Nepostojanje, zašto ne ?

Kako ćeš se osećati posle sledeće rečenice?
'Pošto je nepostojanje pretpostavljena vrednost,
uplašio sam se svoje nemoći da u tom slučaju
bilo šta promenim.'
Nepostojanje je lako za kreirati i održavati, kako to
da je ipak postojanje prisutno, ako je sve imalo tu fazu
nepostojanja.
U tom slučaju, koji je već dokazan samim našim postojanjem,
možemo reći da premisa nepostojanja nije istinita, i da iz toga
možemo zaključiti da je pretpostavljena vrednost postojanje.
-Meni se kao realnije čini da je nepostojanje pretpostavljena vrednost
a ne postojanje, ali prostom logikom dolazimo do suprotnog zaključka.
-Ali postojanje nije moglo prvo da nastane, već nepostojanje, jer ako je
postojanje prvo nastalo nepostojanje ne bi postojalo.Što nas dovodi do
zaključka da nepostojanje ne postoji, što je izgleda vrlo logično.
-Da li se nekada uplašite nepostojanja i da li je čoveku lakše prihvatiti
neminovno nepostojanje znajući da će bilo šta posle njega postojati?
-Da li će nepostojanje ikada nastati kao forma a ne kao reč?

Paz' ovako...
Bilo bi bolje da nepostojimo...
Al' jbg... neko se igrao sa nasim zivotima i bacio na u ovo "more"
Kaze gosn. Andric.... "Bacen u more, mora se plivati..."
Tako da...
A htedoh i jos nesto reci... Zasto je ljudima zivot toliko drag... kada ga nisu trazili... vec dobili ono sto bi se reklo free...
Zivot je puka zabava...
Kako dosao, tako i otisao... cela filozofija...
Do tada... ja zelim da imam sexa, da se napijam, da sviram, da radim sta god mi padne na pamet...
I osecacu se kool kada mi kucne zadnji cas... jer cu znati... da sam radio sto mi se radilo...
Zapravo... mislim da je sustina u Sexu, zezanju i stvaranju neceg neobicnog...
Kada umremo, nece biti bitno da li smo bili bogati ko Bill Gates ili bili kao prosjaci...
Totalno bzvz... bitno je koliko je nama bilo "kool"...
Vi shvatite kako god hocete... ja sam rekao svoje misljenje...
Pozzzzzzzzzzzzz........... 8)

Eventualno neki esej,a ti ga nisi napisao..zasigurno...

Postojanje i nepostojanje su riječi............za početak. Riječ postojanje označava svijet kao pojavu, riječ nepostojanje je negacija takvog svijeta, a ja to zamišljam (nepostojanje) tako što crvenim umjereno širokim linijama unutar crvenog kruga u mislima prekrižim svijet kao pojavu.

Možemo trajati kao, recimo, kamen. Možemo vegetirati kao biljke, ponavljati svoju vrstu kao životinje. Postojati mogu samo ljudi. To znači da mi znamo što smo i što možemo biti. Imamo svijest o drugome, drugačijem i različitom od sebe, ali i svijest o sebi - samosvijest. Mi sebe - za razliku od kamena, biljke i životinje - izabiremo. Kamen ne može htjeti biti nešto drugo nego kamen, biljaka može biti samo to što jest, lav ne može postati inženjer, ali čovjek može biti sve - može trajati, vegetirati, ali i biti/postojati i postajati sve više čovjekom.

Nepostojanje je odricanje od svoga ljudskog određenja. On traje i vegetira - jede, pije, spava, eventualno se razmnožava i tako dan za danom. On ne postoji, ne postoji kao čovjek. To nepostojanje nema vrijednost. Ono je uzaludno istrajavanje u svijetu.

Postojimo onoliko koliko nam sudbina dozvoli, rodjeni smo da bi umrli... Ali to nije bitno... Bitno je ono sto treba da uradimo dok postojimo, a to je da obezbedimo dalje postojanje nase vrste, i omogucujemo dalje nepostojavanje...

Hari_Haler:

Postojimo onoliko koliko nam sudbina dozvoli, rodjeni smo da bi umrli... Ali to nije bitno... Bitno je ono sto treba da uradimo dok postojimo, a to je da obezbedimo dalje postojanje nase vrste, i omogucujemo dalje nepostojavanje...

Kliknite za proširenje...

Reprodukcija vrste je, istina, važna i vrijedna funkcija našeg postojanja, ali to čine i biljke i životinje. Čovjek nije i ne može biti čovjek ako postoji fatum. On tada može biti samo igračka, stvar, a ne čovjek - slobodno biće koje samo sebe određuje, svoje postojanje.