Evo ti jedna pricica: bili smo u vezi dve godine kada me je prvi put zaprosio, ali rekoh daj da zavrsim fakultet, mlada sam, posle jos dve godine, ja zavrsih fakultet, pa opet isto pitanje, a ja rekoh daj da nadjem posao, a njemu vec trideseta, posle pola godine nadjoh posao i to veoma dobar, ali opet daj malo da prozivim, da vidim kako je biti zaposlena devojka... Verovatno bi tako jos odgovarala da me nije ostavio. Sta mislis kao se jos uvek osecam, sest zajednicikh godina je proslo i ostalo daleko iza mene i to sve zbog navodnog straha. Kao, sad mi je dobro???!!!!!! Nemoj se bojati da uzmes zivot u svoje ruke i ne ponovi moju gresku.