Dobri su borci, u stara vremena,
najpre sebe spremali da ih neprijatelj ne bi bio kadar pobediti, a
zatim su vrebali mogućnost da pobede neprijatelja.
U vašim je rukama da se sami sačuvate od poraza, a priliku da pobedite
neprijatelja pružaće vam sam neprijatelj.
Na taj način, dobar je borac u stanju da sebe samog sačuva od poraza,
ali poraz neprijatelja ne zavisi od vas.
Oslanjati se na odbranu znak je nedovoljne snage;
napadati, odraz je izobilja snage.
General koji je vešt u odbrani prikriva se u najskrivenijim delovima
zemlje; onaj koji je vešt u napadu svetleće sa najviših visina neba. Tako i
mi možemo birati: da se sačuvamo ili da izvojujemo potpunu pobedu.
Sagledati pobedu onda kada je i prosečan čovek vidi, nije vrhunac mudrosti.
Nije vrhunac mudrosti ni u tome da pobedimo i da cela imperija pri tom
kliče: "Slava Tebi, pobedniče!"
Podići sa zemlje jesenji list nije znak velike snage; videti sunce i mesec
nije dokaz oštra vida; čuti grmljavinu groma nije dokaz izvežbana sluha.
Naši preci nisu nazivali veštim borcem onog koji je samo pobedjivao,
već onoga koji je sa lakoćom sticao pobede.
Pobede njegove nisu mu donele uvažavanje ni da je mudar ni da je hrabar.
On je pobedjivao, jer nije dopuštao da mu se potkrade greška.
Izbeći greške znači učvrstiti izvesnost pobede,
a to dalje znači pobediti neprijatelja koji je već pobedjen