosti. Jer, glupost je stesnila, suzila ovaj svet, posejala ga ogradama i bedemima, izdelila ga, izukrštala ga poprečnim i uzdužnim jarcima, te u njemu sapeti čovek tumara, udarajući u tami čas u jednu, čas u drugu prepreku.
Dorotej, Dobrilo Nenadić
Poslednja izmena: