Kojim jezikom razmišljamo?

Nešto

Domaćin
Banovan
Poruka
4.953
Jeste li se nekad zapitali na koji način se zapravo rađaju misli u glavi?

Upravo sam odgledala desetak epizoda "Men behaving badly" i dok sam prala zube i planirala novi uzbudljivi dan pun radnih pobeda, negde i po' posla shvatim da sam razmišljala na engleskom. E sad, nije strašno, jer mi nije prvi put.

Ali mi nekako čudno da se misli mogu vezati za jezik kojim govorimo, kad jezik zapravo i jeste samo oruđe. To bi značilo da životinje ne razmišljaju, samim tim što ne umeju da govore. A onda, i bebe ne razmišljaju, pa možda i gluvi ljudi ne razmišljaju :eek:

Što naravno nije istina. Ali ja sam zamenila jedan jezik za drugi. Kako je to bilo razmišljati strogo u slikama? Kakva je logika sklapala misli i pravila planove? I bebe imaju planove, zar ne? :???: Rade stvari namerno, jer su tako htele, tako smislile, zaključile da treba da ponove reč za roditeljima jednog dana..... i tako već nekako naučile i da govore.

Nesposobnost razmišljanja bi lišila životinje svake vrste inteligencije, tj. bile bi roboti i ne bi imale slobodnu volju a opet, ne mogu da zamislim kako razmišljaju. Možda je neki ljudski defekt ustvari to što više ne mogu sklopiti misao a da je ne upakuju u reči, šta mislite o tome?

Ah, naravno... i kako mislite o tome?
 
Poslednja izmena:
“U početku beše reč….”
‘Teogramatika’ mi nije favorit i sebi dajem slobodu da ovu rečenicu primenim krajnje evolucionistički - kao početak artikulacije ljudske misli pomoću prve izgovorene reči. Mada, i pokreti, zvukovne frekvencije i likovne grafeme su – jezik (artikulacija procvetane podsvesti).
Filozofija jezika (semiotika, psiholingvistika, sociolingvistika, etnolingvistika, kognitivna lingvistika itd.itd.) se bavi pitanjima “jezika misli”… i jako je komplikovano objasniti baš sve.

Čovek je još uvek nepoznanica samom sebi. Npr, da li se iko zapitao na kom jeziku sanjamo? Da li uopšte sanjamo drugačije nego u slikama, pa nam, u deliću sekunde posle buđenja, mozak malo doradi zapamćene slike iz snova i doda im koji dijalog… ili je obrnuto – uradi upload slika na osnovu jezika iz sna? Ili u snovima postoje i slike i reči? Nemamo pojma. Ali, eto, jezikom postavljamo pitanja na javi, pa i ovo pitanje o jeziku misli. U tom kontekstu, čovek je u prednosti nad (ostalim) životinjama. Za razliku od Homo simbolicuma, životinje – pored sposobnosti analize i sinteze (ovde se misli na “više” životinjske vrste) – nemaju sposobnost apstrakcije. Mi je imamo, pa sanjamo slike u boji i glasove, čak i ako smo Helen Keler. Zašto? Zato što je mozak hard disk neslućenih i još neistraženih performansi a mentalni procesi su zamršen splet kablića.

A možda jednog dana ljudski rod potpuno zamukne i počne da komunicira isključivo mislima. Zamisli: gledamo se okicama, trepnemo ili zažmurimo kad hoćemo da sakrijemo misao… al’ ne vredi… jer ništa ne možemo da sakrijemo… niti možemo da prečujemo.
Kakav bi to svet tišine bio (bez potrebe za “mute” tasterom na dosadnim sagovornicima :) )! Ili bi “mute” taster onda podrazumevao potpunu fizičku eliminaciju brbljivca misli, toljagom ili laserom – svejedno.

Možda bismo se telepatskom komunikacijom bolje razumeli; ne bi bilo laži, dvosmislica… ali, jasna, čista, razgovetna i potpuno ogoljena misao – da li bi nam, kao takva, prijala? Ne bi li nam ipak nedostajale one igre rečima, zapakovane u dvosmislice sa mašnicom?
 
Možda bismo se telepatskom komunikacijom bolje razumeli; ne bi bilo laži, dvosmislica… ali, jasna, čista, razgovetna i potpuno ogoljena misao – da li bi nam, kao takva, prijala? Ne bi li nam ipak nedostajale one igre rečima, zapakovane u dvosmislice sa mašnicom?

