Zelim te...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
I never wanted the stars
I never shot for the moon
I like them right where they are
All I wanted was you
So baby just turn away
Because I can't face the truth
All I'm trying to say
Is all I wanted was you...

 
25-1.jpg
 
Bila sam sigurna da mi se dopadas...shvatila sam to mnogo kasnije posle naseg prvog susreta...koliko sam te volela ne znam ni sama samo znam da je izmedju nas stalno tinjala ogromna strast,pozuda i zelja koja se nije mogla sakriti...a nismo je vise ni krili.Ja sam bila divlja tresnja...divlja i crvena...tako sam uvek i mirisala dok si svojim jezikom prelazio preko moga vrata.Zelela sam te...znala sam da te zelim...Nije bilo vise dileme.Toga jutra pred polazak na posao pogledala sam se u ogledalo i videla sam kako mi se smese moje okice...nevaljale oci...i znala sam da je to to.Osetila sam neobjasnjivi nemir u stomaku...hiljadu ludih leptirica...puls medju nogama...ludilo u glavi.Ma ko si ti pitala sam se da tako probudis sve u meni?Ko te je poslao?Odakle si se pojavio?Mrzela sam te u tim trenucima.A zelela...Zelela da me uzmes...da me ljubis,otkines onu veru u vernosti.Dosao si uzeo si me,kao sto me niko do tada nije,ljubio do beskraja....Ispijao...mirisao goreo u meni kao da vise nikada neces.Pitam se zasto sam to zelela svom silinom...bila sam pijana od tolike strasti a nista nisam popila.U glavi mi se vrtelo,kao sto mi se stalno vrtelo od uzimanja daha koje si mi krao.Sve je mirisalo na uzavrelu krv,lepljivo ludilo.Da ja sam te molila da ostanes...jos da me upijas kao sundjer...prijas mi uzmi me jos jednom,jer mozda sutra ne znam gde cu biti...i ne znam ko cu biti.A znala sam samo da me nikada neces zaboraviti zbog mirisa divlje tresnje.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Govorio si mi da neke stvari covek moze da dozivi tek kada ih na pravi nacin oseti,nikada u zivotu nisam nesto osecala jer sam uvek bila ona hladna santa leda koju je jako tesko istopiti.A onda desilo se nesto sto sam ti i sama rekla,ovo se ne moze ispricati,ovo se moze samo opisati i osetiti kao sto se oseca muzika.Vodjenje ljubavi sa tobom je bilo vise nego obicno vodjenje ljubavi.To je bio onaj ples koji sam plesala i odplesala pre mnogo godina.Onaj osecaj strasti kada ti sva krv vri kao vulkan,nikada nisam bila tako uzavrela,topla i podatna.Nikada toliko spremna da ti se predam,cela bez rezerve.Takvo je bilo nase vodjenje ljubavi.Tvoj ulazak u mene,moj ples s kukovima,moje noge obavijene cvrsto oko tebe...nasa tela mokra od zanosa.Ljubavi u mom plesu moras da budes mnogo dobar igrac...nema gresaka jer jedan pogresan korak i sva magija nestaje.To sam osetila...osetila sam po prvi put i kako mislis,osetila sam svaki tvoj pokret u meni.A moje oci su zatvorene jer sam ti se predavala kao i muzici.Emocije izmedju nas su u najsavrsenijem obliku.Jer su prepune mekoce i neznosti,a u isti mah i jake kao oblik zivota i smrti.
 
