Borac za prava zivotinja
Legenda
- Poruka
- 51.037
Soulmate (ili srodna duša) je neko, s kim se u potpunosti razumemo i sa kim delimo duboko osećanje duhovne bliskosti i pripadanja, ljubav i seksualnu "kompatibilnost". Mit o kosmički srodnoj duši potiče iz davnina, a bazira se na Platonovoj priči o prvim ljudima koji su imali četiri noge, četiri ruke i dva lica ali ih je Zevs prepolovio i osudio na traganje za svojom idealnom polovinom.
Neki ljudi provedu ceo život u potrazi za srodnom dušom i nikad je ne pronađu; neki pomisle da su je pronašli pa se kasnije ispostavi kako su pogrešili. Poneko, kao izvesni psihoanalitičar, čije me je izlaganje u jednoj TV emisiji i inspirisalo za ovu temu, tvrdi da ne postoji samo jedan soulmate, i da pored nas u toku života prođe mnogo srodnih duša koje mi, međutim, ne vidimo jer očekujemo da je taj soulmate za kojim tragamo poput našeg odraza u ogledalu (lako uklopiva slika u obrazac sopstvenih načela).
Koliko je tačna tvrdnja da postoji samo jedna jedina srodna duša u svetu koji danas broji 6 milijardi ljudi ... samo jedan savršeni deo slagalice koji će nas učiniti kompletnom osobom?
I da li uopšte postoji savršeni deo slagalice i, dalje - da li je taj puzzle zvan "jedinstvo dve duše" automatski idealan ili ipak zahteva neke kompromise?
Koliko je bezuspešno traganje za idealnom polovinom zapravo izraz naše narcisoidnosti i nespremnosti ili straha da ćemo uklapanjem izgubiti svoj identitet?
I s tim u vezi – da li otuđenje i socijalne prilike, kao i savremene kastinske podele po mentalitetu, obrazovanju, vaspitanju i društvenom statusu utiču na ishod traganja za srodnom dušom?
Neki ljudi provedu ceo život u potrazi za srodnom dušom i nikad je ne pronađu; neki pomisle da su je pronašli pa se kasnije ispostavi kako su pogrešili. Poneko, kao izvesni psihoanalitičar, čije me je izlaganje u jednoj TV emisiji i inspirisalo za ovu temu, tvrdi da ne postoji samo jedan soulmate, i da pored nas u toku života prođe mnogo srodnih duša koje mi, međutim, ne vidimo jer očekujemo da je taj soulmate za kojim tragamo poput našeg odraza u ogledalu (lako uklopiva slika u obrazac sopstvenih načela).
Koliko je tačna tvrdnja da postoji samo jedna jedina srodna duša u svetu koji danas broji 6 milijardi ljudi ... samo jedan savršeni deo slagalice koji će nas učiniti kompletnom osobom?
I da li uopšte postoji savršeni deo slagalice i, dalje - da li je taj puzzle zvan "jedinstvo dve duše" automatski idealan ili ipak zahteva neke kompromise?
Koliko je bezuspešno traganje za idealnom polovinom zapravo izraz naše narcisoidnosti i nespremnosti ili straha da ćemo uklapanjem izgubiti svoj identitet?
I s tim u vezi – da li otuđenje i socijalne prilike, kao i savremene kastinske podele po mentalitetu, obrazovanju, vaspitanju i društvenom statusu utiču na ishod traganja za srodnom dušom?