A zar ne mislis da ovo sto si navela vec ne igra ulogu u ljudskoj kmunikaciji? (Naravno ne telepatija ali ono sto bi smo nazvali intuitivnim zakljucivanjem ili u tom smislu nesto...)
 
A zar ne mislis da ovo sto si navela vec ne igra ulogu u ljudskoj kmunikaciji? (Naravno ne telepatija ali ono sto bi smo nazvali intuitivnim zakljucivanjem ili u tom smislu nesto...)

Jašta. Samo što se u tom intuitivnom zaključivanju (ili nečemu "u tom smislu") katkad potkrade greščica... a zamisli da uopšte ne postoji faktor greške - kako bi to bilo neinteresantno. Nema tajni, nema igre - nema izazova.
(trep-trep)
 
A možda jednog dana ljudski rod potpuno zamukne i počne da komunicira isključivo mislima. Zamisli: gledamo se okicama, trepnemo ili zažmurimo kad hoćemo da sakrijemo misao… al’ ne vredi… jer ništa ne možemo da sakrijemo… niti možemo da prečujemo.
Kakav bi to svet tišine bio (bez potrebe za “mute” tasterom na dosadnim sagovornicima :) )! Ili bi “mute” taster onda podrazumevao potpunu fizičku eliminaciju brbljivca misli, toljagom ili laserom – svejedno.

Možda bismo se telepatskom komunikacijom bolje razumeli; ne bi bilo laži, dvosmislica… ali, jasna, čista, razgovetna i potpuno ogoljena misao – da li bi nam, kao takva, prijala? Ne bi li nam ipak nedostajale one igre rečima, zapakovane u dvosmislice sa mašnicom?

hm..kanda bi bilo jos...bucnije tako...da se ni u vlastite umove ne mozemo...zatvoriti/izolirati/povuci...
 
razmisljamo onim jezikom o kojem postoje saznajni podaci. Svako stvar ima svoju definiciju a postoji milion nacina formulisanja iste. Trenutno smo na tom stupnju razvoja da svoje misli zasnivamo na nasim govornim okarakterizacijama.
 
pa jeste...na primer ispadne psu loptica kroz ogradu i pas ne može da otvori kapiju da izađe...i ša pas radi....pas laje...i time skreće pažnju da nešto nije u redu..al ne veroojem da je pas tu posebno nešto razmišljao...isto tako se oglašavaju..sve životinje kojima treba pomoć...nisu sve životinje pametne...gooske su gloope jer ne znaju da treba da se sklone od kiše...i tako one po ceo dan mogu da stoje na kiši dok se ne udave....onaj ko gaji gooske...to dobro zna..da kad pada kiša...a on je u kafani..a njegova gooska je napolju...mora da batali opijanje i da trči kooći i spasi goosku...........

ša u stvari čovek zna....čovek misli da su pametne one životinje koje može da dresira...one koje imaju sposobnost da uće.......tako da...pas, konj, svinja........i naravno majmoon.....čoveku su najbliži.......al recimo..pacov...on je sooper inteligentan..al niko ga nikad nije dresirao...znači te neporobljene vrste su verovatno sooper pametne............i tako...

vizoalizacija ...kako penosimo sliku...mi imamo predstavu....predstave o svemu ...
 
Gramatika nekih plemena je zasnovana na vizualnim pojmovima. Npr. u
jeziku Hopi indijanaca ove dve recenice po formi su vrlo slicne
Nil tava ko na
Nil tava ko tite
Jedna znaci
Razmicem granu
a druga
Imam sesti prst na nozi
Rec tava oznacava racvasti oblik. Identicnost u ove dve recenice naizgled
sasvim razlicitog znacenja se ogleda u izgledu sestog prsta i razmaknute
grane - u racvastom obliku.
 
Osnovni jezik uma, je sastavljen od hypersvemirskih arhetipova (simbola) i boja.

To su bazicni kodovi svih misli, emocija.. i mozda jos kojeceg.

Neki arhetipovi, osnovni, su sledeci > znak vodoravne osmice (simbol za beskonacnost), znak 'PI', znak 'Y', pa krst.. itd.
I sa svim bojama se operishe.

Ove simbole i boje prethode svakom razmisljanju, emociji, i ideji. Kao sto su 1 i 0 binarne jedinice za kompjutersko
programiranje.

... I ko ce sad ovo poverovati??? Nesto sasvim strana teorija..

