Sa sefovima manje vise, al' recimo sa mnom u kancelariji sedi koleginica sa kojom tokom celog radnog dana progovorim 3 reci. I to traje vec neko duze vreme. I te tri reci su:
1. pozdrav, kad se sretnemo ujutru;
2. negde u sred radnog dana neko prokomentarise vreme napolju;
3. pozdrav kad neko od nas dvoje krene kuci.
Sto se sefova tice imam ih troje koji mi daju naredjenja (jedna zena i dvoje muskaraca) i sa svima je odnos pre svega poslovan, ali nije bas tako hladan, a nije ni nesto prisan (tu smo gde smo, podnosimo se i to je to).
Dok smo tu na poslu u pauzama ili dok se dogovaramo sta treba da radim, popricamo s vremna na vreme i o nekim neobaveznim stvarima. Nekog druzenja i kontakta van posla nemam ni sa kim od njih.
Sa kime mi je lakse da radim, ne znam sta da kazem. Svi troje traze od mene misljenje (ili se medjusobno dogovorimo), ali kad god uradim nesto na svoju ruku, uvek me kritikuju sto ih prvo nisam pitao (ispalo dobro ili lose). Tako da mi je nekako svejedno ko mi je nadlezni tokom dana, kad im je ponasanje vrlo slicno.