Najveci blam?

e sad se sjetih...na jednom takmičenju, čini mi se da je bilo u budvi, i mi smo imali neke kostime-bijela trenerka i crna dukserica,i kako sam se ja presvalačila u kupatilu, koje je bilo very, very, very glibavo,meni je pala trenerka u onaj glib, e kako je to ljudi moji bilo glibavo...pi..i ja ne znam šta ću, kad voditeljka zove našu grupu da nastupimo i ja izlazim sa onakoglibavom trenerkom...bilo me je blam...ufff....al' sam se posle samoj sebi smijala jedno najmanje pola sata:lol::lol::lol:
 
Ah,nije bash najveci ali je od sinoc...
Idemo mi sa probe...i izlazimo iz zgrade....a ja zaboravim da je tu neka stepenica (usput mokra) i okliznem se na nju....pa sam sedela tu...i svi smo se cepali....
najjache shto nisu odmah skontali gde sam nego su pitali "A gde je Natasha?'' :oops: :lol:
 
Jaoooo.....nema dana kad se ne izblamiram!
Ali najveci blam mi je bio,kada sam na takmicenju iz plesa tako pala po sred one bine,a hala puna ljudi!!!!Htela sam da propadnem u zemlju....:oops:
Ali ima jos jedan...dugo sam bila zaljubljena u nekog decka iz skole,i posto sam bila te nedelje redar morala sam da idem u susedno odeljenje da pozajmim sundjer jer kod nas u ucionici ga nije bilo...slucajno sam usla u odeljenje tog decka i totalno sam se sludela....uzela sam sundjer i kad sam trebala da izadjem zakucam se u zid jer sam se zagledala u tog lika....a kad sam vracala sundjer stala sam na pertlu i TRAS!!!!!Kao sveca sam se srusila...svi su krenuli da umiru od smeha a ja sam brzinom svetlosti izletela iz ucionice!Katastrofa!!!
 
Jednom sam sela u tudja kola umesto moja,
ali su bila ista, ukapirala sam tek kad me je drustvo zvalo da pita gde sam
jer su oni u mojim kolima.....Htedoh da se ubijem tad:-D

hehe sad si me podsetila.Tako je i moja mama ushla u tudju zastavu koja je ista kao i nasha zastava, upalila auto i bacila pogled na sedishte i vidi neki beli kishobran i zapita se odkud njoj beli kishobran heheheh i tad ukapira da je u tudjem autu...Ladno je mogla ukrasti auto hehehe....
 
A joj blama. Ja sam jutros postala svesna svog najveceg blama. Kako se ja blamiram, pre svega pred samom sobom. Slusajte o cemu se radi. Pa '84. godiste, 83., 82., pa i 85., 86.,'87. oni su svi omatorili i ponasaju se zrelo i ozbiljno a ja non stop pricam o njima, ucim ih kako treba da budu cool tinejdzeri, da se zezaju, poredim ih po tome sa mnom koja se ponasam i izgledam kao da imam 14 godina.E to je za mene blam. Izblamirala sam se. Sad je gotovo. :D Vise se necu blamirati tako.
 
Ja ne znam jeli mi owo najwecji ali se desio prije nekolika dana.Bila sam na jednoj zhurci i malo popila...tj,prwi poot se napila,nisam mogla da stojim na nogama.Odjednom sam pochela da se debilishem i da jurim jednu drugaricu na zhurci i odjednom...TRAS...pala sam i legla na pod koliko sam dugachka,a najgore je shto ni za shta nisam zapela,nego onako odjednom...I,WISHE NIKADA NECJU DA PIJEEM!;)
 
Upisala sam se na chasu u sestom razredu.
Od tad se ne secam ni jednog blama :S

xaxaxaxaxaxax...qq...blama..:lol:sad sam se sjetila..prije možda 3,4 godine, u naš razred su bile neke dvije bliznakinje-sanja i saša..i one su dolazile često kod babe koja živi u ulaz do mene..i jedan put, došle one kod mene na vrata i pitaju me oću li izaći napolje, i da zovnem anu...i ja kao ajde, sad ću, sačekajte me...i tako mi izašli napolje, zajebavali se i odjednom govori saša:meni se piša, ja moram otić do kuće, kad nema njene babe u stan i nema ko da joj otvori, i ona više nije mogla da izdrži, i umjesto da se budala popiša neđe drugo, ona u gaće:lol::lol::lol::lol::lol:ja i ana smo umirale od smijeha..i došla baba sa njihovom majkom i ne vide da se saša upišala i odu oni gore, i ja i ana koliko smo bezobrazne-odemo na vrata, i izlazi njena majka i mi mrtvi 'ladni je pitamo:je li ti ćerka promjenila pelene i niz stepenice sletimo:lol::lol::lol:i mi mislili neće žena ništa uradit, kad ona izlijeće iz ulaza i poče da nas 'vata...:lol::lol:e nikad se više nisam istrčala nego toga dana...:lol::lol::lol::lol::lol:
 