Dobio sam to od nekog ko zna sta prica, i to mi je dovoljno. Slazem se da je tako.. :)
 
I ja sebe zateknem da razmišljam na engleskom jeziku, da se tako izrazim, ponekad'
i nemam srpsku reč za nešto što želim da izgovorim.
Baš je interesantan 'fenomen', meni je jedino logično da ima veze sa načinom razmišljanja
i da možda određenim tipovima ljudi koji razmišljaju na određen način prijaju različiti jezici
za razmišljanje, a izbor se svodi samo na jezike koje znamo.
 
Interesantna tema...

Ja sam na poslu 10 sati dnevno...pricam ruski, prevodim sa ruskog ili na ruski...Desavalo mi se da pocnem sa prijateljima da pricam na ruskom, ali isto tako i da opsujem ili pricam sama sa sobom na ruskom...
Takodje, kad razmisljam ili pricam na srpskom koristim ruske tipicne recenice koje nisu specificne za srpski ili dodajem ruske nastavke...cesto mi se desi da ne upotrebim palatalizaciju ili se ponekad zamislim kako je pravilno reci...Ovo mi otezava i pisanje srpskog...jednacenje suglasnika po zvucnosti i sl. Mada, sad sam pocela da se kontrolisem i dok pricam razmisljam o gramatici sto nije ni malo lako.

Sto se zivotinja tice, oni imaju po meni, kodex ponasanja koji je prihvacen od strane ljudskog roda i tu se manje vise razumemo. Medjutim, sta se desava kada vam pas laje celu noc i laju i drugi psi u komsiluku? Sta oni pricaju? Kako ga razumeti sta hoce, u cemu je problem?
 
Ne verujem u razmišljanje na stranom jeziku. I naši ljudi koji su proveli decenije u inostranstvu pa kad se vrate ovamo kao zaboravili su neke reči ili ih kombinuju sa stranim rečima (kao recimo Milan Panić 90-tih) se samo foliraju.
 
sto se tiche razmisljanja stranim jezicima moja razmisljanja su 50% srpska 50% engleska.

Problem je u tome sto neke stvari mnogo lakshe mogu da objasnim na engleskom. Drugi jezik potpunjuje maternji da bolje izrazish ono sto osecash.
 
Bendzamin Li Vorf je istrazivao uticaj jezika na misljenje. Ovaj primer mi je
ostao u pamcenju kao upecatljiv.

U jednoj susari je izbio pozar. Ispitivanje je pokazalo da je osovina ventilatora
iskliznula iz lezista, pa je ventilator okrznuo limeni okvir, napravio varnicu i
oduvao je unutra. E sad, na engleskom se ventilator kaze blower (ne znam engleski
ovako sam upamtio) sto bukvalno znaci duvac. Smisao duvaca je da duva na nesto
pa je zato ventilator okrenut ka unutra. Efekat susenja bio bi isti da je ventilator
okrenut u suprotnom smeru. Znaci sama rec duvac inspirise nas na odredjen
nacin razmisljanja i odredjene akcije. Npr. kako bi se englezi ponasali u ovom
primeru da se ventilator nazivao izduvnik ili slicno...
 
Pa šta ću kad volim izazove. :)

Analizirala sam jezik svojih misli, i nikako nisam uspevala da uhvatim šta nastaje pre - slika ili reč (u glavi).
Zaključak: razmišljam na esperantu, slikovito, bajkovito i - skokovito. :lol:
Zato od mene nikad fiozof biti neće.

Mozda prvo osecanje, slika pa rech? Mislim da neka pojava, slika, za nas "nepostoji" ako joj nismo pridodali osecaj i znachenje na osnovu njega.
Moj odgovor na temu bi bio da je osecanje prvi jezik, a razmishljamo na jeziku osecanja, slika i rechi :)
 
Poslednja izmena:
Pa šta ću kad volim izazove. :)

Analizirala sam jezik svojih misli, i nikako nisam uspevala da uhvatim šta nastaje pre - slika ili reč (u glavi).
Zaključak: razmišljam na esperantu, slikovito, bajkovito i - skokovito. :lol:
Zato od mene nikad fiozof biti neće.

sta ti je generacija... :) uvek kad su me pitali slicno pitanje odgovarao sam da razmisljam na esperantu... doduse bilo je problema sto ga nisam znao ama bas nimalo a i mnogi nisu ni znali sta je uopste esperanto ali' da kazem ta metafora odrazava sustinu onog shvatanja misaonih procesa kod nekog gde mozak nije samo amorfna masa koja cuci u glavudzi ko crnogorski kompjuterski virus koji nish ne radi....
 

Back
Top