МАЧАК
Buduća legenda
- Poruka
- 25.542
http://www.scribd.com/doc/25303871/Strane-Obavestajne-Sluzbe-vs-Srbija
Srbija mora u NATO
02. jul 2008. Kurir
Buducnost Srbije u evroatlantskim integracijama, smatrala dvojica nekadašnjih
kljucnih lidera NATO
BEOGRAD – Kakva je buducnost Srbije, njenih suseda i cele regije, osnovna je tema o
kojoj su razgovarali Havijer Solana i Vesli Klark na njihovom susretu, koji se desio 15.
avgusta 2001. godine u Švajcarskoj. U prijatnoj atmosferi vile u Alpima, u prisustvu dve
dame, dvojica celnih ljudi severnoatlantske alijanse analiziraju propuste njihove politike
na Balkanu.
Klark: Ako hocemo trajno rešenje, Srbiju treba zdrobiti. Potpuno je rasparcati...
Solana: Slažem se, treba je pre svega ekonomski uništiti, to je najlakše izvesti. Ali veruj
mi, Srbe najviše boli to što im je Kosovo oteto. Posledice toga po njih bice dalekosežne,
ali Beograd mora da shvati jednu poruku. Niko ne može da se odupre našoj volji. Ako je
naš cilj širenje na istok i ovladavanje energetskim resursima, jedna Srbija ne može biti
prepreka na našem putu. Bitan je i primer koji šaljemo drugim zemljama.
Klark: Samo da nije bilo onakvog raspoloženja u Vašingtonu, protiv slanja kopnenih
snaga... Sve bi bilo mnogo brže.
Solana: Vesli, nemoj da si na kraj srca. Ni ovo nije loše. Pogledaj koliko je prošlo od
bombardovanja, a mi u potpunosti kontrolišemo celo Kosovo na najdirektniji moguci
nacin i uticemo na politicke prilike u Srbiji i celom regionu. Pod novom vladom Srbija ce
sigurno postati deo evroatlantskih integracija, mada ne treba zanemariti ni uticaj
opozicionih politickih snaga. Ali verujem da cemo ostvariti cilj. Znaš kako, iz iskustva
koje imam sa srpskim politicarima tvrdim da je novac za njih najjaci argument.
Klark: Ha, ha, ha... Znam. Ali sa vojnicke strane gledano, nismo umarširali u Beograd,
mada smo ih primorali da potpišu kapitulaciju u Kumanovu. Vojnicki nismo dobili
satisfakciju kakvu zaslužujemo kao pobednici.
Solana: Nismo ušli na velika vrata, ha? Nema veze, ušli smo na mala, ali ce efekat na
kraju biti isti. Možda je tako i bolje, a svakako je jeftinije. Sve ono što smo im ponudili u
Rambujeu i sve ono što smo mi tražili na kraju ce se i ostvariti. Evo, vec imamo bazu na
njihovoj teritoriji. To smo tražili u Rambujeu. Tražili smo slobodan prolaz naših trupa. I
to cemo dobiti, veruj mi, to je samo pitanje vremena. Oni ce zauzvrat dobiti ono što im
pripada.
Klark: Da. Postace clanovi Evropske unije i NATO.
Solana: Tako je. Ali mnogo je bitnije, šta ce se desiti iza zavese. U buducnosti mi cemo u
potpunosti kontrolisati politicke stranke i politicare u Srbiji. Više nece biti nikakvih
iskakanja. Vlade se mogu menjati, ali ce kurs ostati isti.
Klark: Da li si u potpunosti siguran u to?
Solana: Pa, recimo da sam skoro uveren, još uvek nije sve završeno, ali ce u narednih
nekoliko godina proces biti dovršen. Naravno, još uvek u Srbiji postoje politicari koji
nisu u potpunosti izgubili svest o nacionalnom interesu. Oni ce biti problem...
Klark: Misliš na Koštunicu...
Solana: Da, na njega. On je prilicno principijelan i težak za saradnju, ali cemo te
probleme rešiti na ovaj ili onaj nacin. Ne treba potceniti Ðindica, koji je sada poslušan,
on je ipak surovi pragmatik.