srecom nije bilo ikoga u blizini sem mog brata kad se ovo desilo shto cu sad da napishem.

Pre jedno 2-3 godine ujutro krenemo ti ja i brat u shkolu kolima,a kola mi stoje napolju,a ono bila zima i jako je bilo hladno tog jutra tako da se auto skroz zaledilo i pobeleleo(inache je auto bronza boje).Poshto sam imao problema sa otvaranjem kola znao sam da ako je zaledilo boce teshko da udjem u kola ikako,i ja reko ma sad cu ja nogom da udaram onde gde se onaj metalni deo zakachi za dugi na ramu od kola(ne znam kako da objasnim a nije brava) u nadi da ce se led slomiti i dacu moci vrata da otvorim jer sam ih uspeo otkljuchati.I bijem ti ja nogom u ona vrata kad moj buraz povika,ene vrata za suvozacha su otvorena,ja pomislih ma ne mogu jer se ta vrata ne mogu otvoriti spolja jer se kvaka pokvarila,ja tamo kad ono stvarno vrata otvorena.Otvorim vrata i imam shta da vidim,puno smeca,nekih papira,flashica od soka,i primetim ja da je druga shara na sedishtima(evo sad se smejem sam sebi) a poshto su mi pre provaljivali u kola pomislim ja,"***** im majku i sedishta su mi promenili." Kad odjednom moj brat povika,"pa to nije nash auto!" Ja s eokrenem a ono moj auto stoji odmah pored,ovaj shto sam probao da otvorim je nekog komshije i crven je...:lol::lol:
 
Moja drugarica i ja smo sedele ispred zgrade,i pocele da pevamo pesmicu koju smo same smislile (tacnije zaj*bavale smo se),ta nazovi pesmica je bila o pingvinima.
Ide nesto:Pingi,pingvin.I + smo se klatile onako levo-desno.
I dodje sestra od jednog kretena sa kojim smo se svadjale,i pocne da mazi neko kuche koje je bilo pored nas,a mi nismo ni primetile da je ona pored nas,a mi pevamo i pevamo...
Dan posle toga,mi izadjemo napolje,a kad ono svi decaci: FDE STE PINGVINI!!!?
A mi hocemo da umremo...:oops::oops::oops:
 
proshle godine na takmichenju iz gimnastike...preskok...svi gledaju, ja preskachem prvi put, ali nisam uspela lepo, kretjem drugi put, a trener viche "jachi odraz! jachi odraz!" i ja se zaletim k'o bik i kad sam se odraaaazila...preletela sam duzinu dva kozlitja, skrshila se preko glave, izlomila ziva, dize me profesorka i kaze "ispravi se!" a ja ne znam gde sam, sve mi se vrti...boze, koliko me je tada bilo sramota...
 
He, setila sam se necega...
Pre jedno mesec dana otisla ja u Zrenjanin, kod babe i tetke. I sad zove mene sestra od tetke da izadjem sa njom i njenim drustvom... Izadjemo mi, a ja nikog od njenih ne poznajem i sa svima ko im pridje i krene da prica sa njima, ja se uredno upoznam... I dolazi u nekom klubu jedan lik, malo stariji doduse, al reko' mozda je neki lik s kojim se oni druze... Prilazi on meni i ja skontam da me on nesto pita (nista nisam cula posto je bila uzasna buka)... Ja mu lepo pruzim ruku i kazem "Ja sam milica, drago mi je!" On opet digne obrve k'o da me nije cuo i ja opet kazemm "Milica, drago mi je!" Kaze on meni: "A, pa lepo, Milice, ja sam Zoran, a sad mi reci sta ces da popijes!" U tom trenutku sam skontala da je lik ustvari konobar... Htedoh u zemlju da propadnem.... :oops: :lol: :lol: :lol:
 

Back
Top