Овако је и Адолф почео

manje_zlo

Veoma poznat
Poruka
12.254
Uzlet neonacista u Nemačkoj​

Kratko po proglašenju zvaničnih rezultata komunalnih izbora u pokrajini Saksoniji, održanih minulog vikenda, u Nemačkoj je pokrenuta nacionalna rasprava o neophodnosti suzbijanja ultradesnih ideologija, prevashodno (neo)nacizma.

Izborni uspeh neonacističke stranke NPD u Saksoniji – osvojila je „svega” 7,3 odsto od ukupnog broja glasova, ali je u poređenju sa rezultatima prethodnih izbora učetvorostručila broj birača i nadmašila nemački prosek od oko pet odsto – bio je povod novom rasplamsavanju diskusije o efikasnijem suprotstavljanju strankama i udruženjima ekstremne desnice, na svim društvenim nivoima. Pitanje, pri tom, da li bi trebalo zabraniti rad NPD – otvoreno se deklariše kao stranka izrazito nacističkog opredeljenja – nije jedini problem, za čije rešenje nema konsenzusa. Od ponovnog ujedinjenja, u 1990. godini, broj pristalica i simpatizera ekstremno desnih ideologija raste, dok se u većinskom, u načelu demokratski opredeljenom, delu javnosti vode jalove diskusije o načinu i metodima suzbijanja nacističkog i fašističkog nasleđa. Analitičari govore o „vaskrsnuću vajmarskog sindroma”. Porede današnju situaciju sa sudbonosnim previranjima u Vajmarskoj republici, pred dolazak Hitlera na vlast.

Podaci objavljeni početkom godine idu u prilog rečenom. Premda brojnost deklarisanih pristalica neonacističkih ideja ne uzbunjuje preko mere – sveukupno je ocenjena kao „minorna”, između tri i pet odsto sledbenika – zabrinjava činjenica da je broj simpatizera višestruko veći. U analizama se upozorava da bi u slučaju daljeg pogoršanja privredne situacije i socijalnog položaja ekstremna desnica mogla da stekne poverenje i podršku čak trećine biračkog tela.
Porast popularnosti ekstremne desnice obrazlaže se nizom faktora. Počev od nepovoljne ekonomsko-socijalne situacije u kojoj se Nemačka već godinama nalazi, preko, dugoročno posmatrano, nedostatka socijalne sigurnosti, do frustracije višedecenijskom katarzom, kojoj su Nemci (bili) izloženi od svršetka Drugog svetskog rata, naovamo: „U uslovima u kojim liberalno-kapitalistički postulati imaju prevagu nad automatizmima socijalno opredeljene države, a etablirane građanske stranke širokog spektra, od umerene levice do liberalnog centra, ne nude rešenja problema, biračko telo je sklono eksperimentisanju, spremno da sledi one, koji naglašeno obećavaju boljitak”, zabeleženo je u studiji Socijalističke internacionale, koja se, istini na volju, nije odnosila samo na situaciju u Nemačkoj, već na problem rasta popularnosti ekstremističkih partija i udruženja širom Evrope.
Prema procenama obaveštajne sekcije nemačkih ustavobranitelja, uspešnoj agitaciji neonacista u Nemačkoj, i odgovarajućem rastu popularnosti – ovi faktori smatraju se ključnim i za ostvarenje sumnjivih, nedemokratskih ciljeva – doprinosi strateški raspored ekstremističkih organizacija. Stranački ogranak NPD dejstvuje sa političkih platformi. Neformalne sekcije, međutim, bilo da su registrovane kao udruženja građana, ili uopšte nisu registrovane, podstiču primarno raspoloženje među potencijalnim simpatizerima, koje se, u krajnjoj liniji, manifestuje na biralištima.

Posebnu mesto u ekstremno desnom spektru u novije vreme zauzimaju takozvani „Autonomni nacionalisti”. Pokret bi se, po svojoj strukturi, mogao uporediti sa spontano organizovanim navijačkim trupama huligana. Preko 400 stotine policiji i ustavobraniteljima poznatih, šarolikih grupacija dejstvuje širom Nemačke – pre godinu dana ih je bilo oko dve stotine. Ukupan broj njihovih pristalica nije lako utvrditi, s obzirom na to da ne postoje čvrste organizacione strukture – svako je dobrodošao da agituje po nahođenju.
Znak uzajamnog raspoznavanja neonacističkih haotičara je sklonost ka širenju nereda i nasilja. Prividno neuki aktivisti šire parole, ipak, osmišljenog, strateškog karaktera. Njihovi su pokliči prožeti nacionalističkom netrpeljivošću, nacističkim besom i fašističkim pozivima na linč. Talože se u podsvesti radoznalih posmatrača, da bi u određenom trenutku izbili na površinu razumne razine, poput naređenja koja se šalju putem takozvane tempirane hipnoze.

линк



Има она док је Еминем био популаран... Куда иде овај свет, најбољи репер белац, најбољи голфер црнац, а Немци нису за рат...
 
Uzlet neonacista u Nemačkoj​

Kratko po proglašenju zvaničnih rezultata komunalnih izbora u pokrajini Saksoniji, održanih minulog vikenda, u Nemačkoj je pokrenuta nacionalna rasprava o neophodnosti suzbijanja ultradesnih ideologija, prevashodno (neo)nacizma.

