Džek svih zanata
Veoma poznat
- Poruka
- 14.802
NASA PRICA
Ovo je zajednicka prica Sf teama " under construction", pod " gde ja stadoh, ti produzi " sistemom pisanja.
svaki koautor da ubaci od 5 do 10 recenica.Broj se moze premasiti samo ako se time ocuvava logicki integritet i radnja price.
Za naziv price cemo se dogovoriti u Sf birtiji, kad za to dodje vreme..
Dakle, idemo...
_________________________________________________________________________
Brod je jurio nistavilom, susrecuci pokoji atom na svom putu. Hladan metal oplate, umotan u zastitno polje sile, kao da je bio svestan svoje destinacije, uporno odbijajuci da prestane svojim kricima naprezanja cele strukture uznemiravati svoje putnike.
" Kapetane, ne mozemo vise, ova kanta ce se raspasti ". Sumanuto lice glavnog inzinjera, obasjano zelenim i crvenim sarama sa kontrolne table, podize se ka kapetanu i uperi svoje oci pune molbe u istog.
" Za ime boga, inzinjeru...Jeste li vi svesni naseg zadatka? Kako vam takve gluposti padaju na pamet, kad sve kolonije zajedno sa zemljom zavise od nase misije? Ne uznemiravajte me vise..."
" Ali kapetane, 1. i 3. vec su ostali bez pogona...nikad ih nece naci...."
nastavi zeleno-crvena usta inzinjera da molecivim glasom na rubu panike svoju tiradu kukavicluka.
"Mars napolje sa mog mosta...Br Jedan, vodite gnjidu sa mog mosta, odmah" zagrmi u maloj kontrolnoj prostoriji glas svemoguceg...
" I, za boga miloga, ustanovite vec jednom ko od posade krade banane iz cryo friza u kantini..znate kakvi su mi oficiri kad ne dobiju svoje sledovanje" zavrsi kapetan svoje komande, i okrenu se 3d mapama na svom panelu
"Gde li si, za boga, gde?", postavi sebi to pitanje po hiljaditi put zadnjih 200 casova, mrmljajuci sebi u gustu, srebreno-crnu bradu...
Mr Kaa
Otkucaji srca su mu se stapali sa neumitnim vibracijama umirucih motora...Napor da odrzi lik vodje i onog koji ce sve dovesti u red poce da ga tanji i cepa iznutra...
U poslednjem momentu nezan dodir ruke sprecio je njegov krah...
Brodska Doktorica...Tople plave oci i poput uglja crna kosa,vratise ga u koliko, toliko - normalno stanje...Radi nje opet navuce masku vodje i osmeh glavnog i odgovornog...Mada je na cudan nacin osecao da su te maske nistavne pred toplim,plavim pogledom...
"Pronaci cemo je Kapetane...verujem i znam, da su parseci nistavila tek decja igra za nekoga poput vas "... I onda opet taj osmeh - eto,samo to je trebalo...
"Da draga moja," odvrati joj sada vec mirnijim glasom- "Ona je tu,jos samo da se pomolimo da ovaj skup rdje i nefunkcionalnih delova izdrzi dovoljno dugo da nas dovede do nje..."
Gledala ga je ravno u oci..."Hoce.Sa tom gvozdjurijom,kako je zovete, obisli smo citav poznati kosmos...nikad nije izneverila,ma koliko male verovatnoce bile,kao ni kapetan joj...ovo je vas brod."
Zaustio je da joj odvrati salom poredeci i sebe sa olupinom- kada bljesak crvenila sakri od njegovog pogleda i nju,i komandni most i citav kosmos......mada samo na par sekundi.
Mr Bufla
Jos zaslepljen kapetan izda naredjenje.
“Podignite stit!”
“Spremite se za udar!”
Ali nije mogao da cuje ni svoj glas niti svoju posad.
Posle par sekund je ponovo progledao, svi su bili na svoji mestima kao da se nista nije desili, doktorica i dalje stajala pored njega sa njenim osmehom koj je nestao posle sekunde, svi su izgledali nekako zbunjeno i uspaniceno.
Kapetan ustaje.
“Hoce li neko uraditi nesto ili cete samo nemo gledati !”
“Glavni inzenjeru hocu da cujem stanje broda.”
“Ali kapetane sad ste ga izbacili sa most” Javio se jedan od inzenjera koji je vrsio popravki na klimatizaciji na mostu, koja je bila na izmaku snage.
“Onda sedi na njegovo mesto i daj mi neke podatke, sigurno su te ucili nesto na Zemlji”
Mladi momak je odmah skocio na kapeanovo naredjenje.
Toliko je mlad da je kapetan mislio da ce se upisati od straha, al ije smatrao da ce biti od njega nesto.
Mr Sal
Narugavsi se kapetanu svom silinom svoje svrhe, alarmno svetla se tek sad upalise...
" Ebo vas gorgoranac, da vas ebo, koji djavo se ovo cudo sad pali? " zagrme ponovo glas svemoguceg....
" Mali, sta je sa mojom konzervom? Navigatore, je'l vasa lenja guzca odredila odakle je ovaj napad dosao? " zapita kapetan i uputi se ka navigatoru, koji se udobno izvalio na svom sedistu, nesvestan situacije. Primakavsi mu se skroz iza ledja, svevisnji ga uhvati oko vrata u klinc, drugom rukom mu cupajuci slusalice iz kojih je trestalo metal.
"Majku ti tvoju narkomansku, jesi li cuo pitanje ili da ga ponovim? *
Rezeci ton kapetanovog pitanja zaustavi sav zamor na mostu.Sve oci su bile uprte ka navigatoru.
"Izvinite, ja ovaj, znate, premorenost..." zamuckujuci,stade objasnjavati navigator, dok su mu se oci sirile u bezgranicnom strahu spoznaje sudnjeg casa.
Medicinska oficirka, svojim umiljatim plavim ocima, prekinu kapetanoviu cvrstu resenost terminacije nesavesnog oficira, istovremeno mu nezno maknuvsi fazer sa navigatorovog potiljka..
" Ajdemo u stacionar, kapetane, da vam skeniram mozak.Nije bio neki udar, ali se nikad ne zna"
Njen ljupki glasic trenutno dezintegrisa ogromnu napetost koja je vladala na mostu, i koji je potom prodisao svojim normalnim tokom...
"Nek mi neko donese bananu u stacionar, majku vam narkomansku" ostade na mostu zapoved kapetana, koji je sa medicinarkom vec napustio most.......
Mr Kaa
Svetlo-narandzaste oci navigatora, koje su ukazivale na njegovo poreklo sa Aldebaranskih kolonija,ih ispratise ledenim pogledom....Pozelevsi u sebi da kapetanu skener otkrije zaglavljenu sinteticku bananu u supku, kao razlog nervoze, uvezbanim i neprimetnim pokretom ,iz unutrasnjeg dzepa uniforme izvuce prepravljeni autoaplikator sa thc koncentratom...Svetla opet pocese da dobijaju jasnije oblike kada ga promukao,mackasti glas uveri da bas i nije bio toliko neprimetan..
"Stipso,sve ces sam..."Nije morao ni da se okrece,znao je vitko telo maslinaste puti koje je stajalo iza njega....
"Nee,misli Rid i na svoje ljubimce" rece dodajuci ampulu potporucnici Say - koja ga prihvati i iskoristi brze nego sto je to mogao da registruje...Macji geni,najnovije ludilo u kozmetickom bio-inzenjeringu,davali su joj osim suzenih duzica,savrsenog tela i neljudski brzih refleksa i zastrasujuci seksualni apetit,koji je u nekoliko navrata pokusao sam da utoli...
"Dakle,matora olupina je otisla na servis sa svojom mehanicarkom,bez i da proveri odakle je dosao udar" rece vracajuci mu ampulu i ne propustajuci pritom da dugackim noktima predje preko njegovog torzoa,izazvavsi sve nervne zavrsetke da mu zacvile od ceznje....
...Progutao je knedlu,ali joj je zatim mirnim glasom odvratio"Kakav brod,takav i kapetan- samo me zanima sta koji moj trazimo po ovim galaktickim vukojebinama"...
Miss Pikax
U skucenom stacionaru, Gea je naizgled rutinski obavljala pregled...Samo je iskusno oko kapetana moglo da primeti zgrcenost njenih prstiju.Upitno je pogledao..
" Sve je u redu, kapetane.." uzvratila je prilicno mirnim tonom.." ali bih ipak volela da uradim jos jednu analizu kasnije, kada se odmorite. Komora je vec spremna "
Nije vise mogla da potisne nervozu i zabrinutost, pa je brze-bolje hitrim korakom napustila stacionar i uputila se ka komandnom mostu.
U hodniku joj je u susret nailazio navigator, uputivsi joj seretski osmeh. Besno je konstatovala, istovremeno prateci njegovu reakciju : " Znam sta radis. ".
..Samouverenost u njegovim neprirodno sjajnim ocima je istog trenutka bila zbrisana..Nervozno je odmahnuo rukom i krenuo dalje pomislivsi u sebi : " Moram je se resiti...."
Mr Miki
Геа се упутила ка лабараторији, носећи капетанове узорке крви. У том тренутку, напад се понови, и Геа удари главом о зид и остаде без свести.
************************************************** ************************************************** **********
-"До ђавола,како још не знамо одакле долазе те ракете???"- дрекну капетан на младића-климара. Са тавана одпаде неки метални део. "Само мирно капетане,не смемо паничити".
-"Штит је на 25% енергије.Губимо притисак и ваздух."-рече Алијена, официр за одржавање живота на броду. Један део команде табле поче да гори.
-"Мир???МИР???Ви Терани стварно нисте нормални", капетаново лице постаде плаво,као да се дави.
-"Осим Гее...", промрља климар...
-"Молим???". Нешто експлодира у теретном делу брода.
-"Ништа, ништа".
-"Капетане,примамо радио-поруку од нападача!"
-"Пустите је на разглас!"
-"Усудили сте се да дођете у систем Глахироских клисира,где ниједно људско биће не сме доћи,а да не умре.Шта имате да кажете у своју одбрану?"-рече глас очито не-људског порекла.
-"Поштовани Глахиорљанине, долазимо у име Људске Империје", поче капетан,-"и тражимо само пролаз до једне ваше планете, ГХК-98, да бисмо узели нешто што је важно за целу људску врсту! Без тога,можемо пропасти, а када људи нестати сами, већ и неко с њима!",заврши капетан претеће. Глас рече:
-"Сачекајте".
Ovo je zajednicka prica Sf teama " under construction", pod " gde ja stadoh, ti produzi " sistemom pisanja.
svaki koautor da ubaci od 5 do 10 recenica.Broj se moze premasiti samo ako se time ocuvava logicki integritet i radnja price.
Za naziv price cemo se dogovoriti u Sf birtiji, kad za to dodje vreme..
Dakle, idemo...
_________________________________________________________________________
Brod je jurio nistavilom, susrecuci pokoji atom na svom putu. Hladan metal oplate, umotan u zastitno polje sile, kao da je bio svestan svoje destinacije, uporno odbijajuci da prestane svojim kricima naprezanja cele strukture uznemiravati svoje putnike.
" Kapetane, ne mozemo vise, ova kanta ce se raspasti ". Sumanuto lice glavnog inzinjera, obasjano zelenim i crvenim sarama sa kontrolne table, podize se ka kapetanu i uperi svoje oci pune molbe u istog.
" Za ime boga, inzinjeru...Jeste li vi svesni naseg zadatka? Kako vam takve gluposti padaju na pamet, kad sve kolonije zajedno sa zemljom zavise od nase misije? Ne uznemiravajte me vise..."
" Ali kapetane, 1. i 3. vec su ostali bez pogona...nikad ih nece naci...."
nastavi zeleno-crvena usta inzinjera da molecivim glasom na rubu panike svoju tiradu kukavicluka.
"Mars napolje sa mog mosta...Br Jedan, vodite gnjidu sa mog mosta, odmah" zagrmi u maloj kontrolnoj prostoriji glas svemoguceg...
" I, za boga miloga, ustanovite vec jednom ko od posade krade banane iz cryo friza u kantini..znate kakvi su mi oficiri kad ne dobiju svoje sledovanje" zavrsi kapetan svoje komande, i okrenu se 3d mapama na svom panelu
"Gde li si, za boga, gde?", postavi sebi to pitanje po hiljaditi put zadnjih 200 casova, mrmljajuci sebi u gustu, srebreno-crnu bradu...
