Noz u srcu

Shta zaista nikada i pored sve svoje drage volje ne biste mogli da zaboravite nekome?

Mislim vremenom, oprostimo, ali neke stvari nikada ne zaboravimo. Koje?

Uf...pa to je valjda zenska sujeta.Nikad ne prasta.
Mene je jako povredio jedan decko pre skoro 2,5 god,i od tad ga nisam videla.I ako sad imam decka, opet desava de se budim u znoju kad ga sanjam.

Mozad prodje ako se drzimo onog:Pamti pa vrati! :D
 
sadashnjem dechku npr nikad ne bih oprostila da me razochara.. Mislim da mozhemo da uspemo u svemu shto smo zamislili, i zato bih pukla kad bi me razocharao...

Naravno, prevaru ne prashtam ni po koju cenu
 
@bh post:
okej, neka bude izdaja... neka bude bilo koji siri pojam na koji se ta poslovica odnosi.
ono sto ja pitam jeste (mislim, ne samo tebe licno, nego sve) - ako oprostis, to valjda znaci da si i dalje potpuno u tom odnosu, a ne na pola, iscekujuci sledecu izdaju/prevaru/whatever, dakle ne mozes je predvideti ako si u odnosu.

a ako vise nisi u odnosu - ako kazes adios odmah, onda oprastanje gubi svaki smisao, pa i ova poslovica nije bas najsrecnije smisljena izjava...
 
ma gde bre... ja sam vishe za ono od koelja ono shto se desi jednom ne mora da se ponovi ali ono shto se desi dva puta sigurno ce se desiti i treci put...;)


A ја сам више за ово:
што се деси једном - не мора да се понови,
што се деси двапут - можда бих и превазишла,
али ако се понови три пута - ја више нећу да се играм, па ма како било!

(Додуше, зависи од ситуације, не мислим буквално на бројчано ''једном, двапут, трипут'', него на то да појединачан случај гледам као изловован појединачан случај и не извлачим опште закључке за убудуће, ако се пар пута понови - онда се запитам и преиспитујем однос, себе и њега, а ако се понови више пута - какав год да је однос - одох ја одатле!)
 
A ја сам више за ово:
што се деси једном - не мора да се понови,
што се деси двапут - можда бих и превазишла,
али ако се понови три пута - ја више нећу да се играм, па ма како било!

(Додуше, зависи од ситуације, не мислим буквално на бројчано ''једном, двапут, трипут'', него на то да појединачан случај гледам као изловован појединачан случај и не извлачим опште закључке за убудуће, ако се пар пута понови - онда се запитам и преиспитујем однос, себе и њега, а ако се понови више пута - какав год да је однос - одох ја одатле!)

e pa draga hellen ti si izdrzljivija od mene... ne verujem da bih izdrzala do treceg puta...;)
ma da bre... shalim se i ja sa sve brojkama... shta chovek prashta ne zavisi od broja greshaka vec od tezine istih... a ne merimo ni "iste" greshke uvek jednako... mnogo je toga tu... ne uvlachi me bre u prichu...:roll: ja volim laganicu...;):D
 
covek treba da ispadne bas velika ljudska deponija i da rasprsi apsolutno svaku sumnju u pogledu mogucnosti da je drugacije da bih ga ja izopstila iz svog zivota za vjek i vjekov. sad pitanje je sta je to konkretno? retko jedna greska. to je obicno nedovoljno da sa sigurnoscu zakljucim da je neko otpad.

po redovnom toku stvari ja se brzo naljutim, ali me brzo i prodje, i uglavnom sama tragam za stvarnim ili izmisljenim opravdanjima i onda kada mi ih drugi ne daju. dovoljno je u vecini slucajeva da me neko objasni, ili se prosto izvini, jer-ljudi smo, gresimo. ponekad nisam sigurna da mogu da predjem preko nekih stvari, zbog svoje prirode ili emocija, ali sam voljna da pokusam i pruzim priliku coveku (ili zeni) da kaze sta ima.

ali kada je 101% sigurno da je neko smrad, mogu samo da mu oprostim u dusi svojoj, da bi me prosao bes, ali nemam nikakvu zelju i volju da ista imam sa takvim osobama.
 
da li vam se nekad cini da vas tudje povrede deformisu i da li vam je zao zbog toga?
ne ono samosazaljenje tipa jadan jaaaaa, nego prosto zao sto se nesto dobro pomalo ubije?

Да, мислим да нас деформишу, и жао ми је због тога.
Остају ожиљци, остаје неповерење, затвореност, страх, остане (бар код мене) велика туга управо због тога што кажеш ''да је нешто добро помало убијено'', да су неке моје вредности, наде, лепи тренуци - просто згажени!

А, бар у мом случају, остаје, богами, и самосажаљење типа ''јаднааа јааа''...:-( Тачније, неки људи су више склони да се затовре и да имају гард према свему новом и лепом, а ја сам отворенија за даље...само сам склона самосажаљењу..:-?
 
shta to treba da znachi.. nazhalost, znam da postoji i nikome je ne bih pozhelela..:roll::cry::roll:

То значи да једног дана нећеш тако трагично схватати успутни секс твог драгог и да ћеш научити да га разликујеш од љубави...
Немој превише да узимаш к срцу ове моје речи...
Размишља о томе као туђем мишљењу на које свако има право...:grin::grin:
Позз
 
Ne mogu da oprostim izdaju u smislu da me neko ostavi onda kad je gusto, ne mogu da oprostim kukavichluk i preteške reči.
Nisam zlopamtilo, nisam nikad ni bio.
Ljutim se, besnim, razočaram se, bude mi teško a onda se ohladim i osoba za mene prestane da postoji.
Ја sam isti ko i ti. Samo sam i zlopamtilo. Dobro, nisam isti kao i ti, ali sam sličan 90%. Koji procenat manje - više... I osvetoljubiv sam.
 
Е, заборавих да кажем - никако нисам осветољубива! Значи, никад не враћам истом мером, само кажем довиђења.
 
Reči najviše bole, iako su dela više od toga, iako dela mogu da tvrde suprotno, iako dela mogu da budu lepa, dobra...
Reči, reči, reči...
Nož se manje bolno zarije... Nož se bezbolno zarije naspram njih...
Neke reči, ružne i teške, zaboravljam, pod teretom novim, pod šokom da neko može da opisuje nove danteovske krugove umesto da se sabere šta priča...
I prosto ne mogu da verujem šta živ čovek u afektu može da izgovori i koliko da pljune na sve... i kažu da treba zaboraviti pošto je verovatno u afektu... ali... kome da osporim, kad nema nikoga na horizontu... svi miševi u rupe... a ja da sam barem mačka, pa da imam devet života za svašta i razno...
Oprostila bih, jer me tereti neoprost... Zaboravila - možda bih - da ne kažem ''nikad'', pa da me po običaju ospori odmah sutrašnji dan... Zaboravila bih i bez nekih velikih izvinjenja, bez teatralnog pokajanja... samo uz minimum iskrene ljudskosti... i minimum hrabrosti i sopstvenog integriteta... bez upliva nekih otpadnih voda...

Al' se izlupah... :)
 
Da li se granica za toleranciju tudjih greshki vremenom pomera?
Tj. da li vremenom imamo sve manje tolerancije za nechije postupke, i ako je tako zashto?

Sve zavisi koliko mi je stalo do osobe..ali posto je rec o osobi do koje mi je stalo oprostila bih verovatno mnoogo toga,ne mogu da kazem sve,ali bi mi trebalo vremena sigurna sam..ipak neke stvari ne znas dok ti se ne dese...
 

Back
Top