Izborni uspeh neonacističke stranke NPD u Saksoniji – osvojila je „svega” 7,3 odsto od ukupnog broja glasova, ali je u poređenju sa rezultatima prethodnih izbora učetvorostručila broj birača i nadmašila nemački prosek od oko pet odsto – bio je povod novom rasplamsavanju diskusije o efikasnijem suprotstavljanju strankama i udruženjima ekstremne desnice, na svim društvenim nivoima. Pitanje, pri tom, da li bi trebalo zabraniti rad NPD – otvoreno se deklariše kao stranka izrazito nacističkog opredeljenja – nije jedini problem, za čije rešenje nema konsenzusa. Od ponovnog ujedinjenja, u 1990. godini, broj pristalica i simpatizera ekstremno desnih ideologija raste, dok se u većinskom, u načelu demokratski opredeljenom, delu javnosti vode jalove diskusije o načinu i metodima suzbijanja nacističkog i fašističkog nasleđa. Analitičari govore o „vaskrsnuću vajmarskog sindroma”. Porede današnju situaciju sa sudbonosnim previranjima u Vajmarskoj republici, pred dolazak Hitlera na vlast.

Podaci objavljeni početkom godine idu u prilog rečenom. Premda brojnost deklarisanih pristalica neonacističkih ideja ne uzbunjuje preko mere – sveukupno je ocenjena kao „minorna”, između tri i pet odsto sledbenika – zabrinjava činjenica da je broj simpatizera višestruko veći. U analizama se upozorava da bi u slučaju daljeg pogoršanja privredne situacije i socijalnog položaja ekstremna desnica mogla da stekne poverenje i podršku čak trećine biračkog tela.
Porast popularnosti ekstremne desnice obrazlaže se nizom faktora. Počev od nepovoljne ekonomsko-socijalne situacije u kojoj se Nemačka već godinama nalazi, preko, dugoročno posmatrano, nedostatka socijalne sigurnosti, do frustracije višedecenijskom katarzom, kojoj su Nemci (bili) izloženi od svršetka Drugog svetskog rata, naovamo: „U uslovima u kojim liberalno-kapitalistički postulati imaju prevagu nad automatizmima socijalno opredeljene države, a etablirane građanske stranke širokog spektra, od umerene levice do liberalnog centra, ne nude rešenja problema, biračko telo je sklono eksperimentisanju, spremno da sledi one, koji naglašeno obećavaju boljitak”, zabeleženo je u studiji Socijalističke internacionale, koja se, istini na volju, nije odnosila samo na situaciju u Nemačkoj, već na problem rasta popularnosti ekstremističkih partija i udruženja širom Evrope.
Prema procenama obaveštajne sekcije nemačkih ustavobranitelja, uspešnoj agitaciji neonacista u Nemačkoj, i odgovarajućem rastu popularnosti – ovi faktori smatraju se ključnim i za ostvarenje sumnjivih, nedemokratskih ciljeva – doprinosi strateški raspored ekstremističkih organizacija. Stranački ogranak NPD dejstvuje sa političkih platformi. Neformalne sekcije, međutim, bilo da su registrovane kao udruženja građana, ili uopšte nisu registrovane, podstiču primarno raspoloženje među potencijalnim simpatizerima, koje se, u krajnjoj liniji, manifestuje na biralištima.

Posebnu mesto u ekstremno desnom spektru u novije vreme zauzimaju takozvani „Autonomni nacionalisti”. Pokret bi se, po svojoj strukturi, mogao uporediti sa spontano organizovanim navijačkim trupama huligana. Preko 400 stotine policiji i ustavobraniteljima poznatih, šarolikih grupacija dejstvuje širom Nemačke – pre godinu dana ih je bilo oko dve stotine. Ukupan broj njihovih pristalica nije lako utvrditi, s obzirom na to da ne postoje čvrste organizacione strukture – svako je dobrodošao da agituje po nahođenju.
Znak uzajamnog raspoznavanja neonacističkih haotičara je sklonost ka širenju nereda i nasilja. Prividno neuki aktivisti šire parole, ipak, osmišljenog, strateškog karaktera. Njihovi su pokliči prožeti nacionalističkom netrpeljivošću, nacističkim besom i fašističkim pozivima na linč. Talože se u podsvesti radoznalih posmatrača, da bi u određenom trenutku izbili na površinu razumne razine, poput naređenja koja se šalju putem takozvane tempirane hipnoze.

линк



Има она док је Еминем био популаран... Куда иде овај свет, најбољи репер белац, најбољи голфер црнац, а Немци нису за рат...



ma sve ce to Bata Zivojinovic da rokne
 
Има она док је Еминем био популаран... Куда иде овај свет, најбољи репер белац, најбољи голфер црнац, а Немци нису за рат...
manje_zlo nije na forumu Prijavite poruku Odgovorite sa citatom


SVET JE OTISAO U KURA_:!:
BELCI REPUJU:!:
CRNCI IGRAJU GOLF:!:
A NEMCI NECE DA RATUJU:!:


Grafit sa Vidikovca:bye:
 
Uzlet neonacista u Nemačkoj​
Има она док је Еминем био популаран... Куда иде овај свет, најбољи репер белац, најбољи голфер црнац, а Немци нису за рат...
... a Grci prvaci Evrope u fudbalu, a Kosovo "primjer demokratskog društva", a Vukadin nije Župljanin, a Danica oće u BIA, a Koštunjavi uzgaja mačke, a dinar jača prema evru, a Elvis je još uvijek živ, a u televizoru žive mali ljudi...:dash::dash::dash::rotf::rotf::rotf:
 

Back
Top