Mr Kaa
Otkucaji srca su mu se stapali sa neumitnim vibracijama umirucih motora...Napor da odrzi lik vodje i onog koji ce sve dovesti u red poce da ga tanji i cepa iznutra...
U poslednjem momentu nezan dodir ruke sprecio je njegov krah...
Brodska Doktorica...Tople plave oci i poput uglja crna kosa,vratise ga u koliko, toliko - normalno stanje...Radi nje opet navuce masku vodje i osmeh glavnog i odgovornog...Mada je na cudan nacin osecao da su te maske nistavne pred toplim,plavim pogledom...
"Pronaci cemo je Kapetane...verujem i znam, da su parseci nistavila tek decja igra za nekoga poput vas "... I onda opet taj osmeh - eto,samo to je trebalo...
"Da draga moja," odvrati joj sada vec mirnijim glasom- "Ona je tu,jos samo da se pomolimo da ovaj skup rdje i nefunkcionalnih delova izdrzi dovoljno dugo da nas dovede do nje..."
Gledala ga je ravno u oci..."Hoce.Sa tom gvozdjurijom,kako je zovete, obisli smo citav poznati kosmos...nikad nije izneverila,ma koliko male verovatnoce bile,kao ni kapetan joj...ovo je vas brod."
Zaustio je da joj odvrati salom poredeci i sebe sa olupinom- kada bljesak crvenila sakri od njegovog pogleda i nju,i komandni most i citav kosmos......mada samo na par sekundi.
Mr Bufla
Jos zaslepljen kapetan izda naredjenje.
“Podignite stit!”
“Spremite se za udar!”
Ali nije mogao da cuje ni svoj glas niti svoju posad.
Posle par sekund je ponovo progledao, svi su bili na svoji mestima kao da se nista nije desili, doktorica i dalje stajala pored njega sa njenim osmehom koj je nestao posle sekunde, svi su izgledali nekako zbunjeno i uspaniceno.
Kapetan ustaje.
“Hoce li neko uraditi nesto ili cete samo nemo gledati !”
“Glavni inzenjeru hocu da cujem stanje broda.”
“Ali kapetane sad ste ga izbacili sa most” Javio se jedan od inzenjera koji je vrsio popravki na klimatizaciji na mostu, koja je bila na izmaku snage.
“Onda sedi na njegovo mesto i daj mi neke podatke, sigurno su te ucili nesto na Zemlji”
Mladi momak je odmah skocio na kapeanovo naredjenje.
Toliko je mlad da je kapetan mislio da ce se upisati od straha, al ije smatrao da ce biti od njega nesto.
Mr Sal
Narugavsi se kapetanu svom silinom svoje svrhe, alarmno svetla se tek sad upalise...
" Ebo vas gorgoranac, da vas ebo, koji djavo se ovo cudo sad pali? " zagrme ponovo glas svemoguceg....
" Mali, sta je sa mojom konzervom? Navigatore, je'l vasa lenja guzca odredila odakle je ovaj napad dosao? " zapita kapetan i uputi se ka navigatoru, koji se udobno izvalio na svom sedistu, nesvestan situacije. Primakavsi mu se skroz iza ledja, svevisnji ga uhvati oko vrata u klinc, drugom rukom mu cupajuci slusalice iz kojih je trestalo metal.
"Majku ti tvoju narkomansku, jesi li cuo pitanje ili da ga ponovim? *
Rezeci ton kapetanovog pitanja zaustavi sav zamor na mostu.Sve oci su bile uprte ka navigatoru.
"Izvinite, ja ovaj, znate, premorenost..." zamuckujuci,stade objasnjavati navigator, dok su mu se oci sirile u bezgranicnom strahu spoznaje sudnjeg casa.
Medicinska oficirka, svojim umiljatim plavim ocima, prekinu kapetanoviu cvrstu resenost terminacije nesavesnog oficira, istovremeno mu nezno maknuvsi fazer sa navigatorovog potiljka..
" Ajdemo u stacionar, kapetane, da vam skeniram mozak.Nije bio neki udar, ali se nikad ne zna"
Njen ljupki glasic trenutno dezintegrisa ogromnu napetost koja je vladala na mostu, i koji je potom prodisao svojim normalnim tokom...
