Neshvaćenost

tgdanijela

Poznat
Poruka
7.092
Jel vam se ikad dogodilo da neko odobrava vaš postupak riječima, a onda kad dođe do međuljudskog konflikta gdje treba dokazati da ga stvarno odobrava (a vi ste vjerovali da vam osoba govori istinu)..ispadne neverbalno sasvim drugačije...zašto je osoba bila prividno uz vas?...zašto se onda osjetimo neshvaćenima?...a ni mi ne shvatamo baš ni tu osobu?..da li ovo spada pod temu o riječima, teme o neverbalnom ?...Kako svi zapravo imamo različite stavove o životu...ako nekoga ne shvatamo zašto ga moramo osuđivati?
Tema je otvorena za sve stavke o neshvaćenosti :)
 
...Zar niko nikad nije bio neshvaćen...na poslu...kod kuće...u društvu...?
...kako ste se tad osjećali i šta ste uradili da pojasnite svoje stavove, kao i da dobijete jasniju sliku o osobi koju ne shvaćate?...
..i u kojem trenutku je neshvaćenost postala ''otvoreni prozor'' i zatvorena vrata su ostala iza vas...?
 
Dogodilo mi se, nekoliko puta. Ali ne bih to definisala kao neshvaćenost; “neshvaćenom” sam se mahom osećala u pubertetu - onda kada mi se povremeno činilo da me niko ne razume, da sam rođena u pogrešno vreme i na pogrešnom mestu itd.itd. Moguće je da me i dan-danas neki ne shvataju, ali se JA zbog toga ne osećam neshvaćenom (ako je neshvaćenost = osećaj otuđenosti, izneverenosti ili odbačenosti) ... Reč je samo o pogrešnoj percepciji – ili sam pogrešila izbor oslonca, ili je navodni oslonac pogrešio u proceni moje ličnosti, pa su samim tim sva velika iščekivanja bila iluzija. Nema osude. Međutim, ako nema kompatibilnosti – čak i u različitosti (što zvuči paradoksalno, ali je moguće), i ako se ne razumemo čak ni na nivou crtanja šta je ko hteo da kaže, onda ode mas' u propast.
Nekako sam to o čemu govoriš uvek bila sklona da tumačim pre kao nehat (osoba se predomislila, pa više ne odobrava moje mišljenje/postupak), nego kao predumišljaj. A možda je ipak bila laž, izdaja, slabost, kukavičluk ... ne znam. U svakom slučaju, šta god da je bilo, eskaliralo je u vidu okretanja leđa. I onda, kada jedanput jedno drugom okrenete leđa, ne raščistivši uzroke nerazumevanja (zato što je, uz svu toleranciju, nemoguće da se zaista razumete), možeš samo da kažeš: putuj, igumane.
 
Dogodilo mi se, nekoliko puta. Ali ne bih to definisala kao neshvaćenost; “neshvaćenom” sam se mahom osećala u pubertetu - onda kada mi se povremeno činilo da me niko ne razume, da sam rođena u pogrešno vreme i na pogrešnom mestu itd.itd. Moguće je da me i dan-danas neki ne shvataju, ali se JA zbog toga ne osećam neshvaćenom (ako je neshvaćenost = osećaj otuđenosti, izneverenosti ili odbačenosti) ... Reč je samo o pogrešnoj percepciji – ili sam pogrešila izbor oslonca, ili je navodni oslonac pogrešio u proceni moje ličnosti, pa su samim tim sva velika iščekivanja bila iluzija. Nema osude. Međutim, ako nema kompatibilnosti – čak i u različitosti (što zvuči paradoksalno, ali je moguće), i ako se ne razumemo čak ni na nivou crtanja šta je ko hteo da kaže, onda ode mas' u propast.
Nekako sam to o čemu govoriš uvek bila sklona da tumačim pre kao nehat (osoba se predomislila, pa više ne odobrava moje mišljenje/postupak), nego kao predumišljaj. A možda je ipak bila laž, izdaja, slabost, kukavičluk ... ne znam. U svakom slučaju, šta god da je bilo, eskaliralo je u vidu okretanja leđa. I onda, kada jedanput jedno drugom okrenete leđa, ne raščistivši uzroke nerazumevanja (zato što je, uz svu toleranciju, nemoguće da se zaista razumete), možeš samo da kažeš: putuj, igumane.

:lol: ..slažem se sa ovim posljednjim....doduše i sa ostalim....jedino je problem kad pitaš tu osobu da ti objasni o čemu se radi i ona te opet verbalno podržava...koliko puta trebamo pružiti šansu nekome u razumjevanju njegovih postupaka?
 
:lol: ..slažem se sa ovim posljednjim....doduše i sa ostalim....jedino je problem kad pitaš tu osobu da ti objasni o čemu se radi i ona te opet verbalno podržava...koliko puta trebamo pružiti šansu nekome u razumjevanju njegovih postupaka?

Jednom k'o nijednom.

Hmm ... Dvaput? Triput? :lol: Zavisi od toga koliko nam je stalo do objašnjavanja i tumačenja (ne)razumljivog, tj. koliko nam je stalo do te osobe.
I ako je opet NIŠTA, nastupa smrt prijateljstva (kojeg možda i nije bilo).
 
...neshvacenost je malodusnost neshvacenih .Tesko je drzati teret neshvacenosti ali taj put je uvijek otvoren ako treba biti otvoren ....

Tačno je da nas neshvaćenost ne treba zaustaviti na duže vrijeme...kad osjetimo da nešto ne razumijemo i da nas ne razumiju trebamo težiti razjašnjenju konfliktne situacije...ali trebamo neshvaćenost osjetiti ( otuđenost, izneverenost, odbačenost kako je Borac za prava životinja okarakterisao to stanje), ne prepustiti se tom stanju..i odabrati borbu tj. spremnost suočavanja sa nepoznanicom..zatim u većini slučajeva slijedi olakšanje...nakon razjašnjenja neshvaćenog.
 
Jeste. Necu navesti tacan primjer, ali cu napraviti poredjenje. Bilo je kao kada bi ti neko obecao da moze bez droge, a onda se ispostavilo da ne moze, i posto si opomenuo tu osobu da je rekla da moze bez toga, ona ti odvrati sa "izvini sto sam obecala da mogu".
 
Jeste. Necu navesti tacan primjer, ali cu napraviti poredjenje. Bilo je kao kada bi ti neko obecao da moze bez droge, a onda se ispostavilo da ne moze, i posto si opomenuo tu osobu da je rekla da moze bez toga, ona ti odvrati sa "izvini sto sam obecala da mogu".

..E pa baš zato danas i postoje ustanove za odvikavanje od raznoraznih oblika ovisnosti...
..mi ne shvaćamo takve ljude, nauka može tačno objasniti njihove narušene neurotransmiterske odnose i pokušava ih razumjeti na taj način...
...drugi ih razumiju iz iskustva....
...i kad razumiju...suočavanje bi bilo liječenje...niko ne kaže da je lako, ali je jedino rješenje....
 
"Kada bih samo pokušao da pročitam sve ono što je protiv mene napisano - da ni ne pomišljam na odgovor - morao bih istog časa da svoju kancelariju zatvorim za sve ostale poslove. Postupam onako kako najbolje znam i umem, i tako ću nastaviti do kraja. Ukoliko zbir svih mojih dela bude dobar, tada nije važno šta su protiv mene govorili i pisali. Ukoliko, pak, taj zbir bude loš, ni deset anđela koji će se zaklinjati da sam bio u pravu, neće mi pomoći."

Mislim da je ovo napisao Linkoln.

A što se tiče toga da neko rečima pokaže jedno a delima drugo... to nije ništa čudno, ali treba imati na umu da su dela mnogo bolje merilo toga kakav je neko nego reči... ;)
 
..Hm da li vam je ikad palo na pamet kako je komunikacija jednostavan, ali složen proces čiji je sastavni dio svakako neshvaćenost, nerazumjevanje..nije lako nešto prenjeti, a bogami ni primiti informaciju na pravi način kako je pošiljalac predvidio, želio da je mi primimo....
..Komunikacija je proces razmjene informacija među pojedincima kroz uobičajen sistem simbola, znakova ili ponašanja. Komleksan je to proces i podrazumjeva verbalna i ne-verbalna ponašanja...
Komunikacija je odlučujuća vještina stvaranja i održavanja veza i odnosa među pojedincima.

Proces komunikacije:

1.Pošiljalac (onaj koji želi da prenese poruku drugome)----------2.Poruka (može biti pisana, izrečena, govor tjela,znači različito prenesena) --------------3.Primalac (sluša, posmatra, obraća) ---------4.Odgovor (koji primalac šalje pošiljaocu).........1.Pošiljalac

Znači taj krug bi išao otprilike ovako Slušaj moram ti ispričati šta mi se dogodilo..i sad Pošiljalac priča..Primalac sad prima i razmišlja o poruci....počne tješiti Pošiljaoca,a ovaj zapravo smatra da mu je trebalo čestitati (mada svaki uspjeh ima svoju cijenu ili primaoc ima drugačije iskustvo i shvatanje..i ko je sad neshvaćen?...i jedan i drugi..i najčešće je i tako......pa da li trebamo uvijek imati na umu da nas nisu shvatili kako smo željeli, kako se osjećamo..možda je to i dobro?..možda je to i neizbježno jer apsolutna istina nepostoji?!.....jer ni pošiljalac ni primaoc nisu zapravo u pravu..šta se to dogodilo....vrijeme će pokazati kažu mudri..hoće li?....

Evo nekih barijera u komunikaciji:
1. jezik
2. pol
3. vrednosti percepcije
4. lična osobna širina
5. uloge i međusobni odnosi
6. okolina
7. podudarnost verbalna i neverbalna

Faktori koji utiču na verbalnu komunikaciju:
a) tempo i brzina
b) jednostavnost
c) jasnoća i sažetost
d) vrijeme i važnost
e) prilagodljivost
f) vjerodostojnost
g) humor

Faktori koji utiču na neverbalnu komunikaciju:
- lična pojava
- stav i držanje
- izraz lica
- gestovi
 
Jel vam se ikad dogodilo da neko odobrava vaš postupak riječima, a onda kad dođe do međuljudskog konflikta gdje treba dokazati da ga stvarno odobrava (a vi ste vjerovali da vam osoba govori istinu)..ispadne neverbalno sasvim drugačije...zašto je osoba bila prividno uz vas?...zašto se onda osjetimo neshvaćenima?...a ni mi ne shvatamo baš ni tu osobu?..da li ovo spada pod temu o riječima, teme o neverbalnom ?...Kako svi zapravo imamo različite stavove o životu...ako nekoga ne shvatamo zašto ga moramo osuđivati?
Tema je otvorena za sve stavke o neshvaćenosti :)

ako sam dobro shvatila tvoj tekst,tu se vise radi o dvolicnostima, a taj osecaj koji ti nazivas neshvacenost, je pre osecaj gorcine zbog dvolicnosti onog drugog, pomesan sa sujetom i besom prema samoj sebi , jer ti sama nisi ocekivala takav obrt ...sve takve situacije su u stvari lekcije koje imamo celog zivota..a iz tih lekcija ucimo za buducnost..
 
ako sam dobro shvatila tvoj tekst,tu se vise radi o dvolicnostima, a taj osecaj koji ti nazivas neshvacenost, je pre osecaj gorcine zbog dvolicnosti onog drugog, pomesan sa sujetom i besom prema samoj sebi , jer ti sama nisi ocekivala takav obrt ...sve takve situacije su u stvari lekcije koje imamo celog zivota..a iz tih lekcija ucimo za buducnost..

Ne mora biti namjerna dvoličnost u pitanju..u životu postoje teške situacije kad ti neko želi najbolje a ponekad ni on sam ne zna šta je najbolje.Ja sam taj slučaj shvatila kao neshvatanje čitave situacije s obe strane i zatečenost ''neočekivanom'' reakcijom.
 
Osecaj neshvacenenosti kod nekih ljudi izjednacavam sa zeljom za paznjom.
Pate na glas kako bi zadobili paznju okoline. Mazohisti koji cesto sabotiraju sami sebe, nesvesno a ponekad i svesno uzivaju u patnji kako bi ih drugi sazaljavali.
Mada ne vidim poentu toga.

Ali mislim da je u konkretnom slucaju u temi o necem drugom rec. Tj. osoba jedno prica drugacije postupa.
Ako si zadovoljna svojim izborom, ne znam sto te brine sto to ne odobravaju drugi, mada sve zavisi ko je u pitanju i o cemu se radi.
Mene ne zanima sta misli vecina ljudi, ne mora bas svako da me razume, ali bitno mi je da me podrzavaju ili bar razumeju osobe do kojih mi je stalo.
 
u ovom svetu niko nikog ne razume.... samo je privid na delu jer je laz najcesca manifestacija kada ti neko kaze da te razume.... ljudi ne razumeju sami sebe poneki put zasto nesto rade a tek sto ce da razumeju druge do moga... jedan pametan coek reko bi na razumevanje bliznjih i ostalih... what a steamin' pile of horse shit....
 
Evo nekih barijera u komunikaciji:
1. jezik
2. pol
3. vrednosti percepcije
4. lična osobna širina
5. uloge i međusobni odnosi
6. okolina
7. podudarnost verbalna i neverbalna

Da ali je napisala neko me odobrava a iza ledja me ne odobrava. To nije neshvacenost to je dvolicnost osobe koja ju je odobravala kada je sa njom. A neshvacenost je kada bez obzira gdje smo ljudi ne mogu shvatiti nasu poruku zbog toga sto je napredna ili s druge strane nenapredna ili glupa. A ovo gore je cisti prikaz dvolicnosti osobe koja te odobrava a kada je iza ledja onda ne.
 
Da ali je napisala neko me odobrava a iza ledja me ne odobrava. To nije neshvacenost to je dvolicnost osobe koja ju je odobravala kada je sa njom. A neshvacenost je kada bez obzira gdje smo ljudi ne mogu shvatiti nasu poruku zbog toga sto je napredna ili s druge strane nenapredna ili glupa. A ovo gore je cisti prikaz dvolicnosti osobe koja te odobrava a kada je iza ledja onda ne.

Jesi li ikad pomislio da bi ta osoba mogla biti tvoja sestra, majka, brat ili otac?..ili baka ili deda, ujak, tetka...blizak krvni rod....šta sad misliš? z:)
 
Jesi li ikad pomislio da bi ta osoba mogla biti tvoja sestra, majka, brat ili otac?..ili baka ili deda, ujak, tetka...blizak krvni rod....šta sad misliš? z:)

To mi se desavalo milion puta, a najvise sa ocem. Ali opet kazem to nije neshvacenost jer osoba ako prica jedno u tvom drustvu, a drugo poslije to je cista dvolicnost.Ja tebe u potpunosti razumijem ali samo to se ne zove nesvacenost. A i ako je nesvacenost zasto mijenja misljenje kada je s tobom a poslije druga izjava? To znaci da shvata ali je dvolican.

Primjer roditelja:kupicu ti ovo i ono, dodje dan kada treba kupiti kao "ma joj nisam ja to rekao" ili ne kaze nista. ovo sam naveo kao bezze primjer

Ali da znas kontam o cemu pricas.
 
Jel vam se ikad dogodilo da neko odobrava vaš postupak riječima, a onda kad dođe do međuljudskog konflikta gdje treba dokazati da ga stvarno odobrava (a vi ste vjerovali da vam osoba govori istinu)..ispadne neverbalno sasvim drugačije...zašto je osoba bila prividno uz vas?...zašto se onda osjetimo neshvaćenima?...a ni mi ne shvatamo baš ni tu osobu?..da li ovo spada pod temu o riječima, teme o neverbalnom ?...Kako svi zapravo imamo različite stavove o životu...ako nekoga ne shvatamo zašto ga moramo osuđivati?
Tema je otvorena za sve stavke o neshvaćenosti :)

Eto, moram citirati sebe...
1.osoba se OSJETILA NESHVAĆENOM.
2.MOJ STAV je da prva osoba postupa tako kako postupa jer ne shvaća situaciju.
3.OSUĐIVANJE POTIČE OD NESHVAĆENOSTI (nerazumjevanje prethodi neshvatanju)
 
Eto, moram citirati sebe...
1.osoba se OSJETILA NESHVAĆENOM.
2.MOJ STAV je da prva osoba postupa tako kako postupa jer ne shvaća situaciju.
3.OSUĐIVANJE POTIČE OD NESHVAĆENOSTI (nerazumjevanje prethodi neshvatanju)

U sustini stvari je istina da sve potice od nerazumjevanja. Ali ovdje se govori o uobicajenom odnosu 2 osobe kada ova ispali svoju izjavu. Ali da se opet vratim na sustinu. Ljudi ne gledaju u korjen stvari vec gledaju sta im se servira, tj. ne prodiru u samu srz problema vec problem rjesavaju povrsno.z;)
 
U sustini stvari je istina da sve potice od nerazumjevanja. Ali ovdje se govori o uobicajenom odnosu 2 osobe kada ova ispali svoju izjavu. Ali da se opet vratim na sustinu. Ljudi ne gledaju u korjen stvari vec gledaju sta im se servira, tj. ne prodiru u samu srz problema vec problem rjesavaju povrsno.z;)

Pa zavisi od motivisanosti da se neko shvati, od vrste problema, prioriteta koji dajemo određenim problemima..kad stvarno želimo da rješimo neki problem dajemo sve od sebe..koristimo svoje maksimalne mogućnosti..radimo najbolje što umijemo..ali ponekad ni to nije dovoljno z;) ..Razno-razne barijere u komunikaciji, shvaćanju otežavaju nam ponekad i sam problem. Ono što je važno po meni je motivisanost, otvorenost prema nekom problemu i prije svega ne odbacivati i osuđivati prije nego shvatimo. Shvatanje?...z:hm: ..a ne može nas svako ni shvatiti, niti mi možemo sve shvatiti...Pa šta onda da se radi?..dovoljno je da nam neko želi dobro ili mi nekome ili da mu bar ne želimo naškoditi...ok...tako i tako stoje stvari, ne razumijem, neću da se miješam....u nekim situacijama je to najbolje riješenje...
 

Back
Top