Zimzeleni oblak

wolfofgreenforest

Početnik
Poruka
24
HTML:
http://rajupaklu.blogspot.com/

IMALI ILI NEMALI

Imali ili nemali
zdravlja kruha prijatelja
ljubavi doma djece
radosti
imali ili nemali
sve visočije
gledamo klečimo
sve dublje
pod ružom dvora
opsjednutog slugama smrti
skoro deset stoljeća predano
usmrćuju sve samoniklo
na imanju našem
bosanskom,

zašto je to tako
ne znam ne znaju
ni sluge smrti
ni ko bi mogao
znati ne znam,

mora da je
pameti ljudskoj
još nedokučiv
korjen u Bosni
utajen


BOSNA TE BOSNA

Ni kamen u njoj nije više
isti a ti zapeo Bosna te
Bosna u sjećanja ili
u snove bježiš li
reci mi

reći ću
ne bježim u snove
ni u sjećanja Bosna te
Bosna zapeo sam stoga što ti
kamenu u oči pogledati ne umiješ

ukoliko nije u uskok ili hajduk
torbi u Bosnu
donijet


BOSANSKI SINDROM

Raznio me vjetar primitivne
zore pučke kaznio me nisam
obožavao dvore beglučke

dunjalučim učim nova slova
plavih bezriječja bosnoglavo
pučim srce srcem nestanice


NEĆEMO SE SRESTI

Iz zjenice zarasli u vrleti
trena jutroviti zujci
na stubu snovi

ispod sjevernjače rojimo
otiske ne znamo se sresti
do nesvijesti svoji i sebi
daleki iz zabiti srca
u božije
uši udijevamo
vriske

neka i postoji
glasnik nije nam se
sresti odlutalim među
čulne nesanice
tamničari bola suzi nadničari

nećemo se sresti
dva svijeta već smo u jedinom svijetu
bosfori su tijesni zlatni telci bijesni
nećemo se sresti


UČIM ČULA BUDUĆNOSTI

Ptica koja ne leti
ne čuje nebo
nebo ne čuje
pticu koja ne leti

eto prilike
nepriličarima
poneki će se proslavit
uglavnom kafezi i trpeze
prolomit će se od pjesme
zavičajne
Konačar će kovčeg najavit
nastat će strašna imperija
zrakozemaca, puna
ljubavi i ljubavi

stoga
tišinu uzgajam
učim čula budućnosti
prošlost joj ma kakvom bit će
budućnosti čula učim
uzgajam tišinu
stoga
 
METAMORFEM

Od svih bića
što ih krila puna čara
iznesoše iz dolića
nema većih paničara
od leptira

uzletjeli da od sunca
vide svoju čaroliju
zablistali
pa nestali u očima
gusjenica


RAHAT LUKE

Rahat ruke
smaragd pletar tku
kuli gnijezda feniksova

harfi leta feniksova
rahat oči snuju
safir strune

u hladu vrhunca rahat
prašinu s krila stresa
zvjezda sunca


POVJERUJEŠ LI

Povjeruješ li
proljeću tvom
mahane da nije

okreni mu se
naglavačke,
čula raspusti

ono što ne opadne
možda osvane
na grani zelenoj
 
[FONT=&quot]ŠTO BIH BIH LI IŠTA

[/FONT]
[FONT=&quot]Što bih bih li išta[/FONT]
[FONT=&quot]ikom u ponoć napisao[/FONT]
[FONT=&quot]tužniji od jata golubova

[/FONT]
[FONT=&quot]sa munare Alipašine[/FONT]
[FONT=&quot]morali su na konak gladni[/FONT]
[FONT=&quot]nakon plejade obećanja

[/FONT]
[FONT=&quot]zimzelenih, za razliku[/FONT]
[FONT=&quot]od golubije nedaće [/FONT]
[FONT=&quot]mene pritisla nehodica

[/FONT]
[FONT=&quot]s prozorom [/FONT]
[FONT=&quot]na zdanja prijestolna[/FONT]
[FONT=&quot](državno kantonalno i općinsko)