"Nek mi neko donese bananu u stacionar, majku vam narkomansku" ostade na mostu zapoved kapetana, koji je sa medicinarkom vec napustio most.......
Mr Kaa
Svetlo-narandzaste oci navigatora, koje su ukazivale na njegovo poreklo sa Aldebaranskih kolonija,ih ispratise ledenim pogledom....Pozelevsi u sebi da kapetanu skener otkrije zaglavljenu sinteticku bananu u supku, kao razlog nervoze, uvezbanim i neprimetnim pokretom ,iz unutrasnjeg dzepa uniforme izvuce prepravljeni autoaplikator sa thc koncentratom...Svetla opet pocese da dobijaju jasnije oblike kada ga promukao,mackasti glas uveri da bas i nije bio toliko neprimetan..
"Stipso,sve ces sam..."Nije morao ni da se okrece,znao je vitko telo maslinaste puti koje je stajalo iza njega....
"Nee,misli Rid i na svoje ljubimce" rece dodajuci ampulu potporucnici Say - koja ga prihvati i iskoristi brze nego sto je to mogao da registruje...Macji geni,najnovije ludilo u kozmetickom bio-inzenjeringu,davali su joj osim suzenih duzica,savrsenog tela i neljudski brzih refleksa i zastrasujuci seksualni apetit,koji je u nekoliko navrata pokusao sam da utoli...
"Dakle,matora olupina je otisla na servis sa svojom mehanicarkom,bez i da proveri odakle je dosao udar" rece vracajuci mu ampulu i ne propustajuci pritom da dugackim noktima predje preko njegovog torzoa,izazvavsi sve nervne zavrsetke da mu zacvile od ceznje....
...Progutao je knedlu,ali joj je zatim mirnim glasom odvratio"Kakav brod,takav i kapetan- samo me zanima sta koji moj trazimo po ovim galaktickim vukojebinama"...
Miss Pikax
U skucenom stacionaru, Gea je naizgled rutinski obavljala pregled...Samo je iskusno oko kapetana moglo da primeti zgrcenost njenih prstiju.Upitno je pogledao..
" Sve je u redu, kapetane.." uzvratila je prilicno mirnim tonom.." ali bih ipak volela da uradim jos jednu analizu kasnije, kada se odmorite. Komora je vec spremna "
Nije vise mogla da potisne nervozu i zabrinutost, pa je brze-bolje hitrim korakom napustila stacionar i uputila se ka komandnom mostu.
U hodniku joj je u susret nailazio navigator, uputivsi joj seretski osmeh. Besno je konstatovala, istovremeno prateci njegovu reakciju : " Znam sta radis. ".
..Samouverenost u njegovim neprirodno sjajnim ocima je istog trenutka bila zbrisana..Nervozno je odmahnuo rukom i krenuo dalje pomislivsi u sebi : " Moram je se resiti...."
Mr Miki
Геа се упутила ка лабараторији, носећи капетанове узорке крви. У том тренутку, напад се понови, и Геа удари главом о зид и остаде без свести.
************************************************** ************************************************** **********
-"До ђавола,како још не знамо одакле долазе те ракете???"- дрекну капетан на младића-климара. Са тавана одпаде неки метални део. "Само мирно капетане,не смемо паничити".
-"Штит је на 25% енергије.Губимо притисак и ваздух."-рече Алијена, официр за одржавање живота на броду. Један део команде табле поче да гори.
-"Мир???МИР???Ви Терани стварно нисте нормални", капетаново лице постаде плаво,као да се дави.
-"Осим Гее...", промрља климар...
-"Молим???". Нешто експлодира у теретном делу брода.
-"Ништа, ништа".
-"Капетане,примамо радио-поруку од нападача!"
-"Пустите је на разглас!"
-"Усудили сте се да дођете у систем Глахироских клисира,где ниједно људско биће не сме доћи,а да не умре.Шта имате да кажете у своју одбрану?"-рече глас очито не-људског порекла.
-"Поштовани Глахиорљанине, долазимо у име Људске Империје", поче капетан,-"и тражимо само пролаз до једне ваше планете, ГХК-98, да бисмо узели нешто што је важно за целу људску врсту! Без тога,можемо пропасти, а када људи нестати сами, већ и неко с њима!",заврши капетан претеће. Глас рече:
-"Сачекајте".