MISLI

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Bliss:
PARABOLA O PECINI
Zamisli neke ljude koji zive u nekoj podzemnoj pecini. Sede I vezane su im I ruke I noge tako da mogu gledati samo u zid pecine. Iza njih je jedan visok zid, a iza toga zida opet neke spodobe nalik na ljude koji iznad ivice zida podizu razne figure. Posto iza tih ljudi gori vatra, te figure bacaju lelujave senke na zid pecine. Jedino sto stanovnici pecine mogu da vide, jeste to “pozoriste senki”. On su u tom polozaju od kako su se rodili I naravno veruju da su te senki jedino sto postoji.
Zamisli da jedan od stanovnika pecine uspe da se otrgne iz zarobljenistava. Kada bude ugledao figure koje neko drzi iznad zida prvo ce ga zaslepiti jako svetlo. Zaslepice ga I to sto vidi ostre obrise figura – s obzirom da je do tada video samo senke tih figura. Ako bi uspeo da predje zid I poceo da se vere pored vatri I izasao u prirodu van pecine, jos I vise bio zaslepljen. Ali posto bi protrljao oci, pogodilo bi ga kolko je sve lepo. Video bi stvarne zivotinje I cvece, a ne senke u pecini. Onda bi se zapitao otkuda poticu sve te zivotinje I svi ti cvetovi.
Posto misli na one koji su ostali dole u pecini, vraca se da bi ih ubedio kako umesto lelujavih senki na zidovima postoje stvarne stvari. Ali niko mu ne veruje. Na kraju ga ubiju.

Platonova poenta je da odnos izmedju mraka pecine I prirode van nje odgovara donosu izmedju sveta cula I sveta ideja.


Sofijin svet


Ih Bliss ako si citala Sofijin svet verovatno si citala i Misteriju pasijansa... Covek je virtouz... i filozof :)
 
Trenutna razmisljanja:
"Istina hrabrom coveku otvori srce, kukavicu inspirise da pobegne...Postavlja se pitanje koliko smo zaista hrabri i spremni da uzvratimo ono sto i sami ocekujemo da dobijemo..."
 
VEC SAM TI PRICAO TO (Rade Serbedzija)

Da li znaš, i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvoristu... pod kestenom stol...
nekada...
prasnjava slika i cesta od sna... curice...
drugova pjesma... u dusi se budi djetinjstvo...
zamisli... mirise lipa... i ljeto je tu...
kasnije snijegovi...
pramen sam magle pod neonskim svijetlom u zimu...
pricam ti... imao sam druga ko brata ja...
sada pustinja...
ceznjiva pisma... Pacifik od tuge i sjecanja...
kažu sudbina...
ta k u r v a bol ime mora imati... i razlozi...
milion prica, al' svaka vodi samo do pustosi...
pitam da li znaš...
a znam da ne znaš niti ceš ikada shvatiti...
a i zašto bi...
oprosti, to gorka tecnost iz mene gluposti govori...
nije nostalgija...
ta je romanticno, nevino cedo, spram ovih stanja...
necu da spominjem, rat i uzase,
politiku, i slicna s r a nj a...
necu da ponavljam... pravda ne postoji...
ta to je jasno bar...
hocu da dopustim suzu ljubavi,
sa njom sam divan par.
kasno je, znam... curi noc..
svaka je mala vjecnost za mene.
da, znam, moras poc,
o kako nervira kad zadnji autobusi se izgube...
pitam, ...da li znaš i ja sam nekada imao grad, ulice...
draga lica u dvoristu... pod kestenom stol...
ah, vec sam ti pricao to.
 
Vidite, gospodo, RAZUM je dobra stvar, to je van svake sumnje, ali razum je ipak samo razum i dozvoljava samo razumske čovekove sposobnosti... ŽELJA je izraz celog života, to jest celog čovekovog života, zajedno sa razumom i sa svim ostalim burgijama. Iako naš život u svoji manifestacijama često ispada sitničav, ipak je život, a ne golo izvlačenje kvadratnog korena.

Jer Ja, na primer, sasvim prirodno, hoću da živim tako da bih zadovoljio sve svoje snage za život, a ne samo razum... to jest, neki dvadeseti deo mojih životnih sposobnosti. Šta zna razum? Razum zna samo ono što je uspeo da sazna, a ljudska priroda živi i radi kompleksno, svim svesnim i nesvesnim što je u njoj... Pa i kada laže, ipak živi.


Dostojevski (parafraza - prim. kuc.)
 
" Ukrascu tvoju senku i obuci na sebe.
Bices moj nacin odevanja svega neznog i tajnog...
Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju ove detinje duse.
Ne znam da li me shvatas...
To nije prozimanje .To je umivanje tobom.
Ljubav je ciscenje nekim.
Ljubav je neciji miris , sav izatkan po nama.
Tetoviranje mastom...."
 
Osnovna razlika izmedju obicnog coveka i ratnika jeste u tome sto ratnik svaku priliku shvata kao izazov, dok obican covek sve uzima ili kao blagoslov ili kao prokletstvo.
 
Dok zurim u tisini o cemu ti razmisljas?
S kim lutas danima kad o tebi sanjam?
Kazi da li je ostalo ljubavi za nas?..ili si sve drugima dao..
Zar nikad vise zajedno necemo osvojiti svet,docekati sunce svakog novog jutra i svake veceri uz pesmu zaspati?
 