[/FONT]
[FONT=&quot]preko zgrade Crvenog[/FONT]
[FONT=&quot]križa krsta polumjeseca[/FONT]
[FONT=&quot]nedogorjele u posljednjem

[/FONT]
[FONT=&quot]pohodu na Bosnu i prepuštene[/FONT]
[FONT=&quot]prepuštenim drogi, ni trun radosti [/FONT]
[FONT=&quot]čulima da se dogodi a u genima im nije

[/FONT]
[FONT=&quot]niti su odgojena da raduju se kuli [/FONT]
[FONT=&quot]babilonskoj, pod južnom sjenkom trešnje zavičajne [/FONT]
[FONT=&quot]utajene ljubavne snove i snove dangube

[/FONT]
[FONT=&quot]opljačkale su barutne magle[/FONT]
[FONT=&quot]ostale su mi oči i koljena za puta[/FONT]
[FONT=&quot]nenapisanog, ne znam što bih

[/FONT]
[FONT=&quot]bih li išta ikom napisao na ovom[/FONT]
[FONT=&quot]skamenjenom prijestolu tužniji [/FONT]
[FONT=&quot]od jata besanih krila golubijih [/FONT]
 
PROZIVNICA
UVOD
u dvoru s palim anđelima
s propalim anđelima u domu

s propalim anđelima u domu
u dvoru s palim anđelima

PITANJE
zašto domaćini
djeci pridjevaju
šejtanluke iako
ona sa šejtanima
tikve ne sade

ODGOVOR
u dvoru s palim anđelima
s propalim anđelima u domu

s propalim anđelima u domu
u dvoru s palim anđelima

ZAKLJUČAK
(1) djeci s 12.5 godina pravo glasa, nakon 55.5 ni njima
(2) 51% dvora ženama, 49% ostalim
(3) 33% dvora mlađim od 33 godine (tačka)
 
PLAČI BEZIMENI

Čuti svoj prvi
plač i reći plači
bezimeni i u moje

ime isplači se imat ćemo kad
plačeve jučerašnje u sutrašnje
osmijehe predijevat

neka i tvoja suza bude skamenjenim
ušćima uzdanica i tvoje grlo neka
nadom dalekom šarena jedra puni, plači

bezimeni dok te mladog lijepog i pametnog
neupitno odanog matici neupitnoj
meni u amanet ne protjeraju

mlad lijep i lud
da ne lutam već letim
za osmijehom bezimen

star ružan i mudar
da ne hramljem dok sanjam
bezimenog nasmijan.
 
ŠTO BIH BIH LI IŠTA

Što bih bih li išta
ikom u ponoć napisao
tužniji od jata golubova

sa munare Alipašine
morali su na konak gladni
nakon plejade obećanja

zimzelenih, za razliku
od golubije nedaće
mene pritisla nehodica

s prozorom
na zdanja prijestolna
(državno, kantonalno, općinsko)

preko zgrade Crvenog
križa krsta polumjeseca
nedogorjele u posljednjem

pohodu na Bosnu i prepuštene
prepuštenim drogi, ni trun radosti
čulima da se dogodi a u genima im nije

niti su odgojena da raduju se kuli
babilonskoj, pod južnom sjenkom trešnje zavičajne
utajene ljubavne snove i snove dangube

opljačkale su barutne magle
ostale su mi oči i koljena za puta
nenapisanog, ne znam što bih

bih li išta ikom napisao na ovom
skamenjenom prijestolu tužniji
od jata besanih krila golubijih
 
BIORITAM

Crvotoci od skorine
do davnine od davnine
do skorine krvotoci

kruni srce nehotice
uzdanice današnjice
sutrašnjice nestanice

samo riječ ne dotiče
strah ga vîla suđenica
krokodila sa pričeka

čeka srce prekosutra
jutro jutra obećana
opjevana u knjigama

čeka srce knjigovesca
svilen konac da izdjene
da razveže čvor u grlu

slovarici sevepliji
rječitosti blagorodoj
blagodaroj prijestolnici
 
NENASLOVLJENA

Budi ptica nesanica
kriloputa za svih
puta danonoćnih
odgođenih
nad promole da nadžive
žive rane prizemnice i donesu
do zjenice zenitnice barem jednu
sliku o tvom liku nepokornom hornom
vječnom nadmetanju s istinama, mada
s njima nemaš sreće rođeno si usput
samo da preneseš živo sjeme zato
neka iz tvog lika slika zrači živom
nadom živih rana prizemnica,
vrijeme tvoje
tvoje breme
rođeno je
nesanica ptica budi
za svih puta kriloputa
danonoćno.

