Antropologija: Kastaneda

toliko generacija čarobnjaka je prošlo a mi još uvijek ne znamo gdje smo krenuli a to jeste važno pitanje. bilo bi interesantno saznati i to, da li je odgovor na ovo pitanje namjerno zamagljen

Napasnik:
˝Don Huan je stalno govorio Kastanedi o sudbini starih vidovnjaka i o sudbini koju su oni doziveli.Ali Don huan ne kaze zasto je njihova sudbina tako strasna . Takodje Don huan je stalno upozoravao Kastanedu na opasnost koju predstavlja druzenje sa neorganskim bicima.Ali Don Huan ne kaze (ili Kastaneda barem nije to zapisao u svojim knjigama) sta je to toliko strasno u vezi neorganskih bica.(sam Don Huan nije zeleo da ima nista sa njima).
Iako u knjigama pise da neorganci kad tad zarobe carobnjaka Kastaneda ne objasnjava u cemu se sastoji to ropstvo i zasto je zivot u svetu neorganskih bica tako strasan..˝
Evo odgovora:

6.Svijet anorganskih bića
Ali u tim snovima su se pojavljivala i bića koja su sama od sebe svjetlila, kad ih je sanjač koristeći vidovitost izolirao. Očigledno su imali svoje energetsko polje, koje ih je razlikovalo od ostalih fantom-slika sna. Čarobnjaci su otkrili da su ta bića izviđači iz drugih svjetova, koji preko tuđih snova pokušavaju da dođu kontakt sa drugim živim bićima. Oni potječu iz jednog svijeta koji postoji paralelno uz naš svijet, u kojem oni posjeduju svjesnost ali ne i organsku, materijalnu egzistenciju. U don Juanovoj tradiciji su ta bića nazvana anorganska bića. Anorganska bića se razlikuju znatno od poznatih organskih bića. Posljedica njihove drugačije energetske strukture je da u usporedbi prema nama vječno/mnogo duže žive. Oni su veoma stari i njihova je svjesnost veoma razvijena.
Nije ni čudo da su stari čarobnjaci s njima pravili ugovore. Uz pomoć anorganskih bića čarobnjaci su u snovima došli do perfekcije. Uspjeli su da sa svojim fizičkim tjelom da uđu u njihov svjet i da imitiraju njihovu energetsku strukturu. U određenom pogledu su postali anorganski i skoro besmrtni. Ali po koju cijenu! Nasukali su se u njihov svijet koji im je ostvarivao skoro sve želje, ali je za njih postao zatvor, kao i ovaj svijet.
(Kao što reče Napasnik: ˝Problem je medjutim sto postoji verovatnoca da je taj cilj nesto sto bi se moglo okarakterisati kao put u pakao ali ne pakao u smislu vecnih muka vec pakao u smislu neslucenih telesnih(fizickih zadovoljstava). Kao sto rece jedan od pobornika ovog puta "ako volite zivot na zemlji , onda ce vam se pakao definitivno svideti." Jer pakao pruza zadovoljstva kakva se na zemlji ne mogu doziveti ...)˝
Mnogi od tih starih čarobnjaka žive i danas u tom svijetu iz kojeg više ne mogu izići. Po don Juanu, su oni upali u zamku kad su izvršili ugovor s tim bićima, čija je nagodba toliko obvezujuća i osvajajuća kao i nagodba naše socilizacije, po kojoj smo mi naučili da posmatramo ovaj svijet kao jedini postojeći.

7.Drugi svjetovi
Ali nisu svi pali u tu zamku. Neki stari čarobnjaci su bili dovoljno trezveni da ne izgube iz vida činjenice. Taj svijet tih anorganskih bića je kao i naš svakodnevni svijet, samo jedna pozicija skupne točke i njihovo zamjećivanje je samo interpretacija jednog energetske struje. Tako su se pomakli dalje od te pozicije i otkrili da postoje pozicije koje vode u druge svjetove, od kojih je svaki faktičan, stvaran i osvajajući baš kao i nas poznati svijet. Tako su kroz svoju vidovitost postavili mjerilo za stvarnost: za njih su bila bića i položaji skupne točke stvarni samo kada sami od sebe poizvode energiju. Sve drugo su fantom-svijetovi, projekcije naše fantazije i sjećanja, koji nemaju nikakav energetski efekt. Oni su proučavali sve te nove svjetove koje su otkrili i saznali su da su kao slojevi luka: pokraj jednog svijeta postoji neposredno i drugi. I tako je naš svakodnevni svijet samo jedan od slojeva. Svi ti svjetovi ili pozicije skupne točke su zbog svojeg energetskog karaktera osvajajući i čvrsti, tako da se iz njih teško nalazi izlaz.
Don Juan izvješćuje , da su cijele skupine toltečkih vidovnjaka odlazile na putovanja s kojih se nikada se nisu vratili nazad, u naš svijet. Neki su svoj spas tražili u novim svjetovima i niko ne zna šta su tamo pronašli.

klos:

toliko generacija čarobnjaka je prošlo a mi još uvijek ne znamo gdje smo krenuli a to jeste važno pitanje. bilo bi interesantno saznati i to, da li je odgovor na ovo pitanje namjerno zamagljen

Kliknite za proširenje...

ja trenutno ne vidim vaznije pitanje od ovoga.Nije pitanje da li moj put srca vodi u zlatni kavez broj 1, tvoj u zlatni kavez broj 2 , a njen u zlatni kavez broj3..
u sve tri varijante mada su nasi putevi naizgled razliciti odrediste je sustinski isto. to je zlatni kavez.
Najvaznije pitanje koje neko ko je odusevljen Kastanedinim knjigama moze da postavi sebi je:
Da li postoji i odrediste koje nije zlatni kavez i da li praktikovaje ucenja iz Kastanedinih knjiga moze
1. da nas odvede na to odrediste(ako uzmemo da je Don Huan u stvari u svojim pricama o slobodi imao u vidu upravo to odrediste , u sta nisam vise siguran)
2.da nam donekle pomogne da stignemo na to odrediste (ovde se postavlja pitanje koji delovi ucenja to mogu? da li samo ono sto je govorio Don Huan ili cak ni neke stvari koje je on govorio)
3. da nam odmogne i malo po malo priblizi nekom od zlatnih kaveza

Nema pouzdanih odgovora. Izgleda da ce se stvari razotkrivati *u hodu*...


Dreamways:


First of all, the "third attention" is not a location, such as a dream realm, or dream world located within a realm, but it is rather an independent state of awareness. The third attention is a state of total awareness. That is, you don't just have the use of your physical and dreaming bodies, you also have other energy bodies available to you, or if you want to put it a different way, you have more positions of the assemblage point being used than just waking and dreaming. The third attention is like the third gate of dreaming, but, instead of just completing your dreaming body, you complete all the energy bodies.[/COLOR]



The way I see, a "full" path is a defined path, regardless of where it leads to. Castaneda, in my opinion was not forthcoming with what his full path was, so it left a lot of people hanging. Don Juan, on the other hand, did define his path from beginning to end, but his burning with the fire from within was an experimental path at best. Since his teacher did not succeed in finding "freedom" , it is no wonder that Carlos went in a different direction. We can never know if the Spirit means this path or the other for anyone else, all we can do is try to take the path that feels right for ourselves, be it clear cut or not, I guess.




OK, I'm going to use some symbolic tools to explain something more about where don Juan is. If you look at the back of a dollar bill, and see the pyramid with the eye of providence at the top, it sort of illustrates something about the third realm. The pyramid represents the realm of power, the domain of the Death Defiers, and the cap of the pyramid is where don Juan is. The third realm is divided naturally like this, it is a manifestation of the nature of our god, our total reality, not the doing of any individual. What is noteworthy here is that, this top domain which don Juan inhabits, it turns out that the other name for it is the "Diamond Realm." This is where the "missing party" went to, they went where Castaneda could not take them, just out of the reach of the Death Defiers. I know now, of course, that Castaneda was always meant to join the Death Defiers, that he was don Juan's last student before he left, and that he was given to the Death Defiers as a sort of payment for all that had been taken from them, but he was OK with that.

From what I can tell, there was sort of a great dispersion of the sorcerers associated with Elias, Julian, Juan and Carlos. They ended up all over the place. A portion went to the tree world to die a dignified death of some sort, some may have gone there to continue a very secretive path of some sort, I'm not sure. Others went to be with the death defiers. Some, like La Gorda and the Blue Scout, stayed and finished things on Earth. But, some, the lucky ones, managed to get to the "narrow passage," the small cap atop the pyramid and reach freedom. You can spot these sorcerecers by the light that emanates from them, a bright focused light that makes their energy body look like a diamond. When I add it all up, this seems like the only path worth taking.

8.Sanjanje novih, vlastitih svjetova
Za to vrijeme, prije otprilike 3.000 godina, došli su neki od čarobnjaka, takozvani naguali, do novih zaključaka. Nagual je čarobnjak koji od rođenja ima energetsku strukturu koja je drugačija od ostalih. Njegovo svjetleće jaje izgleda vidovnjaku dvostruko. On ima, energetski viđeno, više mase. Energetsko tjelo čovjeka ima dva odeljka, dok Nagual ima četiri. Ta struktura ne dovodi samo do toga da takav čovjek ima više rezervne snage već i da može i da pomiče i sinkronizira skupne točke drugih ljudi. Zbog toga je nagual, muški ili ženski, rođeni/prirodni voditelj grupe čarobnjaka.
Pod vodstvom takvih žena i muškaraca je procvjetala viša meksička kultura, koju zapadni povjesničari nikad nisu razumljeli. Čarobnjaci tih vremena su svoje tehnike u snovima toliko usavršili da su pažnju iz svojih snova ujedinili i tako su svoj svjet sa svojim građevinama projicirali u druge svjetove. Udruženom pozornošću su napravili perfektne kopije svojih gradova, prebacili se u njih i nastavili tamo živjeti. Zajedno su sanjali jedan novi, bolji svjet.
Teotihuacan kod Meksiko Citija je jedan takav primjer. Arheolozi se još uvjek pitaju šta je bila svrha tih građevina i zašto su toliko velike. Piramida sunca ima veću površinu nego egiptska Keopsova piramida. Još jedna zagonetka je cesta mrtvih, prozvana tako jer su na toj cesti koja je duža od jednog kilometra nađeni djelovi ljudskih tjela. Međutim nisu nađeni dokazi da se u Teotihuacanu iko borio, niti je u tom gradu pronađeno oružje. Gdje je nestao taj cijeli narod, bez traga, tako da historičari do danas ne mogu reći koji je narod tamo živio?
Po Castanedi Teotihucan je bio grad tih starih čarobnjaka. On kaže, da su po danas takozvanoj cesti mrtvih bili poredani sanjači koji su mjesečevu piramidu projicirali u pažnju snova.
„Na signal su svi skupa i sa svih strana piljili u piramidu i pohranili je u pažnji snova. Neki od čarobnjaka su u momentu piljenja izgorili od iznutrašnje vatre, za njima su ostajali djelovi njihovih tjela, koje nitko iz strahopoštovanja nije dirao, jer su vjerovali da kroz njih teče misteriozna snaga. Drugi sanjači su odmah zauzimali njihova mjesta. Njihov cilj je bio da skupa sanjaju te piramide na drugom mjestu gdje će ih stoljećima svojom pažnjom uzdržavati. Konkretni grad Teotihuacan je za njih bio samo uzorak. Ono što su ustvari htjeli je verzija sna. Ovjekovječili su sliku. I cjeli narod je na taj način nestao, isto kao u Yukatanu između 800 prije krista do 800 poslje krista."

9.Propast starih čarobnjaka- novi vidovnjaci
Do raspada te nepoznate kulture nije došlo samo zbog toga što su se na ovaj način iseljavali. Uništila su ih druga plemena koja su došla u njihove krajeve. Između 600 i 1200 godine poslje krista je vladao period suše i ratnoborna plemena su krenuli prema plodnome jugu. Stari čarobnjaci su na bolan način dosli do zaključka da im sve ono što su otkrili ne pruža zaštitu protiv ljudskih protivnika i oružja, i da im ni njihovi saveznici, anorganska bića, ne mogu pomoći.
Osvajači su usvojili kulturu toltečkih čarobnjaka, ali jezgru tog znanja nisu otkrili. Po Don Juanu oni nikad nisu postali vidovnjaci. Još i danas postoji puno čarobnjaka u djelovima Meksika koji su nasljednici tih osvajača, koji su pratili put Tolteka ali koji nikad nisu znali šta rade ili o čemu pričaju, jer nikad nisu postali vidovnjaci.
Stari čarobnjaci koji su te sukobe preživjeli, povukli su se i savjetovali su o tome šta treba činiti. Zaključili su da je uništenje njihove kulture plod njihovih pogrešaka, i počeli su preispitivati cijelo svoje znanje. Htjeli su uništiti svaku grešku na koju naiđu. Iz te reforme je rođena tradicija kojoj pripada Don Juan, koji svoje nasljedstvo može pratiti od godine 1000 poslje krista.
Ti novi vidovnjaci su odbacili potragu starih čarobnjaka za novim pozicijama montažne točke i čarobnjačke prakse pomoću kojih su držali ljudske i neljduske sluge pod svojom kontrolom. Novi vidovnjaci su vidjeli baš da taj način nastojanja dovodi do pojave i rasta mračne strane čovjeka i do toga da ih je zasljepljenost/opčinjenost moćima odvela u propast.
Mračnjaštvo je postalo glavni neprijatelj novih vidovnjaka. Oni su otišli dalje, od konkretnog i svrhovitog/korisnog čarobnjstva, u apstraktno.

10.Namjera
Tu mislim na jednu silu koja je bila poznata i starim čarobnjacima, ali joj nisu pridavali veliku pažnju. Novi vidovnjaci su vidjeli da ta sila upravlja našom skupnom točkom, našim opažanjem i tako i našom sudbinom. Vidjeli su da ona upravlja skupnom točkom kao što jaki magnet upravlja strelicom kompasa. Zbog toga su tu silu nazvali Selektor, Duh ili Namjera.
Svoj novi cilj su nazvali sloboda; slobodu od toga da moraju zamjećivati ono šta im skupna točka pokaže. Cilj koji je izvan slojeva luka i koji postoji izvan konkretnih svijetova. Pošto je Namjera odgovorna za poziciju skupne točke, važno je prvo naučiti njome upravljati. Tako je Majstorstvo Namjere postalo jedno od temeljnih stupova novog ciklusa vidovnjaka. To je vrlo škakljiva stvar, zato što je Namjera sudbinska sila s kojom se ne možemo poigravati. Prvo je se mora upoznati, sklopiti prijateljstvo s njom. Za to je novim vidovnjacima poslužila refomirana praksa snova koja se koncentrirala na upravljanje svjesnošću, na slobodu, s kojom su mogli namjeravati nove pozicije skupne točke.
Paralelno su se bavili prikradanjem, čija je svrha kontrola/upravljanje svojim ponašanjem. Prednost su imale tehnike kojim se vidovnjak sam sebi prikrada, a koje nisu samo davale kontrolu nad spojnom točkom već su i uništavale vlastito mračnjaštvo i samovažnost/oholost. Reformirano učenje je imalo tri temeljna stupa: Prikradanje, Sanjanje i Namjeru, koji su se spojili i tako pratikanta odvodili na put prema slobodi, na put ratnika. To sve završava u jednom nevjerovatnom manevru, apstraktnom letu, unutrašnjoj vatri. To dovodi praktikanta do toga da se njegova spojna točka pokrene po cjeloj širini svjetlosnog jajeta, po svemu šta je čovjeku moguće da opaža, da sklizne preko te širine i da upali sve emanencije odjednom. Tad se desi implozija, praktikant se pretvara u čistu energiju i postiže stanje krajnje slobode.
Koliko vidovnjaka je to uspjelo je nepoznato, isto kao i priča o prvih 12 generacija Don Juanove linije o kojima Castaneda i ostali iz grupe nisu puno rekli.

