Razocaranje

Ja sam se silno razocarala u najbolju prijateljicu. Verovala joj, bila joj rame za plakanje, uvek uz nju. Lepo mi je uzvratila... Kad mi je bilo najteze u zivotu, okrenula mi je ledja, lepu rec nije imala za mene, gledala je samo kako da mi jos vise oteza, uzivala u havariji koju sam prezivljavala. Inace, uvek se nabacivala mojim udvaracima, jednostavno kad vidi da se nekom svidjam, prosto kidise na tog tipa. Meni je najcesce bivalo svejedno, pa sam je pustala. Poslednje sto mi nije mogla oprostiti bio je tip koji je mene zeleo, a ona njega. Izmaknula sam se drugarski, odbila sve njegove predloge, ona nije... zaljubila se... Sve vreme je sumnjala u mene, mada ga ja vise nikada nisam videla, jer smo ga upoznale na letovanju. Zvao me, slao poruke... ispala sam do kraja drug.
Kad sam bila u teskoj emotivnoj krizi, kad sam pobegla od svega... sama... i tada mi je slala poruke pune sumnje. Optuzivala me ni za sta. Kad mi je bila potrebna, prstom nije mrdnula, ispala je licemerna... Konacno sam rekla: Dosta! Vise za mene ne postoji. Salje mi pateticne poruke, pokusavala je da izgladi stvar, ali kad ja nesto presecem, povratka nema.
 
Poslednja izmena:
Umem da popi.zdim ali se retko razocaravam. Razocarala bih se u slucaju da sam ocekivala jedno a dobila nesto potpuno razlicito a to moze da se desi jedino ako me neko bas majstorki navodi iz nekih smutnih motiva ili ako sam sama u mutnoj fazi pa ne vidim bas ko je ko.
Ovo mi se retko desava - ne zalecem se u prijateljstva. Retko kliknem sa nekim u tom smislu a kad se to desi onda prihvatim da taj covek ima i mane.
Mozda su nam ustvari bas te mane kliknule a ne obostrane super osobine. :D

Kod ljudi me privlaci ono sto ih razlikuje od mase a za to mora malo dublje da se zagrebe, samim tim nemam nerealna ocekivanja.

A i kad me neko za.****, posvadjamo se, ne govorimo, cak i ako je poznanik u pitanju, u stanju sam da predjem preko toga ako oboje to ostavimo iza sebe, prihvatimo greske i shvatimo sta je u nasem odnosu prelazenje granice koje je i dovelo do toga. Ne verujem da normalni ljudi mogu da mrze i da zele zlo - na nesporazume u mom zivotu uglavnom gledam kao na prelazenje licnih granica koje se ionako u svakom odnosu ispituju. Retko se potrefi da se ljudi tako intuitivno razumeju da do ovoga nikad ne dodje.
Onda se to lepo rascisti i eto. :)

(Osim kad je neko bas sto.ka i zelim da ga ubijem :lol:)

Ja ranije ovako postupala.

a onda sam krenula da uvidjam da od njih treba nista traziti, i u slucaju da se desi neka neprijatnost, prebacujem taj odnos u vrlo povrsan. a prijatelji me vise ne mogu izneveriti. Lepo kazem. Hocu to i to... I ne prihvatam ne za odgovor. Posvadjam sem, ali samo zato da ne bih dosla u situaciju da sam zahebana i da sam povredjena a da snobovski cutim o tome.

Nija ne znam sta sma napisala...evo bas se budim...
dobro jutro!
 
Dragi forumovci,

nedavni dogadjaji su me podstakli da vas pitam da li se i vama desava slicno.

Naime, meni se redovno desava da o ljudima mislim mnogo bolje u pocetku i posle nekog kraceg vremena, a kako vreme odmice i upoznajemo se, tako se samo razocaram.

Ovo se odnosi i na prijatelje i na kolege i poznanike, dakle ljude s kojima nisam bliska i kad se bolje upoznam, razocaram se.

Zasto je to tako?

Lakse bi mi bilo da o njima prvo mislim lose i da me iznenade pozitivnim stvarima i da se odusevim.

Kakva su vasa iskustva s razocaranjem u ljude?

Razocarenje u ljude - sta vi mislite

P.S. jesam pogledala teme, da ne ponavljam, ali ako ipak ima, onda molim da se zatvori, a da me mod uputi na istu temu:)

Hmmm, mogu da pricam do sutra!
Ali....
Meni se licno jesu desavale slicne stvari, u smislu da me vise neko razocara svojim nekim postupkom pre nego bilo sta drugo, ali me to mnogo ni ne dotice!
U principu, uvek procenim ljude na neko prvo vidjenje, eventualno drugo, kako neko prica, kako se izrazava i sta prica meni je dovoljno za neku procenu!
Opet ako mi se neko ne svidi po ponasanju i prici drzim distancu!
Sto se mene licno tice uvek sam spremna ako mogu nekom da pomognem, da se nadjem, i nikad ne ocekujem da mi se uzvrati!
Ljudi su sebicni i koristoljubivi, zato i uvek boiram sa kim cu se druziti i sa kim cu kakve razgovore voditi!
Zasto ne znam, ali meni se ljudi dosta poveravaju, cak i oni sa kojim i nisam neki prijatelj!
To bas ume da bude zamorno....

Inace, jedino sto mozes jeste da sa ljudima budes na distanci dok se ne uveris da je taj neko zasluzio tvoje poverenje!
Ono sto sam ja naucila jeste da i kad mi se ljudi otvore i pricaju neku muku i svoj zivot, ja nisam u obavezi da uradim isto i tu ti je vec distanca, sto bi rekle babe samo luk i voda!
 
A i kad me neko za.****, posvadjamo se, ne govorimo, cak i ako je poznanik u pitanju, u stanju sam da predjem preko toga ako oboje to ostavimo iza sebe, prihvatimo greske i shvatimo sta je u nasem odnosu prelazenje granice koje je i dovelo do toga. Ne verujem da normalni ljudi mogu da mrze i da zele zlo - na nesporazume u mom zivotu uglavnom gledam kao na prelazenje licnih granica koje se ionako u svakom odnosu ispituju. Retko se potrefi da se ljudi tako intuitivno razumeju da do ovoga nikad ne dodje.
Onda se to lepo rascisti i eto. :)

(Osim kad je neko bas sto.ka i zelim da ga ubijem :lol:)

Бесо, све се слажем
Оно што ја треба да порадим на себи је да кад спустим гард да то буде онда кад сам некога тотално упознала, а и тада да не очекујем ништа. Онда ће све што се појави бити благослов
Међутим, будимо искрени, најтеже је мењати себе и управљати својим темпераментом.
 
Бесо, све се слажем
Оно што ја треба да порадим на себи је да кад спустим гард да то буде онда кад сам некога тотално упознала, а и тада да не очекујем ништа. Онда ће све што се појави бити благослов
Међутим, будимо искрени, најтеже је мењати себе и управљати својим темпераментом.

Nisam rekla da ne ocekujem nista. Kad je neko niko, onda nista ne ocekujem :D.
A od nekog ocekujem ono sto je u skladu sa njim a ne samo sa mnom.
 
Prvi utisak ima dosta uticaja na moj "sud" o nekoj osobi.
Prodju godine,desi se nesto sto konacno definise tu osobu,setim se sta sam prvo pomislila i to je to.
Ne idealizujem ljude jer nemam nista od toga,retko se nekome novom u mom zivotu tek tako "prepustim" i pustim ga u glavu i srce,da bi mogao da me razocara.
Uvek drzim neku distancu i ocekujem neocekivano.Zato me nista ne iznenadjuje.
Lepo je bezrezervno verovati nekome ali to je rezervisano samo za par osoba u mom zivotu.

Nemoj sve shvatati licno i primati ka srcu,nemoj polaziti od toga da svi imaju najbolje namere kao ti,jer nemaju.
Vecina je zavidna,gleda samo sebe i kako da iz tebe izvuce sta mu treba.
 
Istina Nina, totalno
Mislila sam da ne treba da poverujem prvom utisku, da dam malo vecu sansu od one koju bih standardno, a ispostavilo se da je prvi utisak bio tacan, nepogresiv.
Totalno sam ok, jer sam se vratila na nacin razmisljanja kako sam je videla tad, pri 1. utisku i to jeste ona.
 
Ponekad se ljudi menjaju,menjaju svoja misljenja i ponasanja.
zasto?Pa,samo oni znaju.
Ponekad se ljudi osete povredjenim od strane nekoga iako je taj neko ucinio nesto nesvesno i neznajuci da bi to nekog moglo povrediti.
Ponekad,ponekad....:roll:
Sto se tvoja dva promera tice...Mozda je u prvom slucaju tvoja kolegenica u nekoj zivotnoj krizi,ima los period,pa se istresa na svima:(
Ne opravdam,ali desava se.
Drugi slucaj jasan k'o dan,mnogo ljudi se promeni kada postanu ''nesto''.
Dok sa nekim ne pojedes kilo soli ne znas kakav je;)
Ipak,nemoj idealizovati ljude.Ne kazem da trebas biti skpeticna prema svima,ali svi su u pocetku fini i dobri,to ti je taj neki period upoznavanja...;)
Navikni se na to bice ti lakse.
 
Zapravo se dogodilo samo jos jednom da je trebalo, kao i uvek, da verujem tom svom njuhu, a ne da probam da polovicno misljenje pretvorim u dobro
Ne ide i vratih se na pocetak
 
Бесо, све се слажем
Оно што ја треба да порадим на себи је да кад спустим гард да то буде онда кад сам некога тотално упознала, а и тада да не очекујем ништа. Онда ће све што се појави бити благослов
Међутим, будимо искрени, најтеже је мењати себе и управљати својим темпераментом.

Istina Nina, totalno
Mislila sam da ne treba da poverujem prvom utisku, da dam malo vecu sansu od one koju bih standardno, a ispostavilo se da je prvi utisak bio tacan, nepogresiv.
Totalno sam ok, jer sam se vratila na nacin razmisljanja kako sam je videla tad, pri 1. utisku i to jeste ona.

Zapravo se dogodilo samo jos jednom da je trebalo, kao i uvek, da verujem tom svom njuhu, a ne da probam da polovicno misljenje pretvorim u dobro
Ne ide i vratih se na pocetak

Pametnice :). Sve znaš i sama :heart:
 
Не разочаравам се у људе.
Могу се разочарати у одређене поступке људи.
Вероватно зато што ни у коме не видим све добро, нити у неком видим све лоше.

Свако кога познајем разочарао ме је у некој ситуацији.
Осим две особе. Једну ми је родила мама, за другу сам се удала. Једна од њих ће ме можда некад разочарати.
 
Nisam nikada bila razocarana... jesam bila iznenadjena i zapanjena (kad me neka prijateljica napusti, recimo)... ali ja nekako ne razmisljam unapred o svojim prijateljstvima i uvek se iznenadim kada cujem izjave poput "oduvek sam znala da zelim da mi ona bude kuma"... mislim, kako si oduvek znala da ces da se udas? :)
poenta je: kada nekoga zavolim - a to je mnogo tesko u mom slucaju - onda ga bas volim, jer ga razumem, cak i kada me neprijatno iznenadi... i, ja sam stvarno individualista, i prijatelji su mi takvi, i nikada od svojih prijatelja nisam ocekivala neku pozrtvovanost, ili sta je vec to, taj neki strani elemenat u pricama o prijateljstvu koji nikada nisam razumela :)
 
Ja od kad znam za sebe, prvo mislim o coveku losije nego sto jeste (prilikom upoznavanja) pa tek onda dobija pluseve kod mene vremenom, ili ih ne dobije.
Mada, bez obzira na ovo, razocarenje mi je jako poznato, i mislim da to nema veze s tim kako neku osobu na poctku dozivis, jer se to vremenom menja. Znaci, moze neko da ti da hiljadu odgovora u prilog jednoj stavri, i da onda izroni neka osobina iz coveka koja to sve opovrgne...a voda je duboka.
Ovo sam hiljadu puta pisala, mislim da u zivotu nema garancije nizasta.
 
Poslednja izmena:
prvi utisak uglanom bude i pravi, samo ponekad volim zazmurim, bar na jedno oko, i pronadjem neka neverovatna opravdanja za nechije ponashanje itd. pa, ko me `ebe..za*ebem se, i tako u krug..mozda sada malo redje nego ranije, al` nije da se ne desi..
 

Back
Top