Nedavni sadržaj od tyffransky

UČIMO ŽIVOT Učimo život korak po korak, šećer je sladak, pelin je gorak, krv je crvena, limun je žut, prošlost je samo pređeni put. Učimo život malo pomalo, da noći nema ne bi svitalo, da lošeg nema moje milo tada ni dobra ne bi bilo. Učimo život od juče do sjutra, tek...

Tragah za snom neostvarenim, nađoh ga pokvarenog, za nadom uzaludnom, nađoh je neostvarenu, tragah za ženom nađoh je udatu. Tragah za sobom i nađoh mačka kako pod prozorom tuđe žene mjauče. Mjaaauuuuuu, mrrrrnjaaaaauuuu.....

pišem tako jednoj majci

VIJENAC OD SONETA I Zar sad suza samo,teški uzdah tvoj, posle svake nade koja je minula, ti si jedna rana,samo jedan bol, jedna trošna biljka skoro uginula. O, majčino srce,ti okrutno,tvrdo, živiš od sjećanja i tugom se hraniš, da je sreća teret težak kao brdo, to bi...

Slušam te i verujem i ne verujem...Tamo iza prozora i iza kiše,skriva se suza kao riječ tuge...Voleo sam,volim li,voljeću?Nejasno i nebitno,samo te slušam i vjerujem i ne...Pričaj,danas mi samo pričaj,ta rijeka riječi me drži u ovom vremenu.I hvala!

Gospodarici Pobijedićeš me opet jednim pogledom prosto i svako moje ne ostaće neizrečeno, jer samo sam rijeka protičem pod tobom,mostom kojim je dva đavola puna nemira spojeno. Čekam poslednju riječ, presudu,ubod noža od tvojih riječi za mene skovanog, ne postoji pobuna, neću,ne...

Plače li to nebo tvojim suzama ili kiša umiva lijepo lice...Odavno se pitam,suza čemu ?

ŽIVO - MRTVA LJUBAV Vuku se dani živo mrtvog trajanja,kao da je ljubav još negdje tu. Ljubav, muka, bol, blato. Nježna,lepljiva i glomazna ljubav. Noć za dan,zore u suzama, zore koje ne sviću. Prošlost je ta ljubav i danas je i sjutra će biti, stvarna kao san i nestvarna...

Zaostro Nad Ostrim povijeni luk Tifrana, struna Lima pod kamenom ljutim, da kamen drobi i razbija, da koru hljeba iz kamena iskameni. Zaostro tvrdo, jauk,kletva i marame crne. Pjesma tužbalica i glasnik lelek što od brda odjekuje. Nema više stada, livade nekošene i...

ne obećavam ništa i ne tražim, tu sam da tugu pojačam ili ublažim, nijesam Božji a ni vražji, iu sam da te nagradim ili kaznim.... a ti ne vjeruj ni riječ, korov sam tvoje bašte, mliječ, karanfil u tvojoj kosi, list žuti... vjetar me nosi...

....a sada o ljubavi,o sumraku ,o patnji... već je vrijeme i za moju riječ, dugo sam čitao šta pisali su stranci... tuga je univerzalna ali je mogu podnijet sa osmijehom i pjesmom samo balkanci... na pašnjaku raskalašnog tijela dugo napasah oči ljepote gladne, o kako samo bile su tada...

Još danas zaplači, postani suzom mladosti prohujala, da suza suzu stigne, u jecaj se pretvori, neka te prati šum mora,muzika talasa i kiša što po kamenu romori. A posle spavaj mirno da bol ne pronađe san, spavaj... Svanuće opet dan.

mojim nebom raznobojni baloni lete petarde tvojih riječi dok pucaju, ni od jednog ni od drugog,ni koristi ni štete, taman koliko od zvijezdi koje samo svetlucaju, ipak smo negde nešto o nečem ljepšem sanjali, možda su naši stihovi prskalice u nekom budili emocije, pa iako smo nas dvoje...

bezobrazne bezobraznice u oblacima odeće tajne tela skrivaju i tek ponekad pukne kora zelenog oraha ne za svakog ne uvek i ne obavezno iz kore ispadne orah tvrd

Probaj da kažeš NE mislima kad u krivudavim ulicama stihova zalutaju, kaži ne kriku kad kroz misli u strofe se probije i probaj da kažeš NE ruci kad počne na papir zgužvane obrasce misli da ređa... i znaćeš: stihovi se ne stvaraju u mozgu pjesnika već se prepisuju sa mekog tkanja vizija...