 
KO NAM FALI?

Ja sam pastir a vi stado,
ko nam fali?

Pas! Bleee

Ja sam pastir a vi stado
on je pas, ko nam fali?

Gazda! Bleee

Ja sam pastir a vi stado on je pas
a on gazda, ko nam fali?

Proljeće! Bleee

Ja sam pastir a vi stado on je pas a on gazda
proljeće je, ko nam fali?

Vuk! Bleee

Zašto vuk,
on je muk?

Bleee!
 
IGRANJE

On bi sa mnom da se igra,
ali: samo dok mu se igra!

Raskošno ignorira sve
moje pokušaje i ja s njim
da se poigram.

U sjenci vlastite mi
mišolovke ne dolikujem
pročelju mačijem, ili sam
ipak pretežak zalogaj?

http://gwn75q.bay.livefilestore.com...SpPoPb3qbYcbUljTMZ5zJQCh5gzvrRJ38KxA/MICX.JPG
IZUZETAK

Imat ćemo kad razmišljat o kraju
sad bih bio rad biti na početku
barem jednog dana što priliči
raju darovanom djeci
da već u začetku
sudbonosnih
rana
u besmrtnoj rijeci progledaju
smjelo i veselo vrtom
ne štedeći ploda
razigraju srca
u krilima
rôda.
Doći će taj dan ali bit će kasno
niko neće moći razaznati
jasno ko mu rane roji
zato što smo začeti
u vrtu koji ne
postoji.
 
TOROVI

Protruhli tor
uvijek više priliči
vuku nego stadu

zato

dobar domaćin
i uz nov tor ima
psa tornjaka

usto

na čoporili balkanu
uvjek sanja samo
na jedno oko.


TRANZICIJA

Putevi su stočni
raspućeni prečcom

kojim za kurjakom
u čobanskoj koži

na jutarnju pašu
krenu sitna stoka

mrveći pred sobom
u bunilu snove,

izašlo je sunce
kad je bilo kasno

izgubljeno stado
nije bilo vlasno

mijenjati manire

slavilo je strasno
kurjakove hire.
 
Između

Između lijeve i desne ruke
čovjek je sve dok se ruke
ne pošape
pa jedna zalaje a druga zavije
i od čovjeka ostane bezimena
sjenka pod mjesečevim
promolom zgrčena između
besmrtne laži i surove draži
dok nad njom u sudnjim
odorama šakali svoj
dio mira mjerkaju
neponovljivog
usprkos
vjetru
što
ispod
proklijalog
obzora pronosi
eha noćnih molitvi
 
MRAMORJE.jpg
 
Ko je luđi?!

Četiri godine
ne podviti rep niti pristati
uz čopor usred tri razjarena čopora
različita samo po boji dlake predvodnika
može samo čovjek luđački hrabar u vjeri čovjeku
rođenom i nerođenom živom i umrlom svejedno

Doista ako je vrijeme čopora,
jedino sveto što je ostalo jeste:
ne biti mu žrtvom! - premisa je
takvoj hrabrosti.

Međutim, u Bosni to je tek početak
ludosti. Kad se predvodnici dogovore
čopori primire čovjek mora dokazivati
ono što se dokazati može samo onom
čovjeku koji je usred požara svjesno
branio vatru ili vodu usred potopa
pa čak i njemu samo djelimično
jer se i mimo njihove volje
život vratio
u život.

I to
u ciklusima
traje punih šest
stoljeća, više se ne zna
ko je luđi: hômo, homicida, ili judîcium?!

 

Back
Top