Topla letnja avgustovska noc,Noc puna strasti,zelje i ljubavi.Samo su nam zvezde svedoci pozude koje smo imali svo ovo vreme i greha koji se nazirao negde u vazduhu.Da li je greh to sto te volim,sto sam ti se predala,sto si me zeleo kao i ja tebe.
Flasa vina,dve case na stolu ja i ti i topli vetar koji je provejavao kroz sobu.Tvoji nezni poljupci po mome vratu,moje toplo uzavrelo telo...zeli te.
Zeli te vec dugo.Tvoje ruke na mom struku,na mojim grudima.Polako otkopcavas moju belu haljinu koja polako klizi s mene i pada na pod.Poljupci s ukusom sampanjca.
Vrti mi se u glavi,dok polako dolazim do daha.Tvoje ruke ponovo na mojim grudima,zelim da ti se predam,da ti se dam cela da te osetim u sebi.
Nezni poljupci po stomaku.Tiha muzika,ti i ja i avgustovska noc.
Mesec koji nas posmatra dok se uvijam oko tebe,uz ritam muzike koja svira.
Moje noge oko tvog struka,uzimas me strasno,pozudno kroz krik koji se prolama kroz tihu noc.
 
Jer Ti si taj koji zna
Kad “da” znači “ne”
Kad “možda” je reč za “želim te”,
Jer ti si taj koji zna
Kad hladan je jug
Kad sever je ko od vatre krug
Ne svetlu i pod senkama
Da voli ono što sam ja
Jer ti si taj koji zna
Kad “ne” znači “da” u mojim očima...
 
Krenem pravo...predjem lezeceg policajca...i posle par kilometara ima jedna šuma...i reka...iza jedne sljunkare...čini se sve to obično ali nije...
Tu ja zbrišem od svakodnevice...
Tamo ja imam zelenu fotelju koja mi služi samo za pecanje i maštanje...Obicno se uvalim u nju zazmurim i kao po obicaju ti pridješ sasvim blizu mene... Tako blizu da mi krenu zmarci od tvoje blizine i topline koju zracis...
Tako blizu da te čujem kako šapućeš i govoriš mi o nedostajanju...blago me nagazis a ja ti uz osmeh kazem...ne tu...ahilova peta...smeskam se...Ahil...ne ličiš na njega, nije on posedovao tvoj šarm... šapućeš...dok te privlačim bliže...Posmatraš me ćuteći...okice ti se sjaje dok pogledom pokušavaš da me obuhvatiš celog...
Moja celina te je mučila od početka... znam...zajebana je to stvar...teško je tražiti od nekoga celost...da li je moguće ikada imati nekoga u celini celosti jer to bi onda bilo posedovanje...
Šapućem dok ti rukama približavam glavu svojoj... da ti ne želiš da me poseduješ kao vrednu stvar... Ne podnosim zatvorene kutije...u stvari ne podnosim zatvoren prostor... ono što mi treba je vazduh...Ono što mi treba si ti...pored mene celog života...
Toliko puno te ima i tako brzo i jako napreduješ...da ponekad pomislim...razbolecu se od preterane potrebe da te imam bilo gde...bilo kada i bilo kako... samo da te imam...da ti se stvorim u rukama...da me čvrsto zagrliš bez ikakvog pokušaja da popustiš stisak.
Da osetim koliko sam ti potreban...
I sasvim slučajno...u toj mojoj zelenoj fotelji... naslonim glavu na svoje desno rame...i osetim ti ruke...Pokušavam da nateram maštu da pogodi tačnu putanju tvojih ruku po mome telu...svakim delićem mog tela kojim prodju...nastaje vrelina koja ne može da se kontroliše... negde stisak bude jači...negde slabiji...negde bolno nežan...negde ispitivački...a onda se ipak cela tvoja pažnja usmeri ka mojim usnama...
Ja žmurim...usne su mi suve...puno suve...jezikom ih vlazim...osećam groždje kako mi prevlačiš preko gornje...pa preko donje usne...pokušavam da uzmem jedan grozdić...ali ne daš...igraš se...ne dozvoljavaš mi...spuštaš mi grozdić sa koga curi slatki sok niz moju bradu pa sve do vrata...ulepiš me u slatki sok groždja i kao da hoćeš da me pretvoriš u dobro vino i obezbediš sebi po čašu dve dnevno do kraja života...
Završavaš igru...i šapućeš mi kako me želiš samo na jednom mestu...tamo gde nisam nikada bio...U tebi...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top