Dragi moj prijatelju za tako lepe reci poklanjam ti ove Krlezine stihove koji mi bas nekako idu uz tebe...
Događa se to u jesenjoj noći, kada pada kestenje po asfaltu
i kada se čuju psi u daljini,
i kada se tako neopisivo javlja čežnja za nekim,
tko bi bio dobar, naš, bliz, intiman, drug,
i kome bi mogli da pišemo pismo.
Ispovjedili bismo mu sve što leži u nama.
Pismo bi mu pisali a njega nema....