drbob
Iskusan
- Poruka
- 6.294
Arhimandrit JUSTIN Popović
ŽITIJA SVETIH
30. NOVEMBAR
PODVIZI I STRADANjA SVETOG APOSTOLA
ANDREJA PRVOZVANOG
SVETI Andrej Prvozvani, apostol Hristov, sin jednog Jevrejina po imenu Jone, a brat svetog vrhovnog apostola Petra, bejase iz grada Vitsaide.[1] Preziruci tastinu ovoga sveta, i pretpostavljajuci devstvo braku, Andrej se ne hte zeniti, nego cuvsi da sveti Jovan Preteca propoveda na Jordanu pokajanje, ostavi sve, ode k njemu, i postade njegov ucenik. Zatim kada sveti Preteca, ukazujuci na Isusa Hrista, rece: "Gle, jagnje Bozije!" (Jn. 1, 36) sveti Andrej zajedno sa drugim Pretecinim ucenikom, koga smatraju za svetog evangelista Jovana, ostavi Krstitelja i sledova Hristu. On nadje brata svog Simona (Petra), i rece mu: "Mi nadjosmo Mesiju - Hrista", i dovede ga k Isusu (Jn. 1, 41-42). Posle toga kada on s Petrom lovljase ribu pokraj mora Galilejskog, i Isus ih pozva govoreci: "Hajdete za mnom, i ucinicu vas lovcima ljudi", tada Andrej na poziv Gospodnji odmah ostavi mreze i sa svojim bratom Petrom ode za Hristom (Mt. 4, 18-20). Andrej bi nazvan Prvozvani, zato sto je pre svih Apostola postao sledbenik i ucenik Isusa Hrista. A kada posle Gospodnjeg stradanja, vaskrsenja i vaznesenja sveti Andrej primi, kao i ostali Apostoli, Duha Svetoga sisavseg na njega u vidu ognjenog jezika, i kada se kockom odredjivahu zemlje, njemu padose zemlje: Vitinija[2] i Propontida[3] sa Halkidonom[4] i Vizantijom,[5] Trakija[6] i Makedonija, koje se prostiru do samog Crnog Mora i Dunava, a takodje i Tesalija,[7] Elada,[8] Ahaja,[9] Amintin,[10] Trapezunt,[11] Iraklija[12] i Amastrida.[13]
Ove pokrajine i gradove sveti Andrej proputova propovedajuci Hrista, i u svakom gradu pretrpe mnoge nevolje i stradanja; ukrepljavan svemocnom pomocu Hristovom, on s nasladom trpljase sve muke za Hrista. No narocito u gradu, zvanom Sinop[14] on dozive silne muke: tamo ga na zemlju bacahu, za ruke i noge vucijahu, motkama ga bijahu, kamenje na njega bacahu, prste i zube mu cupahu; no on, blagodacu Spasa i Ucitelja svog bi odmah isceljen od rana, i pokaza se opet citav i zdrav.
Otisavsi odatle, on prohodjase druge krajine: Neokesariju,[15] Samosat,[16] Alanu,[17] postojbinu Abaska,[18] zavicaj Ziga,[19] pokrajinu Bosforina.[20] Zatim on otputova u Trakijski grad Vizantiju,[21] gde on prvi propoveda Hrista i, naucivsi mnoge, postavi prezvitere Crkve: za episkopa Vizantije on rukopolozi Stahija, koga sveti apostol Pavle opominje u poslanici Rimljanima (Rm. 16, 9). Sam pak on, noseci u blagovescenju Hristovom apostolske podvige i stradanja, obilazase Pont,[22] Crnomorsko primorje, Skitiju[23] i Hersonite.[24] Po promislu Bozjem on dodje i do reke Dnjepra,[25] u Ruskoj zemlji,[26] i zaustavivsi se kod Kijevskih gora[27] on prenoci. A izjutra ustavsi od sna on rece svojim ucenicima: Vidite li ove gore? Verujte mi, na njima ce zasijati velika blagodat Bozija, i bice ovde veliki grad, i Gospod ce mnoge crkve podignuti tu, i svetim krstenjem prosvetiti svu zemlju Rusku".
Uzisavsi na gore, sveti apostol ih blagoslovi i pobode krst, predskazujuci da ce narod koji zivi tu primiti veru od njegovog apostolskog prestola, osnovanog u Vizantiji.[28] Prosavsi i gornje gradove ruske, gde se sada nalazi veliki Novgorod,[29] a posetivsi jos i Rim,[30] on se vrati u grcku krajinu Epir, i ponovo dodje u Trakiju, utvrdjujuci hriscane i postavljajuci im episkope i ucitelje.
Prolazeci mnoge zemlje, sveti apostol Andrej stize na Peloponez,[31] i usavsi u Ahajski grad, zvani Patre,[32] on se zaustavi kod nekog cestitog coveka, po imenu Sosija. On tesko bolesnog Sosija podize sa bolesnickog odra i ozdravi ga, i posle toga obrati ka Hristu sav taj grad Patre. U to vreme poverova u Hrista i zena carskog namesnika, antipata Egeata po imenu Maksimila, oslobodivsi se teskih okova bolesti i dobivsi brzo isceljenje. I mudri Stratoklije, brat antipatov, i mnogi drugi raznovrsni bolesnici ozdravise polaganjem ruku na njih od strane svetog apostola.
Zbog toga antipata Egeata obuze strahovit bes i on, uhvativsi svetog apostola, raspe ga na krstu, o cemu prezviteri i djakoni zemlje Ahaje napisase ovako:
"Mi, svi prezviteri i djakoni Crkava Ahaje, pisemo o stradanju svetog apostola Andreja, koje svojim ocima videsmo, svima Crkvama sto su na istoku i zapadu, na severu i jugu.
