da malo bolje objasnim:
Rodom sam iz bosne, 17 godina u njemackoj zivim. Ne mogu da se zalim, dobro mi je, uspio sam nesto i da ostvarim, ozenio sam se, dobio sina i poceo da razmisljam o buducnosti mog djeteta. Kada vidim djecu nasih ljudi ovdje, zaboli me srce, prava tuga. Nisu djeca kriva...