11.Traganje/prikradanje
Jednu točniju genealogiju imamo od vremena španjolskog osvajanja, koja je još jedan veliki događaj u povjesti čarobnjaštva. Don Juan izvješćuje:
„Novi ciklus se je tek počeo uspostavljati kad su španjolski osvajači napali njihovu zemlju. Na njihovu sreću novi vidovnjaci su već bili spremni da se suoče sa takvom opasnošću. Oni su već bili savršeni praktičari prikradanja. Sljedeća stoljeća proganjanja dala su vidovnjacima veliku priliku da u tome usavrše. Na čudan način su baš ta teška vremena dovela vidovnjake do toga da svoje principe oplemene. Zbog toga što su svoje prakse držali u tajnosti bili su ostavljeni na miru i mogli su sve svoje rezultate sistematizirati.“
Kad su novi vidovnjaci primjetili da komunikacija sa osvajačima nikuda ne vodi povukli su se u podzemlje/ilegalu. Oni nisu vodili partizanski/gerilski rat, već su branili svoje znanje tako što je svaki Nagual svoju grupu štitio od otvorenog kontakta sa drugim vidovnjacima. Time su postigli da ih ne uništi inkvizicija ili neki pogrešni/pogubni osjećaj grupne svjesnosti. Zbog toga su nastale pojedinačne škole, koje su dobiveno znanje individualno promjenjivale/proširivale/preispitivale.
Nije svaka škola našla nasljednike jer su novi vidovnjaci odbacili svoju tamnu stranu i nisu svoje učenike birali sami, ili u učenje uvodili svoju djecu, kao stari čarobnjaci, već su ostavili da ih izabere sama Namjera ili Duh. To znači da čarobnjak novog ciklusa ne traži učenika, niti učenik može naći učitelja. Uvjek je to znak, omen, znak Namjere, znak Duha koji dovodi vidovnjaka do nasljednika. Ali može biti da izabrani učenik uopće nema interesa za to znanje i tako može biti da je ta grupa osuđena na smrt.
Škola Don Juana je od 15 stoljeća do danas vođena od 16 Naguala skupa sa Don Juanom i Carlos Castanedom. Prvi osam su vodili grupu do kraja 17 stoljeća bas u duhu novih vidovnjaka. Te grupe nisu bile baš velike, sastojale su se od 8 do 16 clanova. Svaka generacija je prenosila svoje tradicionalno znanje na sljedeću generaciju.

12.Stanovnik
Ali 1723. se je desilo nešto neočekivano, nešto što je promjenilo tok događaja. Tadašnji Nagual Sebastian je sreo jednog starog čarobnjaka iz davnih vremena, koji se odjednom pojavio pred njim i zatražio njegovu pomoć. Bio je na izmaku snage i bila mu je potrebna energija duplog bića, jednog Naguala, inače bi umro.
Stari čarobnjak je bio 7.000 godina zarobljen u našem blizanačkom univerzumu/svijetu anorganskih bića, a na početku 18. stoljeća je našao izlaz iz zamke anorganskih bića. Sad mu je bila potrebna pomoć, koju je nakon nekog vremena dobio od Naguala Sebastiana. On mu je dao energiju koja mu je bila potrebna da živi u svojem svjetu sna i da ga može održavati. Za to što mu je dao energiju dobio je direktno znanje, pozicije skupne točke koje su otkrili davni stari čarobnjaci na putovanju kroz beskonačnost, kroz nepoznato.
Nagual Sebastian je napravio ugovor sa tim starim čarobnjakom koje je bio važan za svakog sljedećeg Naguala. Onaj koji prkosi smrti ili podstanar je dolazio kod svih sljedećih Naguala: Santistebana, Lujana, Rosenda, Eliasa, Juliana, Juana i Castanedu. Zadnji opisuje svoj susret sa podstanarom u svojoj knjigi, Umjeće sanjanja, gdje opisuje susret sa podstanarom u jednoj crkvi u Oaxaci i odlazak u njegov svjet kojeg sanja.
Carlos Castaneda je prvi Nagual iz te linije koji nije želio ništa za svoju energiju. Ali kako izgleda nije to jedino što je Castanedu razlikovalo od linije Don Juana. Kad je Juan Matus na prašnjavoj autobusnoj stanici upoznao jednog marljivog antropologa, kojeg je vidio kao svojeg, od Namjere dovedenog učenika, tad još nije ni znao da je to i bio kraj njegove linije. Ili je možda gledao u jedan novi početak?

klos:

toliko generacija čarobnjaka je prošlo a mi još uvijek ne znamo gdje smo krenuli a to jeste važno pitanje. bilo bi interesantno saznati i to, da li je odgovor na ovo pitanje namjerno zamagljen

Kliknite za proširenje...

``Postoji veliki problem s kojim se suočavaju oni koji žele da uče magiju – reče Vika. – Kada krećemo tim putem, uvek imamo otprilike određenu predstavu o tome šta nas čeka. Žene obično tragaju za Drugim Delom, a muškarci za Moći. Tako ni jedni ni drugi ne žele da uče: žele samo da stignu do unapred zacrtanog cilja.
’’Ali put magije, kao uostalom i životni put, jeste i uvek će biti put Misterije. Naučiti nešto znači stupiti u dodir sa svetom o kome nemaš baš nikakve predstave. Čovek mora biti ponizan da bi mogao da nauči.’’