Srbija mora u NATO
02. jul 2008. Kurir
Buducnost Srbije u evroatlantskim integracijama, smatrala dvojica nekadašnjih
kljucnih lidera NATO
BEOGRAD – Kakva je buducnost Srbije, njenih suseda i cele regije, osnovna je tema o
kojoj su razgovarali Havijer Solana i Vesli Klark na njihovom susretu, koji se desio 15.
avgusta 2001. godine u Švajcarskoj. U prijatnoj atmosferi vile u Alpima, u prisustvu dve
dame, dvojica celnih ljudi severnoatlantske alijanse analiziraju propuste njihove politike
na Balkanu.
Klark: Ako hocemo trajno rešenje, Srbiju treba zdrobiti. Potpuno je rasparcati...
Solana: Slažem se, treba je pre svega ekonomski uništiti, to je najlakše izvesti. Ali veruj
mi, Srbe najviše boli to što im je Kosovo oteto. Posledice toga po njih bice dalekosežne,
ali Beograd mora da shvati jednu poruku. Niko ne može da se odupre našoj volji. Ako je
naš cilj širenje na istok i ovladavanje energetskim resursima, jedna Srbija ne može biti
prepreka na našem putu. Bitan je i primer koji šaljemo drugim zemljama.
Klark: Samo da nije bilo onakvog raspoloženja u Vašingtonu, protiv slanja kopnenih
snaga... Sve bi bilo mnogo brže.
Solana: Vesli, nemoj da si na kraj srca. Ni ovo nije loše. Pogledaj koliko je prošlo od
bombardovanja, a mi u potpunosti kontrolišemo celo Kosovo na najdirektniji moguci
nacin i uticemo na politicke prilike u Srbiji i celom regionu. Pod novom vladom Srbija ce
sigurno postati deo evroatlantskih integracija, mada ne treba zanemariti ni uticaj
opozicionih politickih snaga. Ali verujem da cemo ostvariti cilj. Znaš kako, iz iskustva
koje imam sa srpskim politicarima tvrdim da je novac za njih najjaci argument.
Klark: Ha, ha, ha... Znam. Ali sa vojnicke strane gledano, nismo umarširali u Beograd,
mada smo ih primorali da potpišu kapitulaciju u Kumanovu. Vojnicki nismo dobili
satisfakciju kakvu zaslužujemo kao pobednici.
Solana: Nismo ušli na velika vrata, ha? Nema veze, ušli smo na mala, ali ce efekat na
kraju biti isti. Možda je tako i bolje, a svakako je jeftinije. Sve ono što smo im ponudili u
Rambujeu i sve ono što smo mi tražili na kraju ce se i ostvariti. Evo, vec imamo bazu na
njihovoj teritoriji. To smo tražili u Rambujeu. Tražili smo slobodan prolaz naših trupa. I
to cemo dobiti, veruj mi, to je samo pitanje vremena. Oni ce zauzvrat dobiti ono što im
pripada.
Klark: Da. Postace clanovi Evropske unije i NATO.
Solana: Tako je. Ali mnogo je bitnije, šta ce se desiti iza zavese. U buducnosti mi cemo u
potpunosti kontrolisati politicke stranke i politicare u Srbiji. Više nece biti nikakvih
iskakanja. Vlade se mogu menjati, ali ce kurs ostati isti.
Klark: Da li si u potpunosti siguran u to?
Solana: Pa, recimo da sam skoro uveren, još uvek nije sve završeno, ali ce u narednih
nekoliko godina proces biti dovršen. Naravno, još uvek u Srbiji postoje politicari koji
nisu u potpunosti izgubili svest o nacionalnom interesu. Oni ce biti problem...
Klark: Misliš na Koštunicu...
Solana: Da, na njega. On je prilicno principijelan i težak za saradnju, ali cemo te
probleme rešiti na ovaj ili onaj nacin. Ne treba potceniti Ðindica, koji je sada poslušan,
on je ipak surovi pragmatik.