Ako - Radjard Kipling (Rudyard Kipling)

Ako mozes da vidis
unisteno delo svoga zivota,
i bez jedne reci da ga ponovo gradis,
ili da bez uzdaha ili protesta,
podneses gubitak onoga sto si dugo tekao;

Ako mozes da budes zaljubljen, ali ne i lud od ljubavi,

Ako mozes da budes jak, a da ipak ostanes nezan,
da ne mrzis one koji tebe mrze,
a da se ipak boris i branis;

Ako mozes da slusas kako tvoje reci
izvrcu nevaljalci, da razdraze glupake,
da cujes kako luda usta o tebi lazu,
a da sam ne kazes ni jednu laz;

Ako mozes da sacuvas dostojanstvo i slavu,

Ako mozes da budes skroman,
iako si savetodavac kraljeva,

Ako mozes da volis svoje prijatelje kao bracu,
a da ti ni jedan ne bude sve i svja;

Ako znas da razmisljas, da posmatras i upoznajes,
a da nikad ne postanes skeptik ni rusilac,

Ako znas da sanjaris, a da ti san ne bude gospodar,
da mastas, a da ne budes samo mastar;

Ako mozes da budes cvrst, ali nikad divalj,

Ako mozes da budes dobar,

Ako mozes da budes pametan,
a da nisi cistunac i sitnicar;

Ako mozes da zadobijes pobedu posle poraza,
a da te dve varke podjednako primis,

Ako mozes da sacuvas hrabrost i glavu,
kad je svi ostali izgube.

Tada ce sreca i pobeda
biti zauvek tvoji poslusni robovi,
i ono sto vise vredi nego slava:
BIĆEŠ ČOVEK SINE MOJ!
 
-Ako ljubav zavisi od naše slobodne volje, zašto ne prestanu da vole oni koji bi htjeli da prestanu? Naprotiv, plaču od bola i robuju ljubavi, čak i oni ponosni ljudi koji inače smatraju ropstvo za najveće zlo; rado se lišavaju zbog ljubavi nečeg čega se inače nikad nisu htjeli odreći; i nose svoju ljubav kao bolest ili okov; i žive u strahu da ne izgube samo onog koga vole.- Ducic
 
Bliss:
" Ukrascu tvoju senku i obuci na sebe.
Bices moj nacin odevanja svega neznog i tajnog...
Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju ove detinje duse.
Ne znam da li me shvatas...
Kako možeš da lažeš
da najviše voliš da jedeš
na svetu,
kad najviše volim da jedem - ja!

Ja, bre, kad jedem, brate,
padaju zvezde na krovove
kao bele dudinje
i plivaju mnoge lađe po Tisi.

Ja bre kad jedem brate
konji rastu lepi ko violina
i vozovi u Peštu putuju
i čak u Rumu, časnu reč.

I kad nema hleba, ja zvaćem.
Zvaćem ništa, brate. Onako.
Za moju dušu, časnu reč.

Nemoj zato da lažeš
da najviše voliš da jedeš
na svetu,
kad najviše volim da jedem - ja!
 
... :shock: ....laz...e sta sve necu cuti ovde... :shock:
....Nick bliss je u procesu ukidanja... ;) :) ...posle tog sledeci je i ovaj...

ps. ne razumem sta si hteo da kazes tom pesmom koju si ostavio ...mada ko da je bitno...
 
Curse ja sam shvatila sto ti nisi :lol: ali kao sto kazes ..svejedno ;-)


"Zivot ne daje ono sto od njega ocekuju hirovita deca,
već ono sto snagom otmu od njega hrabri i odvazni"
 
Trenutna razmisljanja......
Ljubav je uvek plemenita i lepa, ali stvarnost se brine da ona prolazi kroz šumu kopriva,i zato tezi visokome. U dusi leze skrivene zvezde. I sanjaj jer snovi prethode svakom cilju.
"Zivot se ne meri brojem udisaja koje napravimo, nego prijatnim trenucima koji nam oduzmu dah."
O sebi je pomalo u danasnje vreme lucidno govoriti, ali bar nesto da kazem a to je jedna rec ISKRENOST i..... tezina svake reci izrecene,zato sto je iskrena…
 
O moralu znam samo toliko da je moralno ono posle cega se dobro osecate, a nemoralno ono posle cega se osecate lose. Kakav je svet oko nas vise puta ce svako osetiti ono lose u sebi,nego dobro. Bilo pravo ili ne,stvarno ili virtuelno,nosi svoju tezinu.
 
Kome pricati,kome izliti gomile,bujice…reke reci ako ne prijatelju. Kom prijatelju? Da li postoji pravi?
"Meni nije potreban prijatelj koji se u svemu slaze i na sve klima glavom, jer to isto moze moja senka uraditi jos mnogo bolje." Tesko je naci prijatelja,pravog. Retko se nalazi ono sto je pravo, a jos redje se ceni.
 
"Biti covek, rodjen bez svoga znanja i bez svoje volje,bacen u okean postojanja. Morati plivati. Postojati. Nositi identitet. Izdrzati atmosferski pritisak svega oko sebe, sve sudare, nepredvidljive i nepredvidjene postupke, svoje i tudje, koji ponajcesce nisu po meri nasih snaga. A povrh svega, treba jos izdrzati i svoju misao o svemu tome. Ukratko: BITI COVEK!"
I. Andric
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top