Sve sto sam te ucio, nastavio je Don Juan, svaka sitnica koju sam ti pokazao je bilo samo pomocno sredstvo da ti demonstriram da nam vise mogucnosti stoje na uslugu nego sto vjerujemo. Mi netrebamo nikakve ucitelje magije, tu se u stvarnosti ne treba nista da se uci. Sta mi trebamo je neko ko ce nas uvjeriti da nam stoje bezkrajne snage za rukovodstvo. Koji cudni paradokson! Svi ratnici na putu znanja vjeruju da uce carobnjastvo. U stvarnosti uce samo koje su snage u njima i kako da dodju do njih.

Sta ti uz ovo vrjeme ucis nije carobnjastvo, mnogo vise ucis kako da sparas energiju. Ta energija ce ti dati sposobnost da dotaknes neka energetska polja koja su ti dosada nedostupna. Don Juan

http://parallelperception.yuku.com/directory

Forum koji se bavi Nagualismom.

Veoma zanimljivo

Pozdrav svim diskutantima,
(posebno starim poznanicima sa foruma “Galaksija”)!

Pratim ovu temu od početka, i evo, osetih potrebu da se na neko vreme uključim u raspravu iznošenjem ličnih stavova, ocena i utisaka o Kastanedi i toltečkim (don Huanovim) učenjima.

Za početak, kratko:

1. Ne ulazeći u pitanje porekla i autentičnosti duhovnih i magijskih praksa opisanih u Kastanedinim knjigama, smatram da čitalac koji traga za odgovorima na suštinska i krajnja pitanja o Svetu, Stvarnosti, Smislu Postojanja i sličnim preokupacijama, u toltečkim učenjima može pronaći delotvoran i praktičan sistem znanja i veština koji mu na tom pustolovnom i neizvesnom putu može biti od prilične koristi.

2. Za razliku od mnoštva drugih duhovnih i magijskih sistema, toltečka učenja podstiču kolektivnost i pri sticanju i pri prenošenju znanja, što daje dodatna sinergijska krila tragaocima koji nisu baš preveliki individualisti.

3. Sudeći prema onome što je ispričao Toresu (“Susreti s nagualom”), životna uloga Kastanede kao “trozubog” naguala bila je u tome da toltečka učenja konačno izvede iz hiljadugodišnje tajnosti i skrovitosti, da ih obznani i učini javnim i dostupnim svima koji to žele, kako bi se stvorilo mnoštvo novih loza učenjaka koji praktikuju takva učenja, a sudeći po tiražima njegovih knjiga, reklo bi se da je taj “zadatak” Kastaneda uspešno obavio.
...

Na kraju, posebno bih naglasio nešto što smatram prilično važnim (što me na neki način i ponukalo da se uključim u diskusiju), a to je da prilična efikasnost tehnika i veština sadržanih u toltečkim učenjima može, kojeg li paradoksa, biti i njihova najveća mana.

Naime, isuviše brz “napredak” u duhovnim i magijskim veštinama koji je rezultat primene psihotropskih biljaka, gljiva i srodnih prirodnih i veštačkih narkotičkih sredstava, kod osoba koje pre toga nisu ostvarile dovoljan nivo trezvenosti, samokontrole i osveštenosti, koje, dakle, nisu u dovoljnoj meri ovladale svojim skrivenim i nesvesnim potencijalima, i ostvarile neophodan stepen individuacije (jedinstva) ličnosti, može za posledicu imati ono što Jung naziva “mana ličnost”.

Takav tragalac može dospeti u psihičko stanje koje je po svojim karakteristikama najbliže nekoj vrsti (delimično) kontrolisane šizofrenije, odnosno takvog rascepa ličnosti
u kojem se iz autonomnih i odmetnutih oblasti nesvesnog u njegovu svest bez svesne namere ubacuju projekcije u kojima ta osoba vidi “neorganska bića”, “saveznike”, “letače” ili neke druge arhetipske tvorevine kolektivnog nesvesnog u vidu bogova, anđela, demona, zmajeva, aždaja, čudovišta i sl.

Moj utisak je da je i sam Kastaneda bio na neki način “žrtva” takvog ubrzanog “napretka”, i da se sa sličnim problemima mogu suočiti i mnogi drugi sledbenici ne samo toltečkih, nego i bilo kojih drugih duhovnih učenja, koji ne vode računa o skladu između ambicioznih ciljeva i trenutnog stanja, mogućnosti i potencijala indivudualne svesti.

Samo radite vezbe i rekapitulirajte.

AkoSretnesTerzu:

Bezprekornost je ono što fali takvima, (nisam ni ja bolji) .

Kliknite za proširenje...

Da, bezprekornosti nikom dosta.

Reklo bi se
da je ni Kastaneda nije imao previše (barem ne u meri dovoljnoj da svoju ulogu za života okonča unutrašnjom vatrom).

Moguće je
da su za to delimično odgovorna i toltečka učenja. (Mislim na to da toltečki nauk možda u nedovoljnoj meri naglašava važnost određenih pravila ispravnog ponašanja koja u mnogo većoj meri nalazimo u istočnjačkim duhovnim tradicijama /darma, karma, itd./, gde su ova pravila jedan od glavnih preduslova za /ispravan/ duhovni napredak).

