Pronašla sam jednu reč pod jastukom, jutros. Dugo sam takvu reč tražila, uzalud. U senkama, u drvoredima, u zalascima. I onda, najednom, sama se stvorila, kao blagoslov. Bila je tu. Ogrnuta vetrom i tvojim osmehom. Govorila je mnogo toga. Nečujno, nestvarno. Namigivala je šeretski, ozarila me...