Evo,da se i ja priključim polemici o moždamom udaru. Moja majka je doživela moždani udar 16. 02. 2014. god. u privatnom Domu za stara lica. Prebačena je kolima hitne pomoći na kliniku Sveti Sava. Veoma brzo je urađen skener, an osnovu koga je utvrđen ishemijski udar u desnoj hemisferi mozga. Odmah je zadržana, uvedena je terapija obavljene su dodatne analize snimanje karotida. Danima je bila u stabilno lošem stanju, tako da je lekar koji je vodio očekivao da će ona umreti. Nervozno je odgovarao na moja pitanja I stalno pominjao spremanje papira za Banju. Moja majka inače ima 87. godina, nema pritisak (120/80), nema šećer, svi vitalni organi su u dobrom stanju. Posle 12. dana stabilno lošeg stanja prebačena je Rehabilitacioni centar Borivoje Gnjatić u starom Slankamenu. Primljena je u blok C3, koji po meni predstalja depadans za umiranje. U tom depadansu je provela 19. dana i umrla.Njeno stanje u tom bloku C3 se iz dana u dan pogoršavalo jer je oni nisu dovoljno ni hranili niti su joj davali dovoljno tečnosti. Obrazloženje doktorke koje je vodila je bilo da je pasivna i da ne sarađuje, a ima problem sa gutanjem. Ja kao njen sin tokm poseta sam pokušavao da joj dajem malo tečnosti, međutim bojao sam se da ću je udaviti, a pošto sam iz Beograda, zaposlen, to i ne bi mnogo pomoglo. Na kraju posle 19. dana dovedena do granica smrtne iscrpljenosti I dehidriranosti, preminula je. Sve ovo sam napisao ne zbog toga da unosi još jednu tužnu priču u vaš život, već da vas obavestim da ako ikako možete vaše najbliže (pogođene moždanim udarom) ne smeštate tamo, posebno ne u blok C3. Hvala na strpljenju!