Pozdrav,
i da ako nađeš Terzu!

Nikko:

Samo radite vezbe i rekapitulirajte.

Kliknite za proširenje...

Pozdrav Nikko!

Bilo bi previše dobro i previše lako kada bi stvari bile tako jednostavne.
Stvarnost, je,
na svu sreću, mnogo složenija.

Besprekornost
je pre svega rezultat volje (namere) i mudrosti (razboritosti), a vežbe, tehnike i prakse samo su alat za postizanje cilja.

U ovo vreme Duh (Namera) je prilično škrt(a) u darivanju ljudi voljom i mudrošću.

Ali,
i to je (kao i sve ostalo) Njegov (Njen) plan (scenario) ove kali-južne Igre (Filma, Sna).

Ipak, za utehu je,
da se i volja i mudrost mogu (upotrebom volje i mudrosti) dodatno razvijati i pojačavati (posebnim vežbama, tehnikama, praksama) ... (Baš začaran krug!!!) ...

Nikko ko Sigal!

Ans i Eva Jargi:

Da, bezprekornosti nikom dosta.

Reklo bi se
da je ni Kastaneda nije imao previše (barem ne u meri dovoljnoj da svoju ulogu za života okonča unutrašnjom vatrom).

Kliknite za proširenje...

Ne, on je imao sasvim dovoljno, i zavrsio je sve kako treba, ne brinite za njega.

Ans i Eva Jargi:

Pozdrav Nikko!

Bilo bi previše dobro i previše lako kada bi stvari bile tako jednostavne.

Kliknite za proširenje...

Stvari jesu jednostavne.

Ans i Eva Jargi:

Stvarnost, je,
na svu sreću, mnogo složenija.

Kliknite za proširenje...

Ne, to je (na srecu ili ne) u isto vreme i najprostija i najslozenija stvar na svetu.

Ans i Eva Jargi:

Besprekornost
je pre svega rezultat volje (namere) i mudrosti (razboritosti), a vežbe, tehnike i prakse samo su alat za postizanje cilja.

Kliknite za proširenje...

Ne, besprekornost je rezultat svega toga zajedno. Nije dovoljno biti razborit i imati nameru da bi se doslo do besprekornosti.

Ans i Eva Jargi:

U ovo vreme Duh (Namera) je prilično škrt(a) u darivanju ljudi voljom i mudrošću.

Kliknite za proširenje...

Namera nikom nista ne "daruje", sve mora da se zasluzi.

Ans i Eva Jargi:

Nikko ko Sigal!

Kliknite za proširenje...

Ovo ne znam sta znaci..

Iz kojih razloga bi jedan ratnik koji teži besprekornosti trošio svoje vreme na ovom forumu?

Nikko:

Ne, on je imao sasvim dovoljno, i zavrsio je sve kako treba, ne brinite za njega.



Stvari jesu jednostavne.



Ne, to je (na srecu ili ne) u isto vreme i najprostija i najslozenija stvar na svetu.



Ne, besprekornost je rezultat svega toga zajedno. Nije dovoljno biti razborit i imati nameru da bi se doslo do besprekornosti.



Namera nikom nista ne "daruje", sve mora da se zasluzi.



Ovo ne znam sta znaci..

Kliknite za proširenje...

Bravo, pravi i istiniti odgovori.

freedomseeker:

Iz kojih razloga bi jedan ratnik koji teži besprekornosti trošio svoje vreme na ovom forumu?

Kliknite za proširenje...

Zasto je Kastaneda isao kod Huana?

Zasto je Huan trosio vreme na Kastanedu?

Zasto si ti ovde dosao?

freedomseeker:

Iz kojih razloga bi jedan ratnik koji teži besprekornosti trošio svoje vreme na ovom forumu?

Kliknite za proširenje...

Prvo, "trosenje vremena" ne postoji. To je iluzija obicnih ljudi koji imaju takav sistem vrednosti da su im odredjene stvari bitnije od nekih drugih.

Nije vazno sta radis, vec kako radis, tako da "trosenje vremena" ne moze da postoji.

Par redova na ovom forumu nisu manje vazna od bilo koje druge stvari na svetu, tako da imate pogresnu percepciju u samoj osnovi stvari.

Za ratnika nema razlike, zato sto je sve isto.

Ljudi nisu svesni sebe i sveta oko sebe, i nisu svesni da jedna recenica moze da promeni neciji zivot, pa cak i na ovom forumu.

Nekim ljudima samo treba prava informacija...zivimo u takvom vremenu da je neophodno da ljudi podignu nivo svesti i da shvate sa zivot nije ono sto su im govorili roditelji, ili sto su videli na televiziji....i svako je jako vazan, i sve se racuna.

Ako pitas mene konkretno, trenutno sam tu dok mogu, i dok sam tu, ovo nikako nije trosenje vremena, jednako je vazno kao i bilo sta drugo...magija je svuda oko nas, i nikad ne znate koja sitnica moze da pokrene koju veliku stvar...ali zaludjeni ljudi ne znaju da postuju tako nesto, zato sto imaju unapred odredjeni sistem verovanja po kome tako nesto nije moguce, i ne ostavljaju mogucnosti za magiju.