ŽITIJA SVETIH
30. NOVEMBAR
PODVIZI I STRADANjA SVETOG APOSTOLA
ANDREJA PRVOZVANOG
SVETI Andrej Prvozvani, apostol Hristov, sin jednog Jevrejina po imenu Jone, a brat svetog vrhovnog apostola Petra, bejase iz grada Vitsaide.[1] Preziruci tastinu ovoga sveta, i pretpostavljajuci devstvo braku, Andrej se ne hte zeniti, nego cuvsi da sveti Jovan Preteca propoveda na Jordanu pokajanje, ostavi sve, ode k njemu, i postade njegov ucenik. Zatim kada sveti Preteca, ukazujuci na Isusa Hrista, rece: "Gle, jagnje Bozije!" (Jn. 1, 36) sveti Andrej zajedno sa drugim Pretecinim ucenikom, koga smatraju za svetog evangelista Jovana, ostavi Krstitelja i sledova Hristu. On nadje brata svog Simona (Petra), i rece mu: "Mi nadjosmo Mesiju - Hrista", i dovede ga k Isusu (Jn. 1, 41-42). Posle toga kada on s Petrom lovljase ribu pokraj mora Galilejskog, i Isus ih pozva govoreci: "Hajdete za mnom, i ucinicu vas lovcima ljudi", tada Andrej na poziv Gospodnji odmah ostavi mreze i sa svojim bratom Petrom ode za Hristom (Mt. 4, 18-20). Andrej bi nazvan Prvozvani, zato sto je pre svih Apostola postao sledbenik i ucenik Isusa Hrista. A kada posle Gospodnjeg stradanja, vaskrsenja i vaznesenja sveti Andrej primi, kao i ostali Apostoli, Duha Svetoga sisavseg na njega u vidu ognjenog jezika, i kada se kockom odredjivahu zemlje, njemu padose zemlje: Vitinija[2] i Propontida[3] sa Halkidonom[4] i Vizantijom,[5] Trakija[6] i Makedonija, koje se prostiru do samog Crnog Mora i Dunava, a takodje i Tesalija,[7] Elada,[8] Ahaja,[9] Amintin,[10] Trapezunt,[11] Iraklija[12] i Amastrida.[13]
Ove pokrajine i gradove sveti Andrej proputova propovedajuci Hrista, i u svakom gradu pretrpe mnoge nevolje i stradanja; ukrepljavan svemocnom pomocu Hristovom, on s nasladom trpljase sve muke za Hrista. No narocito u gradu, zvanom Sinop[14] on dozive silne muke: tamo ga na zemlju bacahu, za ruke i noge vucijahu, motkama ga bijahu, kamenje na njega bacahu, prste i zube mu cupahu; no on, blagodacu Spasa i Ucitelja svog bi odmah isceljen od rana, i pokaza se opet citav i zdrav.
Otisavsi odatle, on prohodjase druge krajine: Neokesariju,[15] Samosat,[16] Alanu,[17] postojbinu Abaska,[18] zavicaj Ziga,[19] pokrajinu Bosforina.[20] Zatim on otputova u Trakijski grad Vizantiju,[21] gde on prvi propoveda Hrista i, naucivsi mnoge, postavi prezvitere Crkve: za episkopa Vizantije on rukopolozi Stahija, koga sveti apostol Pavle opominje u poslanici Rimljanima (Rm. 16, 9). Sam pak on, noseci u blagovescenju Hristovom apostolske podvige i stradanja, obilazase Pont,[22] Crnomorsko primorje, Skitiju[23] i Hersonite.[24] Po promislu Bozjem on dodje i do reke Dnjepra,[25] u Ruskoj zemlji,[26] i zaustavivsi se kod Kijevskih gora[27] on prenoci. A izjutra ustavsi od sna on rece svojim ucenicima: Vidite li ove gore? Verujte mi, na njima ce zasijati velika blagodat Bozija, i bice ovde veliki grad, i Gospod ce mnoge crkve podignuti tu, i svetim krstenjem prosvetiti svu zemlju Rusku".
Uzisavsi na gore, sveti apostol ih blagoslovi i pobode krst, predskazujuci da ce narod koji zivi tu primiti veru od njegovog apostolskog prestola, osnovanog u Vizantiji.[28] Prosavsi i gornje gradove ruske, gde se sada nalazi veliki Novgorod,[29] a posetivsi jos i Rim,[30] on se vrati u grcku krajinu Epir, i ponovo dodje u Trakiju, utvrdjujuci hriscane i postavljajuci im episkope i ucitelje.
Prolazeci mnoge zemlje, sveti apostol Andrej stize na Peloponez,[31] i usavsi u Ahajski grad, zvani Patre,[32] on se zaustavi kod nekog cestitog coveka, po imenu Sosija. On tesko bolesnog Sosija podize sa bolesnickog odra i ozdravi ga, i posle toga obrati ka Hristu sav taj grad Patre. U to vreme poverova u Hrista i zena carskog namesnika, antipata Egeata po imenu Maksimila, oslobodivsi se teskih okova bolesti i dobivsi brzo isceljenje. I mudri Stratoklije, brat antipatov, i mnogi drugi raznovrsni bolesnici ozdravise polaganjem ruku na njih od strane svetog apostola.
Zbog toga antipata Egeata obuze strahovit bes i on, uhvativsi svetog apostola, raspe ga na krstu, o cemu prezviteri i djakoni zemlje Ahaje napisase ovako:
"Mi, svi prezviteri i djakoni Crkava Ahaje, pisemo o stradanju svetog apostola Andreja, koje svojim ocima videsmo, svima Crkvama sto su na istoku i zapadu, na severu i jugu.