Draga Mari,
sve se radja ,živi ,stari...odlazi,
život čine svi ti dani,
svi su jednako vazni,
jednako blagodarni,
jednako stvarni,
večnom su zenstvenosti opasani,
u krvi dama-pravih.
Obuj omiljene potpetice,
bluzu purpurne porukice,
stavi osmeh na svoje lice,
i izadji do grada,neke klupice,
ili u pozoriste.
Oslobodi se svake krivice,
pogledaj lepoti u sebi u lice,
i osvoji,pokori,
te "zrele ulice"
zvukom svoje odlucne potpetice,.
Nekad ipak svrati,
blogu se vrati,
jer i tu umes lepotu dati,
pisati....
...podrzati.
Puno ti hvala!

Ostavljam ti ovo ovde na dar ,
jer je blog tvoj ostao zakljucan.