Nikko:

Prvo, "trosenje vremena" ne postoji. To je iluzija obicnih ljudi koji imaju takav sistem vrednosti da su im odredjene stvari bitnije od nekih drugih.

Nije vazno sta radis, vec kako radis, tako da "trosenje vremena" ne moze da postoji.

Par redova na ovom forumu nisu manje vazna od bilo koje druge stvari na svetu, tako da imate pogresnu percepciju u samoj osnovi stvari.

Za ratnika nema razlike, zato sto je sve isto.

Kliknite za proširenje...

Sam si rekao Za ratnike nema trošenja vremena ali ima za obične ljude. Moze se i citav zivot ulodo potrositi. To vazi i za samoprozvane ratnike


Nije vazno sta radis, vec kako radis

Sta kaze Kastaneda - Kako da radimo to nesto o cemu pricas

Ako radimo m. pokrete, rekapitulaciju, sanjanje znaci li to da postajemo i automatski besprekorni.

Je li upraznjavanje ovakvih aktivnosti astronomska cena koju nepohodno placaju ratnici?

Kad ratnik nesto čini, mora da zna zašto to čini... Ne morate odgovoriti ako nećete, ali bih voleo da znam vaše razloge... Zaista sam radoznao, nije mi namera da nešto pametujem.

Nikko:

Prvo, "trosenje vremena" ne postoji. To je iluzija obicnih ljudi koji imaju takav sistem vrednosti da su im odredjene stvari bitnije od nekih drugih.

Nije vazno sta radis, vec kako radis, tako da "trosenje vremena" ne moze da postoji.

Par redova na ovom forumu nisu manje vazna od bilo koje druge stvari na svetu, tako da imate pogresnu percepciju u samoj osnovi stvari.

Za ratnika nema razlike, zato sto je sve isto.

Ljudi nisu svesni sebe i sveta oko sebe, i nisu svesni da jedna recenica moze da promeni neciji zivot, pa cak i na ovom forumu.

Nekim ljudima samo treba prava informacija...zivimo u takvom vremenu da je neophodno da ljudi podignu nivo svesti i da shvate sa zivot nije ono sto su im govorili roditelji, ili sto su videli na televiziji....i svako je jako vazan, i sve se racuna.

Ako pitas mene konkretno, trenutno sam tu dok mogu, i dok sam tu, ovo nikako nije trosenje vremena, jednako je vazno kao i bilo sta drugo...magija je svuda oko nas, i nikad ne znate koja sitnica moze da pokrene koju veliku stvar...ali zaludjeni ljudi ne znaju da postuju tako nesto, zato sto imaju unapred odredjeni sistem verovanja po kome tako nesto nije moguce, i ne ostavljaju mogucnosti za magiju.

Kliknite za proširenje...

Nikko,

dela(j)m(o) konstruktivno i sinergijski ...

Svako
od nas je prekoran i/ili besprekoran onoliko i onako kako mu se (od Duha/Namere) daje (projektuje) ... pa tako i Kastaneda ... bio je objekat, instrument, glumac Namere, igrao ulogu koja mu se piše ... nije bio u potpunosti besprekoran ... nije dostigao onu vrhunsku čistotu Namere koju postižu igrači, režiseri i scenaristi Namere ... koji svoje “sopstvo” pretaču u Nameru Samu i plešu taj moćni vatreni ples “gubeći” “materijalnost” (koju nisu ni imali) ...

Stvari (Stvarnost) jesu jednostavne samo iz jednog jedinog ugla ...onog Nultog ili Apsolutnog ... koji obuhvata 36o stepeni ...

Inače su vrlo, vrlo, vrlo ... složene ... (gledane iz svih ostalih /relativnih/ uglova) ...

Zato,
kada govorimo o Stvarnosti i Nameri, moramo biti pažljivi i ne mešati relativno i apsolutno, apstraktno i konkretno ... ne smemo brkati ono što zovemo GLEDNJE fizičkim očima (i osećamo ostalim fizčkim čulima) i ono što zovemo VIĐENJE duhovnim vidom (ili VEDANJE kako bi rekli naši drevni srpski Vindijski/Indijski preci/sveci što božanstvene VEDE izVEDAše, iliti sVEDOčenje sVESTi) ...

...

Vidi, Nikko,

Sa stanovišta Namere (dakle, sa apsolutnog stanovišta) NIŠTA NE POSTOJI ... ni bića ni nebića, ni materija, ni vreme, ni prostor ...

“Postoji” samo (dinamika) Igre koju igra Namera ... koja se u “čulno-materijalom koritu” kroz reči, misli, osećanja, zvuke slike i oblike, “oblikuje”, “pretače” i “interpretira” u “subjektivne” doživljaje “subjektivne” i “objektivne” “stvarnosti” nekog “živog bića”...

Mi, ljudi, se često pitamo
“POSTOJI LI BOG?”, a vrlo retko se pitamo
“POSTOJIM LI JA? KO (ILI ŠTA) SAM JA?”

Dakle, ne dovodimo u pitanje ono relativno, što uistinu (u Apsolutnom smislu) ne postoji (naše jastvo), a dovodimo u pitanje ono Apsolutno što uistinu jedino “Postoji” (navodnici su stavljeni zbog toga što Apsolutu ne pristaje ni jedna reč, nijedan “epitet” ili “odrednica”) ...

...

A kad
smo već kod božanstvene Namere, pokušaću ovde da se kroz neke Kastanedine citate iz knjige “Moć Tišine” podsetim na srž toltečkih učenja – na “ČAROBNJAŠTVO”, kao najviši stepen igre, vrhovni oblik i kreaciju Namere ...:

“Da bi mi olakšao, don Huan je u raznim prilikama pokušao da svoje znanje imenuje. Činilo mu se da najbolje odgovara ime nagualizam, ali da je taj termin previše nejasan. Nazvati ga prosto »znanje« čini ga suviše neodređenim, a zvati ga »vračanje«, ponižavajuće je. »Umeće nameravanja« suviše je apstraktno, a »potraga za totalnom slobodom« je suviše dugo i metaforično. Konačno, pošto nije mogao da pronađe ime koje bi bolje odgovaralo, nazvao je to »čarobnjaštvo«, iako je priznao da ni to nije baš najpreciznije.
...

»Gledaj na to ovako«, nastavio je. »Ne učiš ti čarobnjaštvo kako vreme protiče; pre će biti da je čuvanje energije to što učiš. A ta energija će ti omogućiti da rukuješ nekim energetskim poljima koja su ti sada nedostupna. I to je čarobnjaštvo: sposobnost da se upotrebe energetska polja koja nisu neophodna da bi se opažao običan poznati svet. Čarobnjaštvo je stanje svesti. Čarobnjaštvo je sposobnost da se opaža nešto što obična percepcija ne može da opazi.
»Sve što si prošao«, nastavio je don Huan, »svaka od tih stvari koje sam ti pokazao bila je samo lukavstvo da te uverim kako u nama postoji više nego što nam upada u oči. Ne treba nam niko da nas uči čarobnjaštvu, zato što tu zaista nema ništa za učenje. Potreban
nam je učitelj da nas ubedi da nam je neproračunljiva moć nadohvat ruke. Kako je to čudan paradoks!
Svaki ratnik na stazi znanja pomišlja u jednom ili u drugom trenutku da uči čarobnjaštvo, ali sve što on čini jeste da pušta sebe da se uveri u moć skrivenu u sopstvenom biću, i da može da dođe do nje.«
»Da li je to ono što ti radiš, don Huane, — ubeđuješ me?«
»Tačno. Ja pokušavam da te ubedim da možeš doći do te moći. Ja sam prošao kroz to isto. I mene je bilo isto tako teško ubediti kao i tebe.«

...
»Da li je to ono što ti radiš, don Huane, — ubeđuješ me?«
»Tačno. Ja pokušavam da te ubedim da možeš doći do te moći. Ja sam prošao kroz to isto. I mene je bilo isto tako teško ubediti kao i tebe.«
»Kad jednom dođemo do nje, šta tačno radimo sa njom, don Huane?«
»Ništa. Kad jednom dođemo do nje, ona će, sama od sebe, omogućiti korišćenje energetskih polja koja su nam dostupna ali su nedostižna. I to je, kao što sam rekao, čarobnjaštvo. Tada počinjemo da vidimo — to jest, da opažamo — nešto drugo; ne kao maštariju, već kao stvarno i konkretno. I tada počinjemo da znamo i ne koristeći reči. A šta bilo da svaki od nas radi sa tom povišenom percepcijom, sa tim nemim znanjem, zavisi od našeg sopstvenog temperamenta.«

...

Tada je don Huan započeo najznačajnije objašnjenje. Jasno i sažeto, dao mi je jednu različitu i mnogo precizniju definiciju čarobnjaštva.

Ušao sam u čudesno stanje svesti! Um mi je bio toliko oštar da sam mogao da shvatim i da usvojim sve što je don Huan govorio. Rekao je da u univerzumu postoji jedna neizmerna, neopisiva sila koju vračevi zovu namera, i da je apsolutno sve što postoji u čitavom kosmosu pričvršćeno za nameru spojnim beočugom. Vračevi, ili ratnici, kako ih je on nazivao, interesovali
su se da rasprave, shvate i iskoriste taj spojni beočug. Naročito ih je interesovalo čišćenje kočećeg dejstva koje su izazivala obična interesovanja njihovog svakodnevnog života. Na tom nivou čarobnjaštvo se može objasniti kao proces čišćenja čovekovog spojnog beočuga s namerom. Don Huan je naglasio da je taj »proces čišćenja« izuzetno teško shvatiti, ili naučiti da se obavi.

....

...
Nivo praktičnog znanja bio je uključen kao deo učenja majstorije svesti. Na tom praktičnom nivou don Huan je podučavao o postupcima neophodnim da se pokrene skupna tačka. Dva velika sistema koje su smislili vračevi vidovnjaci iz davnih vremena da se to postigne bili su: sanjanje, kontrola i korišćenje snova; i traganje, kontrola ponašanja.
...
Pokretanje sopstvene skupne tačke bio je suštinski manevar koji je svaki vrač morao da nauči.

...
8. Namera je prožimajuća sila koja je uzrok opažanja. Mi ne bivamo svesni zato što opažamo; to jest, naše opažanje je rezultat pritiska i nametanja namere.

Ovaj poslednji citat je možda i najvažniji aspekt toltečkih učenja, ali o njemu više drugi put.

P.S. Nikko ko Stiven Sigal
(Tvoj me nik podsetio na Sigalov omiljeni nik, hoću reć ulogu,
pa pokušah malo s tim da se bezazleno poigram)