endonuclease
Ističe se
- Poruka
- 2.010
Neke slike koje lepo ilustruju određene aspekte kompleksnosti modernih neuronauka, i njenog razvoja kroz istoriju. Izabrano iz foto-albuma koji se može naći na:
http://www.technologyreview.com/biomedicine/23758/
Autor ovog albuma (tj. čovek koji je okupio i opisao sve slike) je Moheb Konstandi, takođe autor jednog od najboljih blogova na temu neuronauke koji se mogu naći na internetu:
http://scienceblogs.com/neurophilosophy/
1. Santiago Ramon y Cajal - Purkinjeovi neuroni
Nijedna priča o slikama ili crtežima mozga ne bi bila kompletna ako ne pomene Santjaga Ramona i Kahala (Santiago Ramon y Cajal), koji je krajem devetanestog i početkom dvadesetog veka iskoristio tada novu tehniku Goldži farbanja eda bi razlučio pojedine neurone. Na osnovu onoga što je video (i u neverovatne detalje nacrtao), Kahal je uspostavio nekoliko osnovnih ideja koje su zasnovale modernu neuronauku (uključujući tu i tzv. "neuronsku doktrinu", po kojoj se nervni sistem sastoji od odvojenih ćelija).
Na slici su Purkinje ćelije malog mozga. Ove ćelije se nalaze u nizovima (na milijarde njih), i svaka pušta ogroman broj grana iznad sebe. Kroz ove grane prolaze paralelne linije koje donose unos iz potpuno druge grupe neurona. Jedna Purkinje ćelija može dobijati signale iz više stotina hiljada neurona, i na osnovu njihove kombinacije odlučuje kada će sama poslati signal.
Funkcija celog ovog sistema je (kao i funkcija više od polovine našeg ukupnog nervnog sistema) kontrola pokreta tela.
2. Brainbow
Genetska tehnika koja proizvodi fluorescenciju različitih boja iz različitih neurona, Brainbow omogućava da se vide pojedinačne ćelije i (donekle) njihovo grananje.
Na slici je presek mišjeg hipokampusa - dela mozga koji koordiniše formiranje novih sećanja, i organizuje prostorne memorije.
3. Trodimenzionalni pogled pomoću konfokalnih mikroskopa
Jedan jedini piramidalni neuron; milijarde ovakvih se nalaze u okviru našeg korteksa. Svaka tačkica svetlosti na površini ćelije i njenih grančica predstavlja po jednu sinapsu - vezu sa drugim neuronima.
4. Dvofotonska mikroskopija
Princip dvofotonske mikroskopije se zasniva na kvantnim principima oko kojih moramo sa nekim učesnicima foruma ovde da se povremeno prepiremo. Naime, svetlost niske energije (infracrveni spektar) ali visokog intenziteta se usmerava na fluorescentne markere u tkivu; samo oni koji u istom trenutku budu pogođeni sa dva fotona odgovarajuće snage šalju signal nazad.
Na osnovu ovoga, mogu se videti detalji koji su inače nevidljivi. Na slici je presek mišjeg cerebeluma (malog mozga). Vide se linije Purkinje neurona, kao i dodatne veze između njih i centralnog puta podataka u i iz cerebeluma.
5. Slikanje tenzorne difuzije
Još kompleksnija kvantna tehnika omogućava korišćenje ogromnih magneta i finih radio-prijemnika da prati kretanje molekula vode kroz mozak. Matematičkim metodama, iz mase pokreta se mogu izdvojiti oni koji su fokusirani u duge, tanke "cevčice" svojstvene neuronima, iz čega se može rekonstruisati "konektom" - mapa veza između različitih delova mozga.
Ovaj pristup, koji je još uvek u začetku, već proizvodi veoma značajne i upečatljive rezultate. Slika pokazuje nervne linije koje polaze iz talamusa, centralnog dela mozga koji koordiniše unos i iznos informacija iz korteksa.
http://www.technologyreview.com/biomedicine/23758/
Autor ovog albuma (tj. čovek koji je okupio i opisao sve slike) je Moheb Konstandi, takođe autor jednog od najboljih blogova na temu neuronauke koji se mogu naći na internetu:
http://scienceblogs.com/neurophilosophy/
1. Santiago Ramon y Cajal - Purkinjeovi neuroni
Nijedna priča o slikama ili crtežima mozga ne bi bila kompletna ako ne pomene Santjaga Ramona i Kahala (Santiago Ramon y Cajal), koji je krajem devetanestog i početkom dvadesetog veka iskoristio tada novu tehniku Goldži farbanja eda bi razlučio pojedine neurone. Na osnovu onoga što je video (i u neverovatne detalje nacrtao), Kahal je uspostavio nekoliko osnovnih ideja koje su zasnovale modernu neuronauku (uključujući tu i tzv. "neuronsku doktrinu", po kojoj se nervni sistem sastoji od odvojenih ćelija).
Na slici su Purkinje ćelije malog mozga. Ove ćelije se nalaze u nizovima (na milijarde njih), i svaka pušta ogroman broj grana iznad sebe. Kroz ove grane prolaze paralelne linije koje donose unos iz potpuno druge grupe neurona. Jedna Purkinje ćelija može dobijati signale iz više stotina hiljada neurona, i na osnovu njihove kombinacije odlučuje kada će sama poslati signal.
Funkcija celog ovog sistema je (kao i funkcija više od polovine našeg ukupnog nervnog sistema) kontrola pokreta tela.
2. Brainbow
Genetska tehnika koja proizvodi fluorescenciju različitih boja iz različitih neurona, Brainbow omogućava da se vide pojedinačne ćelije i (donekle) njihovo grananje.
Na slici je presek mišjeg hipokampusa - dela mozga koji koordiniše formiranje novih sećanja, i organizuje prostorne memorije.
3. Trodimenzionalni pogled pomoću konfokalnih mikroskopa
Jedan jedini piramidalni neuron; milijarde ovakvih se nalaze u okviru našeg korteksa. Svaka tačkica svetlosti na površini ćelije i njenih grančica predstavlja po jednu sinapsu - vezu sa drugim neuronima.
4. Dvofotonska mikroskopija
Princip dvofotonske mikroskopije se zasniva na kvantnim principima oko kojih moramo sa nekim učesnicima foruma ovde da se povremeno prepiremo. Naime, svetlost niske energije (infracrveni spektar) ali visokog intenziteta se usmerava na fluorescentne markere u tkivu; samo oni koji u istom trenutku budu pogođeni sa dva fotona odgovarajuće snage šalju signal nazad.
Na osnovu ovoga, mogu se videti detalji koji su inače nevidljivi. Na slici je presek mišjeg cerebeluma (malog mozga). Vide se linije Purkinje neurona, kao i dodatne veze između njih i centralnog puta podataka u i iz cerebeluma.
5. Slikanje tenzorne difuzije
Još kompleksnija kvantna tehnika omogućava korišćenje ogromnih magneta i finih radio-prijemnika da prati kretanje molekula vode kroz mozak. Matematičkim metodama, iz mase pokreta se mogu izdvojiti oni koji su fokusirani u duge, tanke "cevčice" svojstvene neuronima, iz čega se može rekonstruisati "konektom" - mapa veza između različitih delova mozga.
Ovaj pristup, koji je još uvek u začetku, već proizvodi veoma značajne i upečatljive rezultate. Slika pokazuje nervne linije koje polaze iz talamusa, centralnog dela mozga koji koordiniše unos i iznos informacija iz korteksa.