Fali mi tvoj glas. Da me utesi kada sam tužna,da mi u kasne noćne sate budi maštu, da me jutrima probudi,da mi kaze da me voli.
Fale mi tvoje ruke. Da mi miluju lice,ugreju moje hladne ruke, da mi daju sigurnost,da utonem u san i probudim se njima obgrljena.
Fale mi tvoje oči. Da mi onim posebnim sjajem pričaju koliko me voliš, da mi upute pogled pun oprosta kad nešto pogresim , da se gubim u njihovim zelenim dubinama dok nešto pričaš, da me gutaju pogledom i onda kad se ne osecam lepom.
Fale mi tvoje usne. Da me ljube kad sam tužna, umorna, bolesna ili vesela, da zaspim i budim se obasuta njihovim mekim poljupcima, da obrišu i zaustave suze kad zaiskre u mojim očima.
Falis mi ti.Volim te najdrazi....