Okretanje Istoku

Alekasandar3

Buduća legenda
Poruka
35.716
BEOGRAD - Državna delegacija Srbije juče je u Moskvi bila najbrojnija i na ubedljivo najvišem nivou među inostranim delegacijama koje su odale poslednju počast ruskom patrijarhu Aleksiju Drugom. Uz predsednika Borisa Tadića, u Rusiju su otputovala čak dva ministra - spoljnih poslova i vera Vuk Jeremić i Petar Škundrić, a i predstavnici SPC i patrijarha Pavla mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, arhiepiskop ohridski i mitropolit skopski Jovan i episkopi zvorničko-tuzlanski Vasilije i bački Irinej.
Ako se zna da bi diplomatski kodeks zadovoljio i Jeremić sam, kao i da su predsednike poslale još samo Belorusija, Jermenija, Moldavija, Ukrajina, nameće se pitanje: da li je Beograd hteo da poruči da je spreman na još specijalnije, tešnje i prisnije odnose sa Moskvom sada kada nas je EU stavila na led? Da li ekonomska kriza, koja sprečava obećane evropske investicije u demokratsku Srbiju, tera srpsku vlast u ruke Rusiji?
Politikolog Goran Budžak smatra da će, čitajući “između redova”, ovaj događaj poslužiti za razvijanje dogovorenih sporazuma u ekonomskoj sferi - pre svega naftovod i gasovod.
- Ovo je dodatni povod za neophodne kontakte. Postoje realne pretpostavke da se treba okrenuti istočnoj varijanti, koja je direktan izvor energenata. A saradnja na drugim poljima će potom doći po sistemu “spojenih sudova”, bescarinska zona će učiniti svoje i upravo zato je delegacija tako “šarena” - smatra Budžak.
I bivši ambasador pri UN u Ženevi Branko Branković objašnjava da nismo odstupili od “logike protokola”, ali...
- S obzirom na to da je u pitanju svešteno lice, logično je da je otišao neko iz SPC i ministar vera, a s obzirom na to da je državna sahrana na najvišem nivou, logično je i da dođe i predsednik države. E, sad, naravno da će to biti prilika da se obavi susret na najvišem nivou. Ako ne Tadić, onda će priliku imati bar Jeremić. A to znači da se nastavlja dijalog sa Rusijom, odnosno da ćemo imati nastavak davno započetog dijaloga između Tadića i Putina. Ovo je, takođe, prilika da se porazgovara o što skorijem uklanjanju eventualnih prepreka koje postoje u pregovorima sa Rusijom oko celog kompleta energetskog sporazuma - kaže Branković.

http://www.glas-javnosti.rs/clanak/tema/glas-javnosti-10-12-2008/okretanje-istoku
 
66690593.jpg


Тадић мења политику.
 
ja bih samo postovao jedan komentar sa tvog linka... da li je tacan ne znam...
autorka Dijana Milosevic u sutrasnjem broju da ispravi gresku.Petar Skundric nije ministar vera,vec energetike.I kako to da autorka nezna da je Tadic na sahrani patrijarha bio u drustvu Mire Markovic.
 
Ne vidim sta je sporno .
Velika Drzava , Silka . koja ima sa nasom drzavom prijateljske odnose, bez rusznih uspomena iz proslosti . Ne vidim zasto Tadic ne bi isao , a isao je u Hrvatsku , i to u jednu emisiju , gde je rekao da bas i nije ponosan sto je precednik Srbije . I treba da ide . I te kako .
Umro je Patrijarh Pravoslavni , prijatelje naseg Srpskog Patrijarha . Naravno da treba da idu i te kako . EU , i ako je mislila nesto sa nama , bilo sta , trebala je bar nesto da da Tadicu , za sta bi se uhvatio covek . Ono sto mu je Brisel dao , nije za hvatanje .
 
Poslednja izmena:
Tek da se podsetimo 15. marta 2003. godine i sahrane ubijenog Zorana Đinđića; poslednjem ispraćaju likvidiranog premijera prisustvovala je navodno visoka ruska delegacija, toliko impresivna da ju je predvodio izvesni Vladimir Čižov, zamenik ministra inostranih poslova. Putin i njegovi mužici su očigledno imali pametnija posla: ubistvo srpskog premijera nije bilo dovoljan razlog za ožalošćenost, a kamoli za dolazak u bratsku balkansku zabit. Sem toga, Đinđić je predstavljao sve ono čega se Putin gnuša: demokratiju, nekakva ljudska prava, slobodno tržište, evropske vrednosti.

Za razliku od Putina, Tadić nije gadljiv: dok je njemu Vuka Jeremića i Dragana Đilasa, a posebice Amfilohija, nijedna sahrana nijednog sveštenika bilo koje pravoslavne crkve neće ostati bez najviše srpske delegacije.

Uostalom, otkud ideja da večni odnosi velike majke Rusije i male ćerke Srbije treba da budu ravnopravni?
Reciprocitet se saginjati neće!
 
Tek da se podsetimo 15. marta 2003. godine i sahrane ubijenog Zorana Đinđića; poslednjem ispraćaju likvidiranog premijera prisustvovala je navodno visoka ruska delegacija, toliko impresivna da ju je predvodio izvesni Vladimir Čižov, zamenik ministra inostranih poslova.

I to je bilo previse. Ne znam zasto su ikoga i poslali na sahranu tog bandita i izdajnika.
 
Tek da se podsetimo 15. marta 2003. godine i sahrane ubijenog Zorana Đinđića; poslednjem ispraćaju likvidiranog premijera prisustvovala je navodno visoka ruska delegacija, toliko impresivna da ju je predvodio izvesni Vladimir Čižov, zamenik ministra inostranih poslova. Putin i njegovi mužici su očigledno imali pametnija posla: ubistvo srpskog premijera nije bilo dovoljan razlog za ožalošćenost, a kamoli za dolazak u bratsku balkansku zabit. Sem toga, Đinđić je predstavljao sve ono čega se Putin gnuša: demokratiju, nekakva ljudska prava, slobodno tržište, evropske vrednosti.

Za razliku od Putina, Tadić nije gadljiv: dok je njemu Vuka Jeremića i Dragana Đilasa, a posebice Amfilohija, nijedna sahrana nijednog sveštenika bilo koje pravoslavne crkve neće ostati bez najviše srpske delegacije.

Uostalom, otkud ideja da večni odnosi velike majke Rusije i male ćerke Srbije treba da budu ravnopravni?
Reciprocitet se saginjati neće!

Kao 1 trebao bi da znas da rusi i ne gotive nesto Djindjica.

2-Je li to tvoj problem?to je nasa stvar a ima ih ovde mnogo koji ce da ukazuju na to.

3-ovo je kao da si izjavio da ce milijarder da se osiromashi ako izgubi jedan evro.........cemu ovaj tekst,ne razumem?
pa i da ni jedan jedini rus nije dosao na sahranu napr. djindjicu u cemu je tu problem